REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-113/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Forset d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 78226361004, sa sjedištem u Zagrebu, Davorina Bazjanca 13, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-37/2024-2 od 18. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1925/2015-143 od 30. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv točke II i točke III izreke presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-37/2024-2 od 18. rujna 2024., u odnosu na pravna pitanja:
„1. Ima li tužiteljica pravo na naknadu izgubljene zarade u vremenu trajanja nesposobnosti tužiteljice za rad uzrokovane ozljedom na radu za koju je odgovoran tuženik nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme tužiteljice kod tuženika?
2. Je li štetnik u obvezi isplatiti naknadu štete zbog izgubljene zarade, a koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem za koji je štetnik odgovoran, za cijelo vrijeme trajanja radne nesposobnosti uzrokovane štetnim događajem (kauzalni neksus)?
3. Ima li tužiteljica pravo na razmjerni dio parničnog troška s obzirom na kvantitativni uspjeh tužiteljice u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev?“.
II. Prijedlog tuženika u odnosu na postavljeno pitanje se odbija.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-37/2024-2 od 18. rujna 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1925/2015-143 od 30. siječnja 2024. i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva tužiteljice za izgubljenu zaradu, kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tužiteljici u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, obzirom je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3.1. Tako je kod prva dva pitanja riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i to odluke broj Rev-1454/2021 od 4. listopada 2022., dok odluka o troškovima parničnog postupka, na što se odnosi treće pitanje, odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i to odluke broj Rev-736/2023 od 21. veljače 2024.
4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tužiteljici, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I.
5. Za povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženiku u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, obzirom postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6.1. Naime, prema ocjeni ovog suda odgovor na postavljena pitanja od 1. -3. leži u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, stoga pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda koja bi povodom dopuštenih pitanja dovela do pravnog shvaćanja kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena prava ili razvilo pravo kroz sudsku praksu. Ovdje valja navesti da pravno shvaćanje iznijeto u odluci ovoga suda broj Revr-341/16 od 18. srpnja 2018. na koje se tuženik poziva uz pitanje pod 3. nije usporedivo s tim postavljenim pitanjem.
6.2. Pitanje postavljeno pod brojem 4. nije važno za odluku u sporu obzirom polazi od drukčijeg činjeničnog utvrđenja od onog što je utvrđeno tijekom postupka i što je sud ocijenio.
6.3. Pitanje postavljeno pod brojem 5. nije važno za odluku u sporu, obzirom je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda RH. Naime, kako to tuženik i navodi, ovo pitanje je dopušteno u odluci ovog suda broj Revd-290/2020 od 29. travnja 2020. te je u odluci broj Rev- 1071/2020 od 21. ožujka 2023. i odgovoreno na to pitanje. Vezano uz navod uz pitanje postavljeno pod brojem 5. da je tuženik spriječen u dokazivanju svoje neodgovornosti predloženim a ne provedenim dokazima, valja napomenuti da je prvostupanjski sud naveo razlog zbog kojeg je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu (jer je istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka). Također je za navesti da tuženik nije priložio druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje poziva, a što je trebao na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
7. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, i to pravo na pravično suđenje. Naime, drugostupanjska odluka je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
8. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje tuženika sukladno odredbi čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom II. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
