Poslovni broj: UsI-2564/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VF, ΟΙΒ: 34208103838, iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici, njegovoj supruzi SF iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 40781519492, sa sjedištem u [adresa], zastupane po generalnoj opunomoćenici RF, dipl. pravnici i zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod brojem 14 Su-71/2012), radi komunalne naknade, nakon javne i usmene rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/II 363-03/24-0002/0029, Urbroj: 2181/1-10/03-24- 0002 od 15. srpnja 2024. te rješenja Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363-03/24-01/2205, Urbroj: 2181-24-03/05-24-1 od 6. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 6. studenog 2024. protiv rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/II 363-03/24-0002/0029, Urbroj: 2181/1-10/03-24- 0002 od 15. srpnja 2024., koja je konačno uređena podneskom zaprimljenim kod ovog suda 13. ožujka 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako je tuženik odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja sa obrazloženjem da žalba nije osnovana jer prema odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, te se poziva na članak 92. stavak 1. ZKG-a, komunalna naknada se plaća za stambeni prostor...te prema odredbi članka 93. stavka 1. ZKG-a komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1.ovog Zakona, zanemarujući činjenicu da je komunalna naknada javno davanje za održavanje komunalne infrastrukture. Budući da nerazvrstana cesta nije izgrađena, održavana niti osvijetljena, a koja je jedini prilaz tužiteljevom objektu, smatra da jedinica lokalne samouprave svoje obveze nije izvršila, slijedom čega uslugu za koju je tužitelju određeno plaćanje komunalne naknade, tužitelj da nije dobio. Nadalje, tuženik u obrazloženju svog akta ističe da žalitelj ne osporava relevantne činjenice za utvrđivanje, već da osporava Odluku o ukidanju javnog dobra te zaključuje da navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na rješenje konkretne upravne stvari s obzirom da se isti odnose na osporavanje Odluke koju je donijelo predstavničko tijelo općine Gradac, a o čemu nije nadležno ovo upravno tijelo odlučivati. U konkretnoj upravnoj stvari nije sporno da je predmetni prostor stambeni, površine 46,70 m2 i da se nalazi u I zoni, no s obzirom na ukupnu površinu predmetnog prostora, koeficijent zone, koeficijent namjene i vrijednost boda, tijelo prvog stupnja pravilno je izvršilo obračun komunalne naknade. Kako žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja odlučeno je kao u izreci rješenja. Tužitelj traži poništenje navedenog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog propisa. U žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je jasno istaknuo kako nema obvezu plaćanja komunalne naknade u skladu sa člankom 92. Zakona o komunalnom gospodarstvu jer se "komunalna naknada plaća za nekretnine na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje su opremljene najmanje pristupnom cestom." S obzirom da nerazvrstana cesta koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru označena kao Put magistrale, nije označena, potpuno je neodržavana i neosvijetljena, tužitelj smatra da ne postoji njegova obveza za plaćanje iste iz naprijed navedenih razloga. Tužitelj je nadalje u žalbi istaknuo da je člankom 21. ZKG-a propisano "komunalne djelatnosti kojim se osigurava građenje ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevan život i rad", zbog čega je istaknuo i druge probleme koje zbog neizvršavanja obaveza općine Gradac svakodnevno ometaju normalan život i rad, zbog čega drugostupanjsko tijelo izvodi zaključak "da žalbeni navodi nisu od utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari s obzirom da se isti odnose na osporavanje Odluke koju je donijelo predstavničko tijelo općine Gradac, a o čemu nije nadležno ovo upravno tijelo rješavati." Tuženik je rješavajući po žalbi tužitelja potpuno zanemario navode iz žalbe te ustvrdio da je "prvostupanjsko tijelo pravilno izvršilo obračun komunalne naknade." Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenim navodima tužbe te je u bitnom naveo kako su navodi tužitelja u tužbi kontradiktorni navodima iz žalbe. Naime, nesporno je da tužitelj u žalbi osporava Odluku kojom se ukida status javnog dobra u općoj uporabi za nerazvrstanu cestu na k.č.z. 2185/7 k. o. [katastarska općina], a za koje odlučivanje nije nadležan tuženik. Prema članku 92. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. istog članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave. Prema upravno sudskoj praksi za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade odlučno je da se javna rasvjeta obavlja u naselju kojem pripada pojedina nekretnina pri čemu nije odlučno da u nekim ulicama naselja infrastruktura javne rasvjete nije izgrađena. U tom smislu pojam „područje" iz naprijed navedenog članka, može se smatrati pojmom „naselje." Slijedom navedenog tuženik predlaže primarno odbaciti tužbu tužitelja, podredno odbiti tužbeni zahtjev.

3.U sporu je održana rasprava 10. travnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile opunomoćenica tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 13. ožujka 2025. kojim je u privitku istog dostavljena konačno uređena tužba, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363-03/24-01/2205, Urbroj: 2181-24-03/05-24-1 od 6. svibnja 2024. tužitelju je kao vlasniku odnosno korisniku utvrđena komunalna naknada za 2024. godinu za prostor na adresi [adresa], ukupne površine 46,70 m2 u mjesečnom iznosu od 1,86 eura, što godišnje iznosio 22,31 eura odnosno 0,4778 eura po m2, a predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbu čl. 100. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18,110/18 i 32/20), te čl. 10. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Općine Gradac“, broj 2/19 i 8/22).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/II 363-03/24-0002/0029 Urbroj: 2181/1-10/03-24-0002 od 15. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da je u konkretnoj upravnoj stvari komunalna naknada zakonito utvrđena, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o komunalnoj naknadi, u svezi s čim je li sama obveza plaćanja predmetne naknade pravilno i zakonito utvrđena kao i je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

11.Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18 i 32/20) propisano je da komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište. Stavkom 2. da komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3. da građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4. da neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade. Člankom 93. stavkom 1. istog Zakona propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Člankom 97. stavkom 1. istog Zakona propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Člankom 99. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B). Člankom 100. stavkom 1. istog Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjska rješenja, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o komunalnoj naknadi kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske odredbe, kao i da je visina komunalne naknade pravilno utvrđena, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira samu osnovanost donošenja rješenja kojim mu se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni stambeni prostor, najprije je za istaknuti kako osnovanost takvog rješenja proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl. 93. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kojom je pak propisano da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, a kako je tom odredbom između ostalog propisano da se komunalna naknada plaća za stambeni prostor, imajući u vidu da je tužitelj nesumnjivo korisnik predmetnog stambenog prostora na adresi [adresa], ukupne površine 46,70 m2, koju činjenicu niti sam tužitelj ne osporava, to je pak nedvojbeno da je prvostupanjsko tijelo u smislu odredbe članka 100. stavka 1. istog Zakona bilo ovlašteno donijet rješenje kojim se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni stambeni prostor i to u skladu s Odlukom o komunalnoj naknadi i Odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na koji način je nadležno tijelo prvog stupnja u konkretnom slučaju i postupilo, pa sud prvostupanjsko rješenje cijeni pravilnim i zakonitim, kao i osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv tog rješenja.

14.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj tvrdi kako on nije u obvezi plaćanja komunalne naknade s obzirom da nerazvrstana cesta nije izgrađena, održavana niti osvijetljena, a koja je jedini prilaz njegovom objektu, pa smatra da jedinica lokalne samouprave svoje obveze nije izvršila, slijedom čega uslugu za koju mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade nije dobio jer da nerazvrstana cesta koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru označena kao Put magistrale, nije označena, te je potpuno neodržavana i neosvijetljena, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako se u smislu naprijed citirane odredbe čl. 92. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna naknada plaća za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, slijedom čega ovaj sud zaključuje da su u konkretnom slučaju zadovoljene sve pretpostavke kakve propisuje citirana odredba da bi se tužitelju mogla utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade. Nadalje, vezano uz tužiteljevo problematiziranje da nerazvrstana cesta koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru označena kao Put magistrale, nije označena, te da je potpuno neodržavana i neosvijetljena, prije svega je za istaknuti kako tužitelj u tom pravcu u spis nije dostavio nikakve dokaze, niti predložio izvođenje bilo kakvih dokaza u ovom sporu, međutim kao još važnije za nadodati je kako prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade dostatno je da se javna rasvjeta obavlja u naselju kojem pripada pojedina nekretnina pri čemu nije uopće odlučno da u nekim ulicama naselja infrastruktura javne rasvjete nije izgrađena ili ne bi bila u funkciji, što samo po sebi dodatno ukazuje da su u konkretnom slučaju bile ostvarene sve pretpostavke da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja komunalne naknade.

16.Zaključno, za nadodati je i kako je tužitelju u predmetnoj upravnoj stvari pravilno utvrđena i visina obveze plaćanja komunalne naknade u prvostupanjskom rješenju, to pak stoga što se iznos komunalne naknade po m² stambene površine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade, te su prilikom izračuna predmetne obveze primijenjene relevantne odredbe Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Općine Gradac“, broj 2/19 i 8/22) i Odluke o vrijednosti boda („Službeni glasnik Općine Gradac“, broj 16/21), sve na način kako je to detaljno precizirano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, s kojim izračunom je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

17.Konačno, problematiziranje zakonitosti općeg akta i to Odluke o ukidanju javnog dobra u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što u nadležnosti ovog suda nije ocjenjivanje zakonitosti općih upravnih akata, već isključivo ocjenjivanje pojedinačnih upravnih akata, slijedom čega je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika Klasa: UP/II 363-03/24-0002/0029 Urbroj: 2181/1- 10/03-24-0002 od 15. srpnja 2024. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kao i samog prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I-363- 03/24-01/2205 Urbroj: 2181-24-03/05-24-1 od 6. svibnja 2024., kojim je pak tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, a koje akte sud uslijed prethodno obrazloženog cijeni zakonitima i pravilnima.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

20.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 6. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja SF iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.