Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-999/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa] (ranije Doljanci 9, Velika), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-654/2017-64 od 4. rujna 2024., dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-654/2017-64 od 4. rujna 2024. pod točkom I. izreke te pod točkom i II. izreke ali samo u dijelu u kojem je naložena tuženici isplata iznosa od 1.779,55 eura sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 654/2017-64 od 4. rujna 2024. pod točkom II. izreke u dijelu kojem je tuženici naloženo da tužitelju s osnova naknade troškova postupka plati 125,00 eura (preko potvrđenih 1.779,55 eura), pa se o tome ovako odlučuje:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova od 125,00 eura (preko potvrđenih 1.779,55 eura) kao neosnovanim.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-654/2017-64 od 4. rujna 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju JM na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 174,06 EUR (slovima: sto sedamdeset četiri eura i šest centi) zajedno sa zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok jereferentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 12,99 EUR od 16.06.2012. godine

- na iznos od 10,13 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 62,62 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 10,13 EUR od 16.08.2013. godine

- na iznos od 26,92 EUR od 16.03.2014. godine

- na iznos od 51,27 EUR od 16.04.2014. godine,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.904,55 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. 9. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je dostavio pisani odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženice.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćenih dijelova plaće, ta zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je zaposlenik tuženice te radi kao djelatna vojna osoba, pozornik, raspoređen 2007. godine u Hrvatsku kopnenu vojsku, 3. kHKOV, 3. gombr, Meh. bojna, 1. meh. sat, 4. desetina na dužnosti vozača;

- tužitelj je obavljao poslove na koje je raspoređen, te je pored redovnog rada bio angažiran na obavljanju straže, a i ostvario je rad na terenu, te prekovremeni rad;

- u vremenskom razdoblju od 2011. obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama;

- tužitelj tvrdi kako mu tuženica u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011.godine pa do 1. lipnja 2014. godine, zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaća prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada, nije isplatila oko bruto 300,00 kuna bruta za svaki mjesec utuženog razdoblja;

- utvrđeno je kako mu tuženica dosita nije u navedenom razdoblju isplatila sve dodatke na plaću i za prekovremeni rad, a vještačenjem je utvrđeno kako je to iznos od 174,06 eura.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te čl. 35, čl. 64., čl. 136., čl. 139. i čl. 205. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj: 73/13, 75/15, 30/18, 125/19, 14/24, dalje: ZSOS), čl. 10. st. 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj: 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, dalje: ZSOS/02), čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj: 141/04, 22/05), toč. V. i toč. VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (("Narodne novine" broj: 118/09, 118/12, dalje Odluka 09), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (("Narodne novine" broj: 118/09, dalje: Pravilnik 09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 118/09.), te odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe-Hrvatska kopnena vojska za razdoblje od lipnja 2012. do travnja 2014. sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Sud prvog stupnja zaključuje kako je iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka utvrdio da je tužitelj radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario veći broj prekovremenih sati od onih evidentiranih u dokumentaciji tuženice. Temeljem vještačenja utvrdio je obim tog nepriznatog rada tužitelja kog je vještak obračunao prema važećim zakonskim i podzakonskim propisima koji su vrijedili u to vrijeme. Tako je sud prvog stupnja utvrdio kako je to iznos od zatraženih 174,06 eura te prihvatio tužbeni zahtjev.

12. U žalbi se tuženica žali iz svih žalbenih razloga ali je sadržajno njen osnovni žalbeni razlog pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tuženica opširno osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tužitelj odradio jedan fond prekovremenih sati, a koji mu rad nije plaćen.

13. Ovdje treba istaći kako se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Dakle, ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pa kako se ovdje radi o sporu male vrijednosti (potražuje se glavnica od 174,06 eura), ovaj viši sud nije uzimao u obzir žalbene razloge zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Stoga, ako tužitelju doista nije plaćen utvrđeni fond prekovremenih sati, a trebao je biti, onda je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je naložio isplatu utuženog iznosa, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće tijekom meritornog razdoblja.

15. S obzirom na ishod postupka i vrstu spora sud je prvog stupnja u osnovi pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužitelju obredio naknadu troškova postupka po čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Sud je vodio računa o tome da tužitelju pripada pravo samo na naknadu potrebnih troškova te mu nije obredio nekoliko odvjetničkih troškova s osnova sastava obrazloženih i neobrazloženih podnesaka. Također je u osnovi pravilno primijenio propise iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

16. Ipak, žalba tuženice je djelomično osnovana u dijelu gdje prigovara kako je sud tužitelju dosudio naknadu za više od četiri obrazložena podneska jer je to suprotno odredbi Tbr. 8./1. OT. Iz obrazloženja je vidljivo kako je sud obredio tužitelju naknadu za pet obrazloženih podnesaka (za one od 4. rujna 2017., 4. veljače 2020., 4. veljače 2020., 8. ožujka 2024. i 8. ožujka 2024.). Razvidno je kako je dva podneska obredio dva puta (oni od 4. veljače 2020., 8. ožujka 2024.) čime je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ostali obređeni podnesci ne spadaju među obrazložene podneske iz Tbr. 8./1. OT i za njih ne postoji ograničenje u broju podnesaka koji se mogu priznati za naknadu.

17. Stoga je odluku o troškovima valjalo preinačiti i umanjiti priznati iznos za vrijednost dva, neosnovano obređena, obrazložena podneska, s PDV-om (dva puta po 62,50 eura, dakle 125,00 eura) pa odbiti taj dio zahtjeva tužitelja, a ostatak dosuđenog iznosa naknade troškova postupka potvrditi.

18. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odbiti zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe jer je uspjela u razmjeno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica