Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-879/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Koprivnjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 31982620821, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1403/2022-38 od 6. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1403/2022-38 od 6. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice JŠ koji glasi:

"1.) Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, PRILAZ TOMISLAVA ŠPOLJARA 2, 10000 Zagreb, OIB: 31982620821 isplatiti tužitelju JŠ, [adresa], (GRAD ZAGREB), OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće bruto iznos od 4.970,19 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. god., a od 1. siječnja 2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi;

- na iznos od 8,44 eur (63,60 kuna) od dana 15.06.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 64,71 eur (487,52 kuna) od dana 15.07.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 65,11 eur (490,56 kuna) od dana 15.08.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 66,43 eur (500,48 kuna) od dana 15.09.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 66,45 eur (500,64 kuna) od dana 15.10.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 66,34 eur (499,84 kuna) od dana 15.11.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,74 eur (510,40 kuna) od dana 15.12.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 66,03 eur (497,47 kuna) od dana 15.01.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,36 eur (477,40 kuna) od dana 15.02.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,74 eur (510,40 kuna) od dana 15.03.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,74 eur (510,40 kuna) od dana 15.04.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,56 eur (509,04 kuna) od dana 15.05.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,65 eur (509,68 kuna) od dana 15.06.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 67,56 eur (509,04 kuna) od dana 15.07.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,79 eur (638,88 kuna) od dana 15.08.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,74 eur (638,48 kuna) od dana 15.09.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,73 eur (638,40 kuna) od dana 15.10.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,74 eur (638,48 kuna) od dana 15.11.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,79 eur (638,88 kuna) od dana 15.12.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,73 eur (638,40 kuna) od dana 15.01.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,43 eur (658,72 kuna) od dana 15.02.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,28 eur (657,60 kuna) od dana 15.03.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,41 eur (658,56 kuna) od dana 15.04.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,36 eur (658,24 kuna) od dana 15.05.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,43 eur (658,72 kuna) od dana 15.06.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,28 eur (657,60 kuna) od dana 15.07.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,67 eur (660,56 kuna) od dana 15.08.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,83 eur (661,76 kuna) od dana 15.09.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,41 eur (673,68 kuna) od dana 15.10.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,38 eur (673,44 kuna) od dana 15.11.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,41 eur (673,68 kuna) od dana 15.12.2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,47 eur (674,08 kuna) od dana 15.01.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,33 eur (688,16 kuna) od dana 15.02.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,31 eur (688,00 kuna) od dana 15.03.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,33 eur (688,16 kuna) od dana 15.04.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,33 eur (688,16 kuna) od dana 15.05.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,20 eur (687,12 kuna) od dana 15.06.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,33 eur (688,16 kuna) od dana 15.07.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,58 eur (690,00 kuna) od dana 15.08.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,64 eur (690,48 kuna) od dana 15.09.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,80 eur (691,68 kuna) od dana 15.10.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,80 eur (691,68 kuna) od dana 15.11.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,64 eur (690,48 kuna) od dana 15.12.2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 3,98 eur (30,00 kuna) od dana 15.01.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,43 eur (719,04 kuna) od dana 15.02.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,35 eur (718,40 kuna) od dana 15.03.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,49 eur (719,44 kuna) od dana 15.04.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,31 eur (718,08 kuna) od dana 15.05.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 86,34 eur (650,56 kuna) od dana 15.06.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,31 eur (718,08 kuna) od dana 15.07.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eur (721,60 kuna) od dana 15.08.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eur (721,60 kuna) od dana 15.09.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eur (721,60 kuna) od dana 15.10.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,88 eur (722,40 kuna) od dana 15.11.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eur (721,60 kuna) od dana 15.12.2021. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,73 eur (721,28 kuna) od dana 15.01.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,88 eur (722,40 kuna) od dana 15.02.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,77 eur (721,60 kuna) od dana 16.03.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,73 eur (721,28 kuna) od dana 15.04.2022. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,88 eur (722,40 kuna) od dana 15.05.2022. godine, pa do isplate.

2). Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 6. rujna 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti osporavanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, odnosno da sud zastane s postupkom kako je to propisano čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu te inicira, zatraži i pokrene postupak suglasnosti odredbe čl. 203. st. 8. i čl. st. 2. Ustava.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti te predlaže odbiti žalbu u cijelosti kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dodatka na plaću kojeg potražuje od tuženika temeljem činjenice da s istim ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto čistačica. Dodatak na plaću tužiteljica potražuje temeljem Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika na radnom mjestu čistačice te da je navedene poslove radnog mjesta obavljala u utuženom razdoblju.

7. Među strankama je prije svega sporno da li se na tužiteljicu, a obzirom da je zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, primjenjuje Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te Kolektivni ugovori za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine broj 7/11, Narodne novine broj 72/14) ili se primjenjuje Zakon o socijalnoj skrbi te Kolektivni ugovori za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine broj 7/11, Narodne novine broj 42/14) i posljedično tome pripadaju joj ili ne utuženi dodaci.

8. Pošavši od utvrđenja:

- da se odredba čl. 203. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje u tekstu: ZR) ima primijeniti i na konkurenciju dva kolektivna ugovora, a ne samo proširenja kolektivnog ugovora te da stoga poslodavac obvezno primjenjuje samo onaj KU koji se odnosi na Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti,

- da pri tome nije odlučno što tuženik kao poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja budući da odredba čl. 203. st. 8. ZR-a propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac,

- da je prema navedenoj odredbi uklonjena eventualna pravna nesigurnost koja bi stvorila mogućnost i da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na više KU,

- da u konkurenciji više pravnih izvora nije moguće selektivno primjenjivati pojedine odredbe iz svakog izvora već je potrebno jedan pravni izvor u cjelini primijeniti na plaću tužiteljice, odnosno na radni odnos tužiteljice,

- da i poslodavac i radnik u trenutku zaključenja ugovora o radu moraju imati saznanja o tome koji se KU kao podzakonski propis primjenjuje na radni odnos radnika, jer bi u protivnom radnik za svaki segment svog posla mogao tražiti primjenu pojedinih odredaba KU koji se primjenjuje u toj djelatnosti,

- da ako bi se na plaću tužiteljice primijenio KU za zaposlene u srednjoškolskim ustanovama, odnosno Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju 2006. da se u tom slučaju trebaju primijeniti propisi u cjelini odnosno u tom slučaju ne bi bilo mjesta primjeni KU iz područja socijalne skrbi,

sud prvog stupnja zaključuje da upravo zbog činjenice da tuženik prvenstveno obavlja djelatnost socijalne skrbi te da je razvrstan u tu djelatnost socijalne skrbi radnici tuženika imaju mjesta tražiti primjenu iz područja socijalne skrbi koji regulira njihova prava i obveze i radnog odnosa pa da je stoga tuženik u pravu kada ističe da je i svrha zaključenja Sporazuma o dodacima na plaću iz 2006. bilo usklađenje plaće djelatnika srednjoškolskih ustanova i njihovo zaostajanje, što sve nije bio slučaj sa plaćom tužiteljice niti je bilo potrebe da se ista usklađuje, jer nije bila utvrđena na temelju istih parametara kao i plaće ostalih zaposlenih u srednjoškolskim ustanovama.

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti te presudio kao pod t. I. izreke pobijane odluke.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Naime, odredbom čl. 203. st. 8. ZR-a propisano je da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

12. Ovakvom zakonskom odredbom otklonjena je možebitna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024.).

13. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovdje tuženik prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.

14. Polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. ZR, prema shvaćanju ovog suda, u situaciji kada je poslodavac u obvezi primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. To stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim usluga socijalne skrbi obavlja i djelatnost srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.

15. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju to znači da se na tuženika primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstana u djelatnost socijalne skrbi.

16. Stoga su žalbeni navodi tužiteljice bez pravog učinka na donošenje pravilne i zakonite odluke.

17. Time je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, sukladno odredbi ZPP-a i to čl. 154. st. 1. temeljem kojih je donesena odluka o troškovima postupka u ovoj drugostupanjskoj odluci pa je stoga tužiteljica time dužna naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka prema navedenim odredbama ZPP-a.

18. Slijedom iznesenog i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 386. t. 1. ZPP-a odlučeno kao pod t. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije prihvaćen jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod t. II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević