Poslovni broj: Us I-2736/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BIKARAC d.o.o., OIB: 68212264037, Šibenik, Narodnog preporoda 1, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva BURIĆ I KOUDELA d.o.o., Šibenik, Poljana 4, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, OIB: 69608914212, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po opunomoćenicima ZT i PT, diplomiranim pravnicama i zaposlenicama tuženika, radi prigovora na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika, objavljene 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-988-01/24-02/76, URBROJ: 538-05-3-3-1/623-24-8 od 9. listopada 2024., podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 130,00 (sto trideset) eura, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev tuženika za naknadom troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 15. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-988-01/24-02/76, URBROJ: 538-05-3-3-1/623-24-8 od 9. listopada 2024., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 4. ožujka 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako pravna stvar u vezi koje se pokreće ovaj upravni spor odnosi se na višak iskopa nastao prilikom izgradnje Pretovarne stanice Pirovac, a u vezi čega je Ministarstvo državne imovine 24. ožujka 2017. donijelo Odluku o neraspolaganju mineralnom sirovinom stavljenoj Republici Hrvatskoj na raspolaganje KLASA: 940-06/16-04/56, UBROJ: 536-05-01-03/05-17-05. U vezi predmetne stvari u skladu sa svojim dužnostima i ovlastima očitovali su se i poslali dopise i načelnik Općine Pirovac pismenom od 25. kolovoza 2017., KLASA: 310-34/17-01/02, URBROJ: 2182/11-03- 17-5, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja od 2. ožujka 2017., KLASA: 350- 01/17-02/93, URBROJ: 531-06-1-1-2-17-2, Očitovanje Ministarstva državne imovine od 14. prosinca 2016., KLASA: 940-06/16-04/56, URBROJ: 536-05-01-03/05-16-01, Odluka državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 26. kolovoza 2016., KLASA: 940-06/16-004/0047, URBROJ: 536-05/06-2016-0012. Tužitelj je 5. rujna 2017. zaprimio Izvještaj o verifikaciji zahtjeva za nadoknadom sredstava br. 3 u kojem je utvrđena privremena neprihvatljivost dijela troškova u visini od 137.670,20 kn. Dana 28. rujna 2017. godine BIKARAC d.o.o. Centar za gospodarenje otpadom poslao je dopis Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tražeći očitovanje na dodatni obračun odvoza viška materijala iz iskopa na privremenu deponiju. Navedeni troškovi odnose se na izgradnju ŽCGO Bikarac faza II, odnosno Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Kohezijskog fonda u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (KK.06.3.1.02.00019 KLASA: 018-17/17-02/1, URBROJ: 563-11-1/236- 17-23 od 6. ožujka 2017. Korisnik navedenog Ugovora je upravo BIKARAC d.o.o. Centar za gospodarenje otpadom, dok ukupno prihvatljivi izdaci za fazu II navedenih radova iznose 156.358.000,00 kn, od kojeg je dio iznosa financiran od strane EU. U nastavku ovog dopisa se nalazi pojašnjenje predmetne situacije odnosno potraživanje troškova nastalih kod privremenog deponiranja viška iskopa. Naime, korisnik je u dogovoru sa nadzornim inženjerom (a ne u dogovoru sa izvođačem) prihvatio Zahtjev nadzornog inženjera za uklanjanjem viška iskopa iz područja obuhvata Pretovarne stanice Pirovac zbog zahtjeva nadzornog inženjera za pripremu objekta za tehnički pregled (prema ZOG 153/13 članak 133. stavak 5.) jer je za tehnički pregled osim projektnog rješenja bitno i vizualno stanje objekta za koji se vrši pregled. Naime, višak iskopana obuhvatu predmetne građevine za koji se vrši pregled u naravi predstavlja drugu građevinu što je u suprotnosti s Glavnim projektom i Građevinskom dozvolom. Također, tužitelj napominje da regulacija i rješenje viška iskopa nije u nadležnosti Općine Pirovac već DUUDI-a (Ministarstvo državne imovine) koji navedeni problem nije riješio do dana prebacivanja viška iskopa na rezervnu lokaciju, stoga da je bio primoran deponirati višak materijala na rezervnu lokaciju, a koji je odmah po odluci DUUDI-ja i Općine Pirovac prevezao na za to određeno mjesto, tj. trajnu lokaciju koju je odredila Općina Pirovac, koja je u međuvremenu dodjelom materijala od strane DUUDI-ja postala vlasnik navedenog materijala. S obzirom na sve navedeno da je tužitelj uložio prigovor na rad Fonda, a posljedično i na rad samog tuženika. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika , podredno kojom će poništiti citirano rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, te ujedno predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 16. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenice tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 4. ožujka 2025., popis troškova spora tuženika priložen u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenica tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-988-01/24-02/76, URBROJ: 538-05-3-3-1/623-24-8 od 9. listopada 2024., odbijen je prigovor korisnika BIKARAC d.o.o., izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u povodu Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017., a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu članaka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21).

9.Iz podataka spisa upravnog tijela kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi kako je tužitelj kao Korisnik, sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 6. ožujka 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Kohezijskog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020., u svrhu provedbe projekta „Uspostava cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom na području Šibensko-kninske županije Županijski centar za gospodarenje otpadom Bikarac-faza II", referentne oznake:

ΚΚ.06.3.1.02.0001 (u nastavku teksta: Ugovor). Korisnik je 5. rujna 2017. zaprimio Izvještaj o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava od 5. rujna 2017. (u nastavku teksta Izvještaj o verifikaciji ZNS-a), u kojem je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u nastavku teksta: FZOEU) obavijestio Korisnika o privremenoj neprihvatljivosti dijela troškova u iznosu od 137.670,20 kn bez PDV-a, u odnosu na dodatni trošak za prebacivanje viška materijala iz iskopa na deponij. Zahtjevom za nadoknadu sredstava br. 3 (u nastavku teksta: ZNS br. 3) potraživan je ukupan iznos od 991.622,74 kn u odnosu na troškove vezano za predmetni projekt te je odobreno plaćanje u iznosu od 853.952,54 kn. Korisnik je, po primitku predmetnog Izvještaja izjavio prigovor navodeći da se navedeni troškovi odnose na izgradnju županijskog centra za gospodarenje Bikarac faza II, vezano za Ugovor od 6. ožujka 2017. Korisnik u prigovoru pojašnjava situaciju u odnosu na potraživanje troškova nastalih kod privremenog deponiranja viška iskopa te navodi kako je u dogovoru sa nadzornim inženjerom prihvatio zahtjev nadzornog inženjera za uklanjanje viška iskopa iz područja obuhvata Pretovarne stanice Pirovac zbog zahtjeva nadzornog inženjera za pripremu objekta za tehnički pregled (prema članku 133. stavku 5. Zakona o gradnji „Narodne novine" broj 153/13), jer je za tehnički pregled, osim projektnog rješenja, bitno i vizualno stanje objekta za koji se vrši pregled te da višak iskopan u obuhvatu predmetne građevine, za koji se vrši pregled, u naravi predstavlja drugu građevinu što je u suprotnosti s glavnim projektom i građevinskom dozvolom. Uz navedeno, Korisnik napominje da regulacija i rješenje viška iskopa nije u nadležnosti Općine Pirovac, već u nadležnosti Ministarstva državne imovine koje navedeni problem nije riješilo do dana prebacivanja viška iskopa na rezervnu lokaciju, pa da je zbog toga bio primoran deponirati višak materijala na rezervnu lokaciju, a koji je, odmah po odluci Ministarstva državne imovine i Općine Pirovac, prevezao na za to određeno mjesto, odnosno trajnu lokaciju koju je odredila Općina Pirovac, koja je u međuvremenu, dodjelom materijala od strane navedenog Ministarstva, postala vlasnik navedenog materijala. Stoga, Korisnik ponovno podnosi zahtjev za priznavanje predmetnog troška. FZOEU je 13. rujna 2024. dostavio očitovanje u kojem, u bitnome, navodi da ostaje kod mišljenja da dodatni trošak za prebacivanje viška materijala iz iskopa u iznosu od 137.670,20 kn i dalje ostaje neprihvatljiv, uz napomenu da je kod izgradnje pretovarne stanice Biskupija nastala velika količina mineralne sirovine iz iskopa koja je odmah odložena pored pretovarne stanice i tamo ostala do daljnjeg te da ju nije trebalo nigdje prebacivati niti da je u vizualnom smislu predstavljala bilo kakav problem. Tuženik osporenim rješenjem odbija prigovor korisnika BIKARAC d.o.o., izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u povodu Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017. zaključujući da je isti neosnovan, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio prigovor korisnika BIKARAC d.o.o., izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u povodu Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017. uz razloge koji su obrazloženi u obrazloženju akta tuženika, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

11.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje jer i ovaj sud drži kako prigovor tužitelja podnesen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u povodu Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017. nije osnovan upravo iz razloga koji su detaljno elaborirani i obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja, koji razlozi su u cijelosti prihvatljivi ovom sudu, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi identični onima koje je već istaknuo u prigovoru podnesenom na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u povodu Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017., a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje ističu u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.

13.Nadalje, za kazati je kako je pobijanim rješenjem odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u nastavku teksta: FZOEU), povodom Izvještaja o verifikaciji zahtjeva za nadoknadu sredstava broj 3. od 5. rujna 2017. (u nastavku teksta: Izvještaj o verifikaciji ZNS-a), u kojem je FZOEU obavijestio Korisnika o privremenoj neprihvatljivosti dijela troškova u iznosu od 137.670,20 kn bez PDV-a, u odnosu na dodatni trošak za prebacivanje viška materijala iz iskopa na deponij. Zahtjevom za nadoknadu sredstava br. 3 (u nastavku teksta: ZNS br. 3) potraživan je ukupan iznos od 991.622,74 kn u odnosu na troškove vezano za predmetni projekt te je odobreno plaćanje u iznosu od 853.952,54 kn. Naime, u postupku odlučivanja po prigovoru, utvrđeno je kako je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru kojeg je 6. ožujka 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Kohezijskog fonda u financijskom razdoblju 2014.-2020., u svrhu provedbe projekta „Uspostava cjelovitog i održivog sustava gospodarenja otpadom na području šibensko-kninske županije - županijski centar za gospodarenje otpadom Bikarac-faza II, referentne oznake: KK.06.3.1.02.0001 (u nastavku teksta. Ugovor).

14.Tužitelj osporava akt tuženika kao nezakonit te u tužbi identično kao i u prigovoru, ponavlja navode kako se predmetni troškovi odnose na izgradnju županijskog centra za gospodarenje Bikarac faza II, vezano za Ugovor od 6. ožujka 2017. te pokušava pojasniti situaciju u odnosu na potraživanje troškova nastalih kod privremenog deponiranja viška iskopa navodeći kako je u dogovoru s nadzornim inženjerom prihvatio zahtjev nadzornog inženjera za uklanjanje viška iskopa iz područja obuhvata Pretovarne stanice Pirovac zbog zahtjeva nadzornog inženjera za pripremu objekta za tehnički pregled (prema članku 133. stavku 5. Zakona o gradnji „Narodne novine" broj: 153/13), jer da je za tehnički pregled, osim projektnog rješenja, bitno i vizualno stanje objekta za koji se vrši pregled te da višak iskopan u obuhvatu predmetne građevine, za koji se vrši pregled, u naravi predstavlja drugu građevinu, a što da je u suprotnosti s glavnim projektom i građevinskom dozvolom.

15.Potom, tužitelj, identično kao i u prigovoru, ponavlja i navod iz prigovora da regulacija i rješenje viška iskopa nije u nadležnosti Općine Pirovac, već u nadležnosti Ministarstva državne imovine koje da navedeni problem nije riješilo do dana prebacivanja viška iskopa na rezervnu lokaciju, pa da je zbog toga bio primoran deponirati višak materijala na rezervnu lokaciju, a koji je, odmah po odluci Ministarstva državne imovine i Općine Pirovac, prevezao na za to određeno mjesto, odnosno na trajnu lokaciju koju je odredila Općina Pirovac, koja je u međuvremenu, dodjelom materijala od strane navedenog Ministarstva, postala vlasnik navedenog materijala.

16.Glede prethodno izloženih tužbenih navoda tužitelja, prije svega je za naglasiti kako se o istima tuženik detaljno očitovao u obrazloženju osporenog rješenja s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud. S tim u vezi dodatno je za navesti kako i po shvaćanju ovog suda, a suprotno navodima tužitelja, iz dokumentacije spisa predmeta kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno je kako je izvođač višak iskopa odložio na odlagalište građevinskog otpada unutar 10 km (15 km) od gradilišta pretovarne stanice kako je to bilo predviđeno stavkama troškovnika i taj trošak je obračunat i priznat u ukupnom iznosu od 135.630,37 kn. Stoga, i po mišljenju ovog suda dodatni trošak, u iznosu od 137.570,20 kn bez PDV-a za prebacivanje viška mineralne sirovine s „privremenog" na „trajni" deponij, predstavlja dvostruko prikazivanje troška za istu uslugu te kao takav nije prihvatljiv za financiranje iz sredstava EU fondova, osim u slučaju da je tužitelj dokazao nužnost i opravdanost navedenog troška te nepredvidive okolnosti, a na koji način tužitelj nije postupio. Stoga i po shvaćanju ovog suda osnovano su utvrđeni neprihvatljivim dodatni troškovi na okončanoj situaciji tvrtke Saraden d.o.o. br.06/17, u ukupnom iznosu od 137.670,20 bez PDV-a.

17.Također, za nadodati je i kako iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da su, u konkretnom slučaju, troškovi koji su proglašeni neprihvatljivim, bili predmet Sporazuma br. 1076/2016 o izvođenju radova na izgradnji pretovarne stanice Pirovac i obuhvaćeni zahtjevima za nadoknadu sredstava br. 2., br. 3., br. 4., br. 5. i br. 7., iz kojih proizlazi da je od tužitelja u više navrata zatražena popratna dokumentacija i očitovanje, ali da tužitelj niti naknadno dostavljenom dokumentacijom nije dokazao opravdanost iskazanog troška niti ekonomično trošenje sredstava. Naime, iz Izvještaja o verifikaciji ZNS-a br. 7 od 30. svibnja 2018. razvidno je kako se istim dodatni trošak za prebacivanje viška materijala iz iskopa u iznosu od 137.670,20 kn utvrđuje trajno neprihvatljivim, uz obrazloženje kako je tužitelj u popratnoj dokumentaciji uz ZNS br. 7 dostavio očitovanje konzultanta, tvrtke PanGeo Projekt d.o.o. s kojim je sklopio ugovor o pružanju usluge tehničke pomoći i upravljanja projektom, na trošak prijevoza viška mineralne sirovine od 28. rujna 2017., ali u kojem očitovanju Konzultant nije pružio nove dokaze ili činjenice koji bi opravdali obračun dodatnog postupanja s mineralnom sirovinom. Uslijed izloženog i ovaj sud smatra da iz naprijed navedenog proizlazi kako tužitelj, nakon što je FZOEU dopisom od 23. kolovoza 2017. zatražio dopunu dokumentacije, nije dostavio nikakav dokaz u prilog tvrdnje da je mineralna sirovina u količini od 4.722,82 m3 zaista prebačena s "privremenog" na „trajni" deponij, kod kojeg stanja stvari se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja kako je razlog za prebacivanje viška materijala na deponij bio opravdan, iz razloga što je za tehnički pregled, osim projektnog rješenja, bitno i vizualno stanje objekta za koji se vrši pregled te zbog sporosti nadležnih tijela u rješavanju problematike zbrinjavanja viška mineralnih sirovina iz iskopa. Naime, iz stanja spisa predmeta, odnosno dokumentacije koju je tužitelj dostavio kao prilog navedenim ZNS-ovima, proizlazi da je pored pretovarne stanice već bio odložen višak materijala nastao iz iskopa koji je prebačen s deponija te da ga nije trebalo nigdje ponovno prebacivati niti je predstavljao problem u vizualnom smislu. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik je prihvatio logičnim obrazloženje FZOEU iz Izvještaja o verifikaciji ZNS-a br. 2 i ZNS-a br. 3 da dodatni trošak u iznosu od 137.570,20 kn za prebacivanje viška mineralne sirovine s „privremenog" na „trajni" deponij predstavlja dvostruko prikazivanje troška za istu uslugu te nije prihvatljiv za financiranje iz sredstava EU fondova, s obzirom da tužitelj nije dokazao nužnost i opravdanost navedenog troška, kako u postupku odlučivanja o prihvatljivosti iskazanog troška, tako niti u prigovoru, a na koji način nije postupio niti u ovom sporu, pa i ovaj sud u cijelosti prihvaća takav zaključak FZOEU i tuženika.

18.Slijedom izloženog te imajući u vidu korekcije predmetnog ZNS-a, kao i sve zaprimljene nadopune očitovanja tužitelja putem elektroničke pošte, ovaj sud također zaključuje kako je FZOEU pravilno odlučio kada je tijekom postupka verifikacije ZNS - a dio troškova utvrdio prihvatljivim, pritom ne odobrivši predmetne potraživane troškove u ukupnom iznosu od 137.670,20 kn, s obzirom na to da je utvrđeno kako isti nisu bili nužni niti opravdani kao i da nisu u skladu s ugovorenim aktivnostima u predmetnom Ugovoru KK.06.3.1.02.0001. Pored toga, dodatno je za napomenuti kako je, sukladno članku 1. stavku 1.2. Posebnih uvjeta Ugovora, ugovoreno da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenima u Općim uvjetima i Posebnim uvjetima Ugovora, za koje Korisnik izjavljuje da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio. Nadalje, člankom 1. stavkom 1.3. Posebnih uvjeta Ugovora, ugovoreno je da se Korisnik obvezuje provesti Projekt u skladu s opisom i opsegom Projekta u skladu s točkom 11.1.Posebnih uvjeta Ugovora, Općim uvjetima Ugovora te naknadnim izmjenama Projekta odnosno Ugovora. Člankom 2. stavkom 2.2 Posebnih uvjeta, 2 Izmjene Ugovora ugovoreno je da je razdoblje provedbe Projekta od 1. prosinca 2016. do 31. prosinca 2020., a stavkom 2.4. istoga članka ugovoreno je da je razdoblje prihvatljivosti izdataka Projekta od 1. prosinca 2016. do 31. prosinca 2020.

19.Potom, sastavni dio Ugovora čini, između ostalog, Prilog II Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. (u nastavku teksta: Opći uvjeti). Sukladno članku 4. stavku 4.1. Općih uvjeta, Korisnik je obvezan provesti ugovoreni projekt s dužnom pažnjom, transparentno, u skladu s najboljom praksom u predmetnom području, sukladno Ugovoru, odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013 te ostalim relevantnim propisima donesenima na temelju iste, kao i primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom. Stavkom 4.2. istog članka, ugovoreno je kako je provedba projekta isključiva odgovornost Korisnika, čak i kada Korisnik provodi projekt s jednim ili više partnera sukladno točki 4.4. Općih uvjeta. Člankom 11. stavkom 11.1. Općih uvjeta, ugovoreni su prihvatljivi troškovi odnosno da se bespovratna sredstva navedena u Posebnim uvjetima djelomično ili u cijelosti sufinanciraju prihvatljive troškove čiju prihvatljivost je potvrdilo PT2. PT2 potvrđuje one prihvatljive troškove koji u cijelosti odgovaraju zahtjevima određenim Ugovorom i/ili primjenjivim propisima.

20.Nadalje, stavkom 11.2. istog članka navedeno je da su prihvatljivi oni troškovi koji udovoljavaju svim sljedećim kriterijima: a) izravno su povezani s aktivnostima te vode do ispunjenja ciljeva projekta i zadanih pokazatelja; b) navedeni su u proračunu projekta; c) u skladu su s pravilnikom o prihvatljivosti izdataka d) nastali su kod Korisnika i partnera; e) nastali su tijekom razdoblja prihvatljivosti izdataka koji je određen Posebnim uvjetima; f) u skladu su s ograničenjima za posebne kategorije troškova; g) ne premašuju odstupanje od 20% izvorno unesenog iznosa (kao što je navedeno u Prilogu 1. Ugovora Opis i proračun projekta) glavnih proračunskih elemenata projekta za predmetne prihvatljive troškove ili premašuju odstupanje od 20% izvorno unesenog iznosa (kao što je navedeno u Prilogu 1. Ugovora Opis i proračun projekta) glavnih proračunskih elemenata projekta za predmetne prihvatljive troškove, a za koje odstupanje je potpisan Dodatak Ugovoru; h) izravno su povezani s aktivnostima koje se provode tijekom provedbe, a odnose se na nabavu usluga i radova. Troškovi povezani s nabavom roba su prihvatljivi kada je ista isporučena i instalirana tijekom provedbe projekta (narudžba robe, potpisivanje ugovora, ili bilo koji drugi oblik stvaranja obveze za plaćanje prema ugovarateljima tijekom provedbenog razdoblja za robu koja treba biti isporučena nakon isteka provedbenog razdoblja nije u skladu sa zahtjevima prihvatljivosti troška). Prijenos novčanih sredstava između Korisnika i partnera (ako projekt uključuje partnere) neće se smatrati troškom koji je nastao tijekom razdoblja prihvatljivosti troškova za projekt naveden u Posebnim uvjetima; i) razumni su, opravdani te udovoljavaju zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, osobito u pogledu ekonomičnosti i učinkovitosti, te su poštivana pravila nabave određena ovim Ugovorom; j) isplaćuju se u skladu s odredbama točke 15.I. Općih uvjeta.

