Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj Ovr-228/2024-27
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz OD Golubić&Šikić j.t.d. Čakovec, protiv ovršenika Međimurske vode d.o.o. Čakovec, Matice hrvatske 10, OIB: 81394716246, zastupan po punomoćnicima iz OD Porobija&Špoljarić d.o.o. Varaždin, radi ovrhe radi vraćanja na rad, povodom prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe, 06. svibnja 2025.
r i j e š i o j e:
Odgađa se ovrha radi vraćanja ovrhovoditelja na rad, sve do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-408/2024.
Obrazloženje:
1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-228/24-2 od 22. travnja 2024. određena je ovrha radi vraćanja na rad ovrhovoditelja. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno podnio žalbu, te prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navodi kako bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu, jer bi se povratkom ovrhovoditelja na rad moglo postaviti pitanje naknade ovrhovoditeljeve plaće za cijeli period od 2014. pa sve do sada, što je bitna razlika i višestruko više ako se pitanje naknade zaostalih plaća postavlja samo do ovrhovoditeljeve 65-e godine života tj. do 2017.g. Ističe kako je ovrhovoditelj imao visoku menadžersku plaću te uzimajući u obzir i zakonske zatezne kamate, radi se o višemilijunskoj šteti koja bi za ovršenika bila teško nadoknadiva natrag od ovrhovoditelja. Provedbom ovrhe ovršenik bi trpio teško nadoknadivu ako ne i nenadoknadivu štetu jer bi morao ovrhovoditelja vratiti na rad, a što bi moglo biti protumačeno kao postojanje sporazuma između ovrhovoditelja i ovršenika o nastavku rada ovrhovoditelja kod ovršenika nakon 65-e godine, jer takav sporazum ne postoji. Ovrhovoditelj nije do sada niti jednom svojem radniku omogućio rad nakon 65 godina i 15 godina staža osiguranja jer zapošljavanjem osobe nakon 65- e godine života, poslodavac preuzima povećan rizik za radnika ukoliko je on lošijeg zdravstvenog stanja ili smanjenih mogućnosti obavljanja poslova, a pogotovo zbog povećane mogućnosti ozljeđivanja i obolijevanja od bolesti ili profesionalnih bolesti. Poslodavac za takvog radnika nema pravo na naknadu za bolovanje na teret HZZO-a, već bolovanje ide isključivo na teret poslodavca i isto podliježe plaćanju svih doprinosa iz plaće i na plaću, te poreza na dohodak. Čak ni u slučaju ozljede na radu radnik ne ostvaruje naknadu na teret HZZO-a, već na teret poslodavca. Također, radno mjesto na koje bi ovršenik trebao vratiti ovrhovoditelja ne postoji, nije sistematizirano i ovršenik zapravo niti nema poslove koje bi mogao dati ovrhovoditelju da ih radi. Ističe kako je ovršenik protiv ovršne isprave uložio prijedlog za dopuštenje revizije, te je za očekivati kako će ovršenik biti upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tako da nije bez izgleda da će ova ovrha ili biti proglašena nedopuštenom ili da će otpasti ovršna isprava na kojoj se ista temelji. Stoga predlaže da se ovršni postupak odgodi do okončanja navedenih postupaka.
2. Podneskom zaprimljenim 24. svibnja 2024. ovrhovoditelj se očitovao na navode ovršenika u kojem ističe kako je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe neosnovan jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U svom prijedlogu ovršenik ne navodi ništa o ovrhovoditelju i njegovom zdravstvenom stanju, već samo iznosi općenite tvrdnje, te ne navodi nijednu činjeničnu tvrdnju zašto mu ovrhovoditelj ne bi mogao nadoknaditi eventualnu potencijalnu štetu. Čak nije naveo ni od čega bi se potencijalna šteta sastojala. U odnosu na navode ovršenika da bi se povratkom ovrhovoditelja na rad moglo postaviti pitanje naknade ovrhovoditeljeve plaće za cijeli period od 2014. pa sve do sada, i da je bitna razlika i višestruko više ako se pitanje naknade zaostalih plaća postavlja samo do ovrhovoditeljeve 65-e godine života tj. do 2017.g, navodi kako ovršenik nije platio ovrhovoditelju ništa i ovrhovoditelj je taj koji trpi štetu već deset godina. Ističe kako se u ovom ovršnom postupku ne odlučuje o plaći, nije određena ovrha radi naplate plaće, te stoga taj vid štete nije relevantan za odlučivanje o odgodi ovrhe. Stoga predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
3. Prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe ovaj sud ocjenjuje osnovanim.
4. Člankom 65. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje Ovršni zakon) propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 65.st.1. točke 1-10 Ovršnog zakona. Slijedom citirane odredbe čl. 65. Ovršnog zakona, da bi se odgodila ovrha na prijedlog ovršenika, potrebno je da su kumulativno ispunjena dva uvjeta za odgodu ovrhe.
8. U ovom slučaju ispunjena je pretpostavka iz čl. 65.st.1.t.1 Ovršnog zakona budući da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu.
5. Sadržajem prijedloga za odgodu ovršenik je iznio i potkrijepio činjenice kojima je učinio vjerojatnim da bi daljnjom provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik ističe kako bi se povratkom ovrhovoditelja na rad moglo postaviti pitanje naknade ovrhovoditeljeve plaće za period od deset godina, što je bitno manje nego za razdoblje do navršenih ovrhovoditeljevih 65 godina života, jer je ovrhovoditelj primao visoku plaću, te bi se uz zakonske zatezne kamate radilo o višemilijunskom iznosu. Također, zapošljavanjem osoba starijih od 65 godina, poslodavac preuzima povećan rizik ukoliko je radnik lošije zdravstvenog stanja ili smanjenih mogućnosti obavljanja poslova, posebice zbog povećane mogućnosti ozljeđivanja i obolijevanja od bolesti ili profesionalnih bolesti. Ovrhovoditelj je rođen **.**.1952., te je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu imao 71 godinu. Ovrhovoditelj je 10. kolovoza 2017. napunio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. Iz navoda ovršenika proizlazi kako između ovrhovoditelja i ovršenika ne postoji sporazum o nastavku rada ovrhovoditelja kod ovršenika nakon 65 godine, a što ovrhovoditelj niti ne osporava.
6. Sukladno čl. 104. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13- dalje Zakon o radu), ugovor o radu prestaje kad radnik napuni 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.
7. Stoga bi za nastavak radnog odnosa između ovrhovoditelja i ovršenika morao postojati sporazum o nastavku radnog odnosa nakon šezdeset pete godine ovrhovoditelja, dok nije upitno kako takav sporazum ne postoji. Kako takav sporazum o nastavku radnog odnosa ne postoji, vraćanjem ovrhovoditelja na rad za ovršenika bi mogla nastati nenadoknadiva, ili teško nadoknadiva šteta zbog isplate plaća ili naknada za bolovanje u situaciji kada nastanak radnog odnosa nije moguć jer ne postoji sporazum o nastanku radnog odnosa nakon šezdeset pete godine života ovrhovoditelja. Isplatom plaće nakon ovrhovoditeljeva prestanka radnog odnosa, za ovršenika bi nastala teško nadoknadiva šteta jer se radi o visokom novčanom iznosu kojeg bi ovrhovoditelju trebao isplatiti ovršenik, iako nema nastanka radnog odnosa, odnosno sporazuma između poslodavca i radnika, pa samim time niti pravne osove za isplatu takvog iznosa. Ovrhovoditelj je kod ovršenika bio zaposlen na radnom mjestu savjetnika direktora te je njegova mjesečna plaća iznosila preko 30.000,00 kn bruto, te bi vraćanjem ovrhovoditelja na rad za ovršenika na taj način nastala višemilijunska šteta koja bi za ovrhovoditelja bila teško nadoknadiva od ovrhovoditelja. Kao što je navedeno, ovrhovoditelju je radni odnos prestao na temelju zakona, te nema pravne osnove za njegovo vraćanje na rad.
8. U ovom slučaju ispunjene su obje kumulativne pretpostavke iz čl. 65.st.1.t.1 Ovršnog zakona budući da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu, te je ovršenik dokazao kako bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kako je ranije pojašnjeno. Stoga je ovaj postupak odgođen do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem P-408/2024, kojeg je ovrhovoditelj pokrenuo protiv ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
9. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Čakovec, 06. svibnja 2025.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Viša sudska savjetnica:
Irena Hoblaj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tom obavijest:
1. ovrhovoditelj po pun.
2. ovršenik po pun.
