Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-244/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE, OIB: 07699719217, Zagreb, Svetošimunska cesta 23, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kos, odvjetnik iz OD Kos i partneri iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10260/2020-18 od 11. listopada 2022., dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda, Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-10260/2020-18 od 11. listopada 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE, Zagreb, Svetošimunska cesta 23, isplatiti tužiteljici ĐĆ, iz [adresa], iznos od 4.711,75 kn bruto (slovima: četiritisućesedamstojedanaestkunasedamdesetpetlipa) / 625,36 € (slovima: šestodvadesetpeteurtridesetšestcent), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene bruto iznose, tekućim:

- na iznos od 304,48 kn / 40,41 € od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 289,98 kn / 38,49 € od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 302,47 kn / 40,14 € od dana 16. oţujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 304,48 kn / 40,41 € od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 304,48 kn / 40,41 € od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 304,48 kn / 40,41 € od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 304,48 kn / 40,41 € od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 366,88 kn / 48,69 € od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 366,88 kn / 48,69 € od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 366,88 kn / 48,69 € od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 366,88 kn / 48,69 € od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 367,28 kn / 48,75 € od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 432,04 kn / 57,34 € od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 330,06 kn