Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-68/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VŽ i UŽ, zbog kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K-229/2023-47 od 28. listopada 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženici VŽ i UŽ oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv pravosuđa lažnim prijavljivanjem kaznenog djela opisano i kažnjivo po članku 304. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženicima VŽ i UŽ izrekne predložena kazna.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru je neosnovana.
6. U žalbi državnog odvjetništva se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a na koji način je pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju se u žalbi neosnovano ukazuje te je suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud kao drugostupanjski sud nije utvrdio da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, čija je presuda jasna i razumljiva, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju tih isprava ili iskaza
8. Naime, u žalbi državnog odvjetništva se ističe da je prvostupanjski sud selektivno analizirao iskaze svjedoka ČŽ i ŽŽ te nije jasno na temelju čega zaključuje da ovi svjedoci i oštećenici NŽ i CŽ različito iskazuju kada tijekom cjelokupno provedenog dokaznog postupka navedeni svjedoci i oštećenici istovjetno iskazuju pa suprotno stavu prvostupanjskog suda žalitelj smatra da su iskazi oštećenika NŽ i CŽ i svjedoka ČŽ i ŽŽ vjerodostojni, logični i detaljni te bi nesporno proizlazilo da oštećenici NŽ i CŽ nisu prijetili optuženicima VŽ i UŽ, jer u vrijeme inkriminiranog događaja za koje se terete dana 30. travnja 2018. oko 11 sati nisu ni bili u obiteljskoj kući u [adresa], već su bili u posjeti u kući ŽŽ, da bi se istog tog dana u svoju obiteljsku kuću vratili oko 13,00 sati kada im je u posjetu došao svjedok ČŽ, koji u niti jednom trenutku nije primijetio da bi optuženici VŽ i UŽ prijetili oštećenicima NŽ i LŽ.
9. U odnosu na navode žalbe pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženici VŽ i UŽ dana 30. travnja 2018. u Zlataru, prilikom podnošenja kaznene prijave naveli kako su oštećenici NŽ i CŽ na njihovu štetu počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), dana 29. travnja 2018. oko 11 sati u obiteljskoj kući u [adresa] na način da su im izgovarali prijetnje usmrćenjem i tjelesnim ozljeđivanjem, a da su bili svjesni da se opisani događaj nije dogodio i da u to vrijeme oštećenici NŽ i CŽ nisu bili u kući na navedenoj adresi te su ih unatoč tome prijavili da su počinili kazneno djelo, znajući da to nije istina.
9.1. Prema ocijeni prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj sud, nije dokazano da u inkriminirano vrijeme oštećenici NŽ i LŽ nisu bili kod kuće, odnosno da se taj događaj nije niti dogodio, jer iz obrane optuženika VŽ proizlazi da je došao kući čuo svađu i prijetnje koje su bile upućene njegovoj supruzi UŽ, od njihovog sina KŽ, te je čuo da je nevjenčana supruga njegovog sina CŽ upućuje mu riječi da će ga "ona zavrebati i udariti".
9.2. Nastavno na naprijed navedeno, svjedok ČŽ nema saznanja o događaju niti ima saznanja o tome kada je bio u gostima u obiteljskoj kući optuženika VŽ i UŽ, a pored toga dodatno navodi da ne poznaje ŽŽ, da bi svjedok ŽŽ iskazao da kada su u njegovu kuću kao gosti došli oštećenici NŽ i CŽ, nakon njih da je došao i ČŽ. Oštećenici NŽ i CŽ u svojim iskazima bitno drugačije iskazuju kada se inkriminirani događaj dogodio da li 29. travnja 2018. ili 30. travnja 2019.
9.3. Slijedom naprijed navedenog, iskazi oštećenika NŽ i CŽ i svjedoka ŽŽ i ČŽ ne predstavljaju pouzdanu osnovu za utvrđenje postojanja inkriminiranog kaznenog djela stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio, prihvaćajući obrane optuženika i okolnost da su optuženici UŽ i VŽ podnijeli kaznene prijave protiv oštećenika navodeći okolnosti koje su ih navele na zaključak da su NŽ i CŽ počinili kazneno djelo na njihovu štetu uslijed loših međuljudskih odnosa sa sinom NŽ i njegovom nevjenčanom suprugom LŽ CŽ izgovarali im prijetnje usmrćenjem i tjelesnim ozljeđivanjem koje su shvatili ozbiljno i uplašili se, smatrajući da se to kazneno djelo i dogodilo i koje su ih okolnosti i činjenice navele na zaključak da su im oštećenici NŽ i SŽ prijetili i počinili ovo kazneno djelo.
10. Naime, postojanje kaznenog djela mora biti dokazano potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje te za osudu optuženika moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da su optuženici počinio kazneno djelo za koje su optuženi, što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Prema odredbi članka 3. stavka 3. ZKP/08, dvojbu oko postojanja činjenice koje tvore obilježje kaznenog djela, sud je dužan riješiti presudom na način koji je povoljniji za optuženike, a iz te odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na standard dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist optuženika, prema kojem se te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu optuženika bilo vjerojatnije, nego postojanje činjenice koja mu ide u korist. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud optuženike VŽ i UŽ oslobodio optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 304. stavak 1. KZ/11, pa se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrdu prvostupanjsku presudu.
Split, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