21.Potom, člankom 11. stavkom 11.3. Općih uvjeta ugovoreno je da neprihvatljive projektne troškove snosi Korisnik, kao i one prihvatljive projektne troškove koji se ne financiraju bespovratnim sredstvima, već sredstvima Korisnika. Korisnik snosi i one projektne troškove koji su sukladno Ugovoru trebali biti financirani bespovratnim sredstvima, ali nisu potvrđeni kao prihvatljivi od strane PT2, jer nisu sukladni s odredbama Ugovora i/ili primjenjivih propisa. Člankom 11. stavkom 11.5. Općih uvjeta ugovoreno je da, za projekte koji podliježu članku 61. uredbe (EU) br. 1303/2013, prihvatljivi troškovi se moraju izračunati uzimajući u obzir neto prihode. Ako se utvrdi da je projekt ostvario neto prihod koji nije uzet u obzir u trenutku sklapanja Ugovora ili gdje objektivno nije moguće procijeniti prihode unaprijed, takvi prihodi umanjuju prihvatljive troškove, čak i nakon završetka projekta te je u skladu s time potrebno izvršiti povrat određenog iznosa bespovratnih sredstava. Korisnik mora PT- u 2, na njegov zahtjev, u za to razumno određenom roku, dostaviti sve potrebne podatke o ostvarenim prihodima u obliku izvješća.

22.Stoga, u odnosu na navode tužitelja kako je osporeno rješenje nezakonito, za kazati je kako su takvi navodi neosnovani, to pak iz razloga što je tuženik prilikom donošenja istog u potpunosti ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i činjenice bitne za donošenje meritorne odluke, koje činjenice je utvrdio uvidom u dokumentaciju spisa predmeta te je, između ostalog, izvršio uvid u Ugovor, Zahtjev za nadoknadu sredstava br. 3, Izvještaje o verifikaciji br. 2., br. 3., br. 4., br. 5. i br. 7., Okončanu situaciju br. 06/17 te ostalu dokumentaciju kako je to i navedeno u osporenom rješenju, s tim da je tuženik u obrazloženju akta naveo sve pravno odlučne razloge na kojima je utemeljio svoj akt i kojima se rukovodio ocjenjujući Odluku FZOEU zakonitom, te je jasno, precizno i argumentirano obrazložio svoje rješenje, koje je pak u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, pa i ovaj sud zaključuje da Odluka FZOEU ima uporište u odredbama Posebnih i Općih uvjeta Ugovora i to upravo iz onih razloga koje je tuženik istaknuo u obrazloženju pobijanog rješenja.

23.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

24.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

27.Naposljetku, s obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, trebalo mu je djelomično priznati zahtijevanu naknadu opravdanih troškova i to za putni trošak dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 100,00 (2 x 50,00) eura, te trošak od 2 x 1/2 dnevnice za svaku opunomoćenicu u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno u iznosu od 130,00 eura, koje troškove sud drži opravdanim i nužnim, uslijed čega su i obistinjeni, no u odnosu na više zatraženo i to za trošak cestarine i goriva, sud nije našao takve troškove nužnim ni opravdanim, to pak stoga što je sud obistinio trošak najjeftinijeg prijevoznog sredstva opunomoćenicama tuženika, odnosno dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, slijedom čega nije moguće obistiniti troškove koji se odnose na cestarinu i gorivo, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora tuženika odbijen kao neosnovan, uslijed čega je riješeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 6. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva BURIĆ I KOUDELA d.o.o., Šibenik, Poljana 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Zagreb, Miramarska cesta 22, uz zapisnik o objavi,

- u spis.