Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja
JERRY d.o.o., Kaštel Novi, Fra Antuna Pisturića 1, OIB: 16032486881, zastupanog
po zakonskom zastupniku Tomislavu Kovačeviću, a on po punomoćnici Jeleni
Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina & Čutura j.t.d. iz Splita, protiv
tuženika VIP CARS d.o.o., Kaštel Stari, Put gospe Stomorije 2, OIB: 96219459724,
zastupanog po zakonskom zastupniku Anti Viljcu, a on po punomoćniku Draganu
Mijoču, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 6. listopada 2023. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnice
tužitelja Željka Lubine, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Lubina & Čutura j.t.d. iz
Splita te zamjenika punomoćnika tuženika Vedrana Lambaše, odvjetnika u Splitu, na
ročištu za objavu presude 21. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku VIP CARS d.o.o. da tužitelju JERRY d.o.o. isplati

3.739,70 EUR-a / 28.175,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje
teku:

- na iznos od 3.105,29 EUR-a / 23.396,80 kuna od 21. studenog 2023. pa do
isplate,

- na iznos od 331,80 EUR-a / 2.500,00 kuna od 2. studenog 2020. pa do
isplate,

- na iznos od 66,36 EUR-a / 500,00 kuna od 29. listopada 2020. pa do isplate,
- na iznos od 236,25 EUR-a / 1.780,00 kuna od 22. srpnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.
prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa
do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

2 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

II Nalaže se tuženiku VIP CARS d.o.o. da tužitelju JERRY d.o.o. naknadi
trošak postupka u iznosu od 1.319,88 EUR-a / 9.944,64 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. studenog 2023. pa do isplate, po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja JERRY d.o.o. u dijelu u kojem je
traženo da mu tuženik VIP CARS d.o.o. naknadi više zatraženi trošak u iznosu od
588,00 EUR-a / 4.430,36 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku
na taj iznos od 21. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. studenog 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi
naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako je isti za potrebe svoje djelatnosti 4.
svibnja 2020. kupio od tuženika osobno vozilo marke VW Golf VII 2.0. TDI – GTD
135 Kw, godine proizvodnje 2014., registarskih oznaka ST-8352-S, za iznos od

114.375,00 kuna, a koji iznos da je u cijelosti isplaćen. Predmetno vozilo da je bilo
oglašeno na oglasniku "Njuškalo" te da je u rubrici "opis oglasa" bilo navedeno kako
je "vozilo u odličnom stanju, nema daljnjih ulaganja". Osim toga, tuženik da je jamčio
tužitelju da je vozilo u odličnom stanju i prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji
vozila. Međutim, predmetno vozilo da je imalo skriveni nedostatak koji se očitovao u
tome da je već nakon dva do tri dana od kupnje teže "palilo", a računalo automobila
da je počelo javljati grešku da nedostaje ulja i vode. Navedeni nedostatak da se
pojavio odmah nakon dva, tri dana od preuzimanja automobila. Tužitelj da je
telefonskim putem o tome obavijestio tuženika te da je 15. svibnja 2020. dovezao
vozilo kod tuženika. Tuženik da je dijagnostičkim alatima samo poništio grešku i
uvjeravao tužitelja kako je s vozilom sve u redu i da ga može voziti. Međutim, par
dana nakon toga na zaslonu automobila da se opet pojavila oznaka greške te da je o
tome tužitelj telefonskim putem obavijestio tuženika, a 23. svibnja 2020. da je opet
dovezao vozilo kod tuženika na servis. Na servisu tuženik da je opet samo poništio
grešku i uvjerio tužitelja kako je s vozilom sve u redu. Tijekom vožnje tužitelj da je
cijelo vrijeme u vozilo nadolijevao vodu i ulje te da je 7. srpnja 2020. ponovno
dovezao vozilo kod tuženika radi istog problema. Vozilo da je ostavljeno kod tuženika
do 15. srpnja 2020., a tužitelju da je izdan radni nalog iz kojeg proizlazi da je tuženik
na vozilu promijenio kondenzator klime, dok o ranija dva servisa tuženik tužitelju nije
izdao nikakav radni nalog. Međutim, i nakon tog servisa da nedostatak na automobilu
ostaje isti pa da je tužitelj bio primoran vozilo odvesti u ovlašteni VW servis Porsche
Inter Auto d.o.o. Split gdje je pregledom dijagnosticirano kako je na vozilu došlo do
pucanja glave motora te da šteta iznosi oko 25.000,00 kuna. Tužitelj da je 4.
kolovoza 2020. tuženiku poslao pisanu obavijest, međutim, tuženik da je negirao
postojanje svoje odgovornosti za predmetni nedostatak. Stoga, tužitelj da je
angažirao stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i
brodske havarije dipl.ing. Nevena Kralja da vještačenjem utvrdi uzrok oštećenja i

3 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

visinu štete na motoru predmetnog vozila. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka
Nevena Kralja, dipl.ing. da je utvrđeno kako je uzrok materijalnog nedostatka na
vozilu oštećena – puknuta glava motora, a što je i primarnim pregledom u
ovlaštenom VW servisu utvrđeno. Stoga, kako nabijanje tlaka u kompenzacijsku
posudu i izbijanje rashladne tekućine predstavlja uobičajenu posljedicu pucanja glave
motora tuženik kao prodavatelj čija je primarna djelatnost trgovina rabljenih
automobila da je za navedeni nedostatak znao ili mogao znati. Prema tome, kako iz
svega proizlazi da je tuženiku kao prodavatelju taj nedostatak bio poznat, odnosno
nije mu mogao ostati nepoznat, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka
donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u ukupnom
iznosu od 38.801,08 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta
se odnosi trošak popravka glave motora, trošak vještačenja, trošak dijagnostike te
trošak najma drugog vozila za vrijeme dok tuženik nije mogao koristiti predmetno
vozilo.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i
dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis i to: račun VIP CARS d.o.o. od 4.
svibnja 2020., snimku zaslona sa oglasnika "Njuškalo", radni nalog tuženika od 15.
srpnja 2020., radni nalog Porsche Inter Auto d.o.o. od 22. srpnja 2020., pisanu
obavijest o nedostatku od 4. kolovoza 2020., odgovor na pisanu obavijest od 19.
kolovoza 2020., pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja,
dipl.ing., račun trgovačkog društva Čukman d.o.o. od 22. listopada 2020., izvješće
trgovačkog društva Čukman d.o.o., snimku zaslona s web stranice tuženika, račune
rent-a-cara Viator d.o.o. te da provede dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika
stranaka.

3. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.,
25/2013., 89/2014. i 70/2019. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku 12. studenog 2020.
dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je
naveo kako vozilo u trenutku predaje nije imalo skriveni nedostatak koji je tuženiku
bio poznat pa predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev
kao neosnovan. Pored toga, tuženik je istaknuo i prigovor prekluzije prava po osnovi
materijalnih nedostataka te prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i to da su
stanke ugovorom isključile primjenu odgovornosti prodavatelja za materijalne
nedostatke. Naime, stranke da su 4. svibnja 2020. sklopile ugovor o kupoprodaji
osobnog vozila marke VW Golf VII 2.0. TDI te da je između stranaka ugovoreno
isključenje prodavateljeve odgovornosti za materijalne nedostatke. Osim toga, tužitelj
da je detaljno pregledao vozilo prije odluke o kupnji i da nije utvrdio nikakav
nedostatak na kojeg se danas poziva. Stoga, kako je riječ o rabljenom vozilu koje je
u trenutku prodaje prešlo 187.082 kilometra, a proizvedeno je 2014., tuženik da za to
vozilo nije niti izdao garanciju kakva se inače daje za rabljena vozila. Osim toga,
tuženik da nije ovlašteni niti licencirani servis za obavljanje specijalističkih pregleda
rabljenih vozila marke VW, a da nije "uvjerljivo, logično ni životno da bi tuženik ili
drugi prodavatelji rabljenih automobila sličnog tipa, kod svakog vozila koje daju u
prodaju obavljali tako detaljne i dubinske preglede koji bi uključivali potpuno
rastavljanje svih dijelova motora vozila. U takvim slučajevima troškovi pregleda učinili

4 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

bi poslovanje tuženika izuzetno tegobnim te isti, naprosto, ne bi mogao pozitivno poslovati."

5. Pored navedenog, tuženik je naveo kako je tužitelj kupio vozilo koje je
prešlo 187.082 kilometara, dok je u trenutku vještačenja i pregleda od strane
Porsche Inter Auto d.o.o. vozilo prešlo 192.724 kilometra, pa da iz toga proizlazi kako
je vozilu u manje od tri mjeseca prešlo 5.700 kilometara, a što je dovoljna
eksploatacija da bi se "pojavio kvar opisan u tužbi, a koji ne bi bio posljedica uzroka
iz vremena prodaje vozila".

6. Tuženik je naveo i da je tužitelj prekludiran u ostvarivanju prava koja
proizlaze iz odgovornosti prodavatelja za nedostatke prodane stvari iz razloga što je
tužitelj tek 12. kolovoza 2020. obavijestio tuženika o nedostatku, a do prodaje i
preuzimanja vozila da je došlo 4. svibnja 2020. Također, tuženik je naveo da
"osporava postojanje uzročno-posljedične veze te navodi kako navodno oštećenje
glave motora, utvrđeno privatnim vještačenjem koje odbacuje, nije posljedica uzroka
koji je postojao u vrijeme prijelaza rizika na tužitelje".

7. Osim toga, tuženik je osporio i pravo tužitelja da od tuženika zahtijeva
naknadu troškova najma drugog vozila. Naime, iz računa koje je tužitelj dostavio uz
tužbu da proizlazi da su usluge najma vozila pružene u razdoblju od 3. do 7. srpnja

2020., 5. do 8. lipnja 2020. te 30. rujna do 30. listopada 2020., a da tužitelj u spis nije
dostavio dokaze iz kojih proizlazi da u tom razdoblju nije bio u mogućnosti koristiti
vozilo koje je kupio od tuženika pa da iz tog razloga tužitelj osporava osnovu i visinu
tog potraživanja.

8. Tuženik je predložio da sud izvede dokaz saslušanje zakonskih zastupnika
stranaka, svjedoka Marijane Ivić Mitrović i Dragana Zlatunića te da po provedenom
postupku donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iznesenim u tužbi te je
isticao kako se radi o nedostatku koji tuženiku kao prodavatelju nije mogao ostati
nepoznat pa da je odredba prema kojoj je isključena odgovornost tuženika za
nedostatke ništetna, dok je tuženik ustrajao u prigovoru prekluzije, kao i u navodima
da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku koji je tuženiku bio ili mogao biti
poznat.

10. Ovaj sud je 17. listopada 2022. donio presudu pod poslovnim brojem P-
621/2020-18 kojom je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.739,70 EUR-a /

28.175,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine
iznose glavnice na način kako je to pobliže navedeno u izreci te presude, pod točkom
I., dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II.
izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi
trošak postupka u iznosu od 576,33 EUR-a / 4.342,40 kuna, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan
za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 336,13 EUR-a / 2.532,60 kuna,
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

11. Tuženik je protiv te presude (pod točkama I. i III. izreke) izjavio žalbu te je
povodom izjavljene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem

5 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

poslovni broj Pž-5153/2022-2 od 22. svibnja 2023. ukinuo prvostupanjsku presudu u
pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke te je u tom dijelu vratio predmet ovom
sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima i prigovorima koji su izneseni tijekom ranijeg postupka.

13. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od

3.739,70 EUR-a / 28.175,80 kuna, zajedno sa zakonskim kamatama, a koji iznos
tužitelj kao kupac vozila VW Golf VII 2.0 TDI potražuje od tuženika kao prodavatelja
po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari.

14. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za naknadu štete u
iznosu od 3.739,70 EUR-a / 28.175,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi
članka 502. stavak 1. ZPP-a.

15. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a
propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni
sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi
svotu od 6.630,00 EUR-a.

16. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju
sadržanu u spisu i to: račun 28-PROPRO18-1 od 4. svibnja 2020. (list 6 spisa),
servisni nalog br. 419 od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa), radni nalog br. 2020008897/1
od 22. srpnja 2020. (list 8 spisa), oglas sa stranice www.njuškalo.hr o prodaji
rabljenog vozila (listovi 9-11 spisa), dopis tužitelja od 4. kolovoza 2020. – obavijest o
nedostatku na stvari – automobilu (list 12 spisa), odgovor tuženika na obavijest o
skrivenom nedostatku na stvari – automobilu od 19. kolovoza 2020. (listovi 13-14
spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna
vozila, brodove i brodske havarije Nevena Kralja, dipl.ing. od 30. listopada 2020.
(listovi 15-34 spisa), račun sudskog vještaka Nevena Kralja broj 72/2020 od 2.
studenog 2020. (list 35 spisa), izvješće trgovačkog društva Specijalna zavarivanja
Čukman d.o.o. (list 36 spisa), račun Specijalnih zavarivanja Čukman d.o.o. br.
114/01/02 od 29. listopada 2020. (list 37 spisa), screenshot poruke (list 38 spisa),
snimku zaslona web stranice VIP CARS d.o.o. (list 39 spisa), račun trgovačkog
društva Viator d.o.o. br. 617/SPU/1 od 22. srpnja 2020. (list 40 spisa), račun
trgovačkog društva Viator d.o.o. br. 468/SPU/1 od 23. lipnja 2020. (list 41 spisa),
račun trgovačkog društva Viator d.o.o. br. 1750/ZGH/1 od 10. studenog 2020. (list 42
spisa) te je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Tomislava
Kovačevića i zakonskog zastupnika tuženika Ante Viljca.

17. Tuženik je predlagao da sud u dokazne svrhe, pored izvedenih dokaza,
izvede još i dokaz saslušanjem svjedoka Dragana Zlatunića i Marijane Ivić Mitrović
(zaposlenika tuženika) na okolnost da tuženik svim zainteresiranim kupcima nudi
mogućnost testne vožnje i pregleda vozila od strane ovlaštenih servisera.
Raspravnim rješenjem od 4. studenog 2021. ovaj sud je odlučio da će izvesti dokaz
saslušanjem predloženih svjedoka, međutim, kako su nakon izvođenja dokaza
saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka sve odlučne činjenice važne za

6 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene, ovaj sud je raspravnim rješenjem od

2. rujna 2022. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tih svjedoka.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao kupac
i tuženik kao prodavatelj 4. svibnja 2020. sklopili ugovor o kupoprodaji vozila marke
VW Golf VII 2.0 TDI, registarskih oznaka ST-8352-S.

20. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tužitelju
ispostavio račun broj 28-PROPRO18-1 od 4. svibnja 2020., kao ni to da je tužitelj
istog dana platio tuženiku kupoprodajnu cijenu u iznosu od 114.375,00 kuna.

21 Među strankama nije bilo sporno ni to da je na predmetom računu kod
oznake model kupoprodaje navedeno "viđeno - kupljeno".

22. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj 4. svibnja 2020. preuzeo predmetno vozilo.

23. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je vozilo nakon dva, tri
dana od kupnje teže "palilo", a računalo vozila da je pokazivalo grešku koja je
upućivala na to da vozilu nedostaje ulja i vode, kao ni to da je tužitelj o tome
obavijestio tuženika i da je vozilo 15. svibnja 2020. odvezao kod tuženika na servis.
Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik poništio predmetnu grešku.

24. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se ista greška ponovno
pojavila nakon par dana pa da je tužitelj 23. svibnja 2020. ponovno odvezao vozilo
kod tuženika na servis, kao ni to da je tuženik na servisu ponovno poništio
predmetnu grešku koju je vozilo prijavljivalo.

25. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj ponovno 7. srpnja

2020. dovezao vozilo kod tuženika zbog istog problema, kao ni to da je tuženik tada
na vozilu promijenio kondenzator klime jer je smatrao da do problema dolazi zbog
problema s kondenzatorom klime.

26. Među strankama nije bilo sporno ni to da nedostatak ni nakon toga nije
otklonjen pa da je tužitelj odvezao automobil u ovlašten VW servis Porsche Inter
Auto d.o.o., kao ni to da je prilikom pregleda vozila u tom servisu utvrđeno kako je
došlo do pucanja glave motora na predmetnom vozilu pa da iz tog razloga dolazi do
problema s vozilom.

27. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj dopisom od 4.
kolovoza 2020. (kojeg je tuženik zaprimio 12. kolovoza 2020.) obavijestio tuženika o
tome da je došlo do puknuća glave motora i pozvao ga da otkloni nedostatak, a da je
tuženik dopisom od 29. kolovoza 2020. obavijestio tužitelja kako isti ne smatra da
postoji njegova odgovornost za predmetni nedostatak.

28. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj angažirao sudskog
vještaka Nevena Kralja, dipl.ing., koji je utvrdio uzrok oštećenja na vozilu kao i visinu
štete na motoru.

7 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

29. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od
tuženika potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.739,70 EUR-a / 28.175,80
kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta se odnosi na trošak
otklanjanja kvara na motoru, trošak vještačenja i trošak dijagnostike kvara.

30. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno
legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao i to je li tužitelj prekludiran u ostvarivanju prava
iz odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari te radi li se o isključenju
odgovornosti tuženika za nedostatke jer ugovor o kupoprodaji sadrži odredbu "viđeno
– kupljeno".

31. Stoga, najprije je trebalo utvrditi je li osnovan istaknuti prigovor nedostatka
aktivne legitimacije.

32. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema
predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega
zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje
svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija –
legitimatio od causam passiva).

33. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao kupac i tuženik kao
prodavatelj 4. svibnja 2020. sklopili ugovor o kupoprodaji vozila VW Golf VII 2.0 TDI
– GTD, registarskih oznaka ST-8352-S.

34. Odredbama članaka 400. – 429. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. – dalje: ZOO), a koje
odredbe se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju na temelju odredbe članka 22. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
126/22.), regulirano je pitanje odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke
prodane stvari pa je tako odredbom članka 410. ZOO-a propisano koja prava ima
kupac koji kupi stvar za koju se pokaže da ima određeni nedostatak.

35. Stoga, kako nije sporno da je tužitelj kao kupac od tuženika kao
prodavatelja kupio vozilo za koje tvrdi da je u trenutku kupnje imalo (skriveni)
nedostatak i da tužitelj kao kupac s tog osnova od tuženika kao prodavatelja
zahtijeva naknadu štete, suprotno shvaćanju tuženika, upravo je tužitelj aktivno
legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

36. Nakon toga trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete.

37. Odredbom članka 400. stavak 1. ZOO-a propisano je da prodavatelj
odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika
na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi
da prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon
prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.
Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza
rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili
suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.

8 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

38. Odredbom članka 401. stavak 1. ZOO-a propisano je u kojim slučajevima
se smatra da nedostatak postoji pa je tako propisano da nedostatak postoji ako stvar
nema potrebna svojstva za svoju redovnu uporabu ili promet (točka 1.).

39. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se nedostatak koji
se pojavio na vozilu (puknuće glave motora) kojeg je tužitelj kupio od tuženika nije
mogao uočiti pri uobičajenom pregledu stvari, pa da se radi o skrivenom nedostatku.

40. Odredbom članka 404. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad se nakon
primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije
mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan,
pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od
dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora
– bez odgađanja. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da prodavatelj ne odgovara za
nedostatke koji se pokažu nakon što proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod
trgovačkog ugovora šest mjeseci.

41. Člankom 408. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovaratelji mogu
ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke
stvari, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako je takva odredba ništetna ako je
nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca ili ako je
prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako
se radi o potrošačkom ugovoru.

42. Odredbom članka 410. stavak 1. ZOO-a propisano je koja prava ima
kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, dok je
stavkom 2. istog članka propisano kako kupac ima pravo i na popravljanje štete
prema općim pravilima odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog
nedostatka stvari pretrpio i na drugim svojim dobrima.

43. Među strankama nije bilo sporno to da je u konkretnom slučaju riječ o
trgovačkom ugovoru (članak 14. stavak 2. ZOO-a), kao ni to da su stranke u ugovoru
o kupoprodaji vozila isključile odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke
stvari, odnosno da je između stranaka ugovoreno kako tužitelj kupuje vozilo po
modelu "viđeno – kupljeno".

44. Naprijed citiranom odredbom članka 408. stavak 2. ZOO-a propisano je
kako je odredba o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke nišetna ako
je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca.

45. Stoga, trebalo je utvrditi od kakvog je značaja odredba "viđeno – kupljeno"
sadržana u ugovoru o kupoprodaji vozila, odnosno je li isključena odgovornost
tuženika kao prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari s obzirom na to
da su stranke ugovorom isključile odgovornost prodavatelja za materijalne
nedostatke ili se radi o situaciji da je nedostatak na predmetnom vozilu bio poznat
prodavatelju u trenutku prodaje pa da bi ta odredba bila ništetna.

46. Prema stajalištu ovog suda, ugovorna odredba kojom je isključena
odgovornost tuženika za materijalne nedostatke je ništetna jer iz dokaza koji su

9 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

provedeni tijekom postupka proizlazi da je vozilo već nakon dva, tri dana od kupnje
teže "palilo", a računalo automobila da je počelo javljati grešku da u automobilu
nedostaje ulja i vode. Prema tome, kako se radi o nedostatku koji se na vozilu
pojavio netom nakon kupnje (a pojavljivao se i dalje nakon što je prodavatelj 15.
svibnja 2022. kompjuterski otklonio grešku), navedeno upućuje na zaključak da se ta
obavijest o nedostatku ulja i vode u automobilu pojavljivala i prije nego što je tuženik
vozilo prodao tužitelju pa bi iz toga proizlazilo da je tuženiku bilo poznato da vozilo
ima nedostatak u vrijeme zaključivanja ugovora o kupoprodaji s tužiteljem, a da je
tuženik tom nedostatku olako pristupio na način da je samo kompjuterski poništavao
obavijest o toj grešci bez da je provjerio zbog čega se predmetna obavijest pojavljuje.

47. Pored toga, za navesti je kako je tuženik predmetno vozilo u oglasniku
www.njuškalo.hr, na kojem je vozilo oglašeno prije prodaje, opisivao kao "vozilo u
odličnom stanju".

48. Stoga, odredba o isključenju odgovornosti tuženika za materijalne
nedostatke je ništetna.

49. Naime, tuženik je tijekom postupka isticao kako je tužitelju prije kupnje bilo
omogućeno da napravi testnu vožnju, kao i da pregleda vozilo u ovlaštenom servisu,
ali da tužitelj tu mogućnost nije iskoristio. U odnosu na takve navode tuženika, za
navesti je kako je tužitelj predmetno vozilo kupio od trgovačkog društva koje je
registrirano za prodaju rabljenih vozila te koje je za predmetno vozilo navelo da je u
"odličnom stanju, nema daljnjih ulaganja" pa u takvoj situaciji nije niti za očekivati da
će kupac vozilo prije kupnje ići provjeravati po drugim servisima.

50. Zakonski zastupnik tužitelja Tomislav Kovačević je u svom iskazu, kojem
je ovaj sud povjerovao u cijelosti, naveo kako mu je prilikom kupnje vozila rečeno da
je vozilo u dobrom stanju te da ne zahtjeva nikakva daljnja ulaganja pa da je iz tog
razloga i platio cijenu od oko 114.000,00 kuna, dok je zakonski zastupnik tuženika
Ante Viljac u svom iskazu govorio općenito o načinu prodaje vozila kod tuženika te je
naveo kako on o samom predmetu spora nema neposredna saznanja.

51. Ovaj sud iskaz zakonskog zastupnika tužitelja Tomislava Kovačevića
ocjenjuje kao logičan, životan i vjerodostojan. Naime, nije za očekivati da netko tko
kupuje vozilo od trgovačkog društva koje se reklamira kao trgovačko društvo koje
prodaje rabljena vozila u izvrsnom stanju prije kupnje vozila odvozi to vozilo
provjeravati u druge servise. Naime, upravo zbog toga što kupac želi biti siguran u
kvalitetu i stanje vozila isti se i odlučuje za kupnju vozila od trgovačkog društva, a ne
od neke fizičke osobe.

52. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tužitelj pravovremeno obavijestio
tuženika o nedostatku, odnosno jesu li protekli rokovi u kojima tužitelj može
ostvarivati prava po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke.

53. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj 4. svibnja 2022. kupio vozilo
od tuženika, kao ni to da je tužitelj istog dana vozilo preuzeo. Isto tako, među
strankama nije bilo sporno ni to da je vozilo dva, tri dana nakon kupnje teže "palilo" i
da se na računalu vozila pojavljivala greška da nedostaje ulja i vode, a o čemu je

10 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

tužitelj telefonski obavijestio tuženika odmah nakon što se to dogodilo, a 15. svibnja

2020. da je vozilo i odvezao kod tuženika na servis.

54. Stoga, iz navedenog proizlazi kako je tužitelj postupio sukladno odredbi
članka 404. stavak 1. ZOO-a i bez odgađanja obavijestio tuženika o nedostatku.

55. Suprotno navodima tuženika, tuženik o nedostatku na vozilu nije
obaviješten tek pisanom obavijesti od 4. kolovoza 2020. nego već dva, tri dana
nakon kupnje vozila (kada se nedostatak i pojavio), a 15. svibnja 2020. je predmetno
vozilo dovezeno u servis tuženika radi otklanjanja nedostatka. Pored toga, za navesti
je kako je uzrok kvara na vozilu ne može biti posljedica neadekvatnog održavanja
vozila od strane tužitelja, niti činjenica što je vozilo u tri mjeseca (od kupnje do
pregleda u servisu Porsche Inter Auto d.o.o.) prešlo 5.000 km, jer se kvar na vozilu
nije pojavio tada kako to pogrešno smatra tuženik nego već dva, tri dana nakon
kupnje vozila i predaje istog kupcu, a o čemu je tužitelj obavijestio tuženika.

56. Stoga, iz navedenog proizlazi kako je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o nedostatku i od njega zahtijevao otklanjanje nedostatka.

57. Osim toga, tužitelj je u obavijesti o nedostatku (koja je prvo dana
telefonski, a zatim i usmeno nakon što je vozilo dovezeno kod tuženika na servis), a
što tuženik niti ne osporava, opisao o kakvom nedostatku se radi, pa iz navedenog
proizlazi da je tužitelj postupio u skladu s odredbom članka 406. ZOO-a.

58. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj bez odgađanja obavijestio
tuženika o nedostatku koji se pojavio na vozilu (članak 404. stavak 1. ZOO-a), da je
obavijest o nedostatku sadržavala detaljne podatke o nedostatku te da je tužitelj
dovezao automobil da ga tuženik pregleda i otkloni nedostatak (članak 406. stavak 1.
ZOO-a), kao i da se nedostatak pojavio u roku od šest mjeseci od predaje stvari
(automobil je predan 4. svibnja 2020., a već 15. svibnja 2020. je bio na dovezen na
servis kod tuženika radi otklanjanja nedostatka).

59. Naime, tužitelj je u tužbi, kao i tijekom postupka, tvrdio kako je vozilo prvi
put dovezao kod tuženika radi otklanjanja kvara 15. svibnja 2020., zatim 23. svibnja

2020. te 7. srpnja 2020. Iako tužitelj nema pisani dokaz o tome da je uistinu dovezao
vozilo kod tuženika 15. i 23. svibnja 2020. radi otklanjanja kvara, s obzirom na to da
mu tuženik nije izdao radni nalog, ovaj sud navode tužitelja u tom dijelu prihvaća kao
istinite, a za naglasiti je da isti nisu niti osporavani tijekom postupka od strane
tuženika.

60. Prema tome, iz tog postupanja tužitelja (koji tri puta dovozi automobil kod
tuženika da mu otkloni kvar), jasno je da je tužitelj zahtijevao od tuženika da otkloni
nedostatak (članak 410. stavak 1. točka 1. ZOO-a).

61. Međutim, kako tuženik taj nedostatak nije otklonio te da se isti problem s
vozilom javljao i nakon što je tuženik 7. srpnja 2022. (o svom trošku) promijenio
kondenzator klime, tužitelj je 22. srpnja 2022. odvezao vozilo u ovlašteni servis
Porsche Inter Auto d.o.o. u kojem je dijagnosticirano kako je uzrok predmetnog kvara
pucanje glave motora.

11 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

62. Stoga, kako tuženik nije otklonio taj nedostatak (iako je pozvan dopisom
tuženika od 4. kolovoza 2020.), tužitelj je angažirao sudskog vještaka Nevena Kralja,
dipl.ing., radi utvrđivanja uzroka oštećenja i visine štete na motoru predmetnog
vozila.

63. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Nevena Kralja, dipl.ing. proizlazi
kako se za vrijeme eksploatacije, a odmah nakon kupnje, na vozilu javio problem na
motoru, a posebno gubitak rashladne tekućine koji se očitovao kroz nabijanje tlaka u
kompezacijsku posudu rashladne tekućine i izbacivanje rashladne tekućine. Uzrok
navedenog nedostatka da je pucanje glave motora, a što je dijagnosticirano i
primarnim pregledom u ovlaštenom VW servisu Porsche Inter Auto d.o.o. U odnosu
na visinu oštećenja, sudski vještak je naveo kako ukupna visina štete na
predmetnom vozilu iznosi 23.396,80 kuna, zajedno sa PDV-om.

64. Naime, iako navedeno vještačenje nije provedeno u sudskom postupku te
nema dokaznu snagu vještačenja kojeg je odredio sud te bi se radilo o privatnoj
ispravi tužitelja, ovaj sud prihvaća da visina štete na predmetnom vozilu iznosi
upravo 23.396,80 kuna, odnosno onoliko koliko je to i procijenio sudski vještak
Neven Kralj, dipl.ing.

65. Tuženik je tek u podnesku od 16. svibnja 2022. naveo kako isti osporava
"osnovu i visinu tužbenog zahtjeva" te je naveo kako sud predmetni nalaz i mišljenje
ne bi trebao uzeti u obzir, a u odgovoru na tužbu je naveo kako tuženik "osporava
postojanje uzročno-posljedične veze te navodi da navodno oštećenje glave motora,
utvrđeno privatnim vještačenjem kojeg odbacuje, nije posljedica uzroka koji je
postojao u vrijeme prijelaza rizika na tužitelja."

66. U odnosu na te navode tuženika, istom je za odgovoriti da je isti, uzimajući
u obzir da se radi o sporu male vrijednosti, u odgovoru na tužbu bio dužan iznijeti sve
činjenice i predložiti dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi koje je predložio
tužitelj. Stoga, kako je tužitelj već uz tužbu dostavio predmetni nalaz i mišljenje
sudskog vještaka, kao i dopis ovlaštenog VW servisa Porsche Inter Auto d.o.o. koji
potvrđuje uzrok nedostatka kojeg je utvrdio i sudski vještak, a tuženik je u odgovoru
na tužbu osporio predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka na način da je naveo
kako tuženik "osporava postojanje uzročno-posljedične veze te navodi da navodno
oštećenje glave motora, utvrđeno privatnim vještačenjem kojeg odbacuje, nije
posljedica uzroka koji je postojao u vrijeme prijelaza rizika na tužitelja", bez da je
predložio provođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, ovaj sud navode
tuženika ocjenjuje kao paušalne i usmjerene isključivo na oslobađanje obveze
plaćanja te zlouporabu procesnih ovlaštenja. Naime, sukladno članku 400. stavak 2.
ZOO-a predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od
prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže
suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Prema tome, kako
drugačije ne proizlazi iz naravi stvari niti iz naravi nedostatka, sukladno toj odredbi,
na tuženiku kao prodavatelju je bio teret dokaza da predmetno vozilu u vrijeme
prijelaza rizika nije imalo nedostatak.

67. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da visina štete na predmetnom
vozilu, koja je nastala zbog pucanja glave motora, iznosi 23.396,80 kuna, tuženika je
trebalo obvezati da tužitelju plati taj iznos.

12 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

68. Tužitelju je na taj iznos dosuđena i zakonska zatezna kamata, koja se za
razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2.
ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja
(21. studenog 2023.) pa do isplate.

69. Naime, kako obveza tuženika na naknadu štete ne predstavlja obvezu iz
trgovačkog ugovora, tužitelju pripada pravo na kamatu koja se određuje za ostale
odnose.

70. S obzirom na to da je sud tijekom postupka utvrđivao visinu štete koja je
tužitelju nastala zbog pucanja glave motora na predmetnom vozilu, tužitelju je
zakonske zatezne kamate valjalo dosuditi od presuđenja (21. studenog 2023.).

71. Pored tog iznosa, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak kojeg je isti platio
sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl.ing., za izradu pisanog nalaza i mišljenja, u
iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj
iznos od 2. studenog 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi
članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

72. Nadalje, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak kojeg je isti platio Porsche Inter
Servisu d.o.o. u iznosu od 1.780,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2020. pa do isplate, te trošak kojeg je platio
trgovačkom društvu Specijalna zavarivanja Čukman d.o.o. u iznosu od 500,00 kuna
(uvidom u predmetni račun utvrđeno je da je tužitelj platio 550,00 kuna, međutim,
kako tužitelj tužbom potražuje 500,00 kuna s tog osnova istom je dosuđeno 500,00
kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29.
listopada 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka

29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

73. Naime, svi navedeni troškovi opravdano su nastali tužitelju pri
dijagnosticiranju i otklanjanju nedostatka na vozilu, a za koji nedostatak je tijekom
postupka utvrđeno da za njega odgovara upravo tuženik.

74. Stoga, sukladno svemu naprijed navedenom, tuženika je valjalo obvezati
da tužitelju isplati 3.739,70 EUR-a / 28.176,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže
navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

75. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je trebalo odlučiti o tom zahtjevu tužitelja.

13 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

76. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka

154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 155. stavak ZPP-a i 164. stavak

1. ZPP-a.

77. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke
djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od
njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti
postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos
pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji
su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu
dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon
navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha
u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći
računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

78. Naime, tužitelj je ovaj postupak pokrenuo radi naplate iznosa od 38.801,08
kuna, a zahtjev tužitelja je pravomoćno odbijen za iznos od 10.625,00 kuna, zajedno
sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke presude ovog suda poslovni broj
P-621/2020-18 od 17. listopada 2022.).

79. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom
odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji
su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini
troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o
pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje
podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz
stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za
druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

80. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja

81. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju
je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014.,
118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022. – dalje: Tarifa)), po 100 bodova za
zastupanje na ročištima koja su održana 4. studenog 2021., 12. svibnja 2022., 2.
rujna 2022. i 6. listopada 2023. (Tbr. 9.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu
održanom 11. veljače 2022. (Tbr. 9.2. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje
podnesaka od 26. svibnja 2022. i 27. rujna 2023. (Tbr. 8.1. Tarife).

82. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 750 bodova. Kako vrijednost boda
iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 11.250,00 kuna,
uvećano za 25% PDV-a (2.812,50 kuna), odnosno sveukupno 14.062,50 kuna.

83. Pored tog iznosa tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na
tužbu i presudu u iznosu od po 97,95 EUR-a, sukladno Tar.br. 1. stavak 1. i Tar.br. 2.
stavak 1. tada važeće Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj
53/2019. i 92/2021.) i članka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"
broj 118/2018.).

14 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

84. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu jer sastavljanje
tog podneska nije bilo potrebno za vođenje postupka, kao ni više zatraženi trošak
sudske pristojbe u iznosu od 204,10 EUR-a.

85. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznos od 2.062,31 EUR-a / 15.538,50 kuna.

86. Međutim, kako je tužitelj djelomično uspio u postupku, tužitelju je trošak valjalo dosuditi razmjerno tom uspjehu, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a.

87. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je u osnovi uspio 100%, dok je u visini uspio
sa oko 63%, a tuženik u osnovi nije uspio, dok je u visini uspio sa oko 37%.

88. Dakle, kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja vezano za osnovu i visinu, tužitelj je po ocjeni ovog suda uspio sa 81,5%, dok je tuženik uspio sa 18,5%.

89. Stoga, kada se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak u
kojem je uspio tuženik, dobije se 64% pa je tužitelju trošak postupka trebalo dosuditi
u tom postotku (članka 154. stavak 2. ZPP-a) i priznati ukupno 9.944,64 kuna.

90. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od

9.944,64 kuna, dok je za više zatraženi iznos od 4.430,36 kuna zahtjev tužitelja
valjalo odbiti kao neosnovan.

91. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 9.944,64 kuna priznata i
zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče
na taj iznos od presuđenja (21. studenog 2023.) pa do isplate (članak 151. stavak 3.
ZPP-a) po stopi koja je određena za ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a).

92. Naime, obveza naknade troškova postupka ne predstavlja obvezu iz
trgovačkog ugovora pa tužitelju osnovano pripada zakonska zatezna kamata
uvećana za stopu koja se određuje za ostale odnose.

93. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke ove presude

94. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

95. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima
sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.) te je prilikom konverzije korišten fiksni
tečaj 7,53450.

U Splitu 21. studenog 2023.

Sutkinja Rajana Buljan

15 Poslovni broj: 13 P-406/2023-8

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana
primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi
odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz
članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina & Čutura j.t.d. iz Splita

- tuženiku po punomoćniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu - u spis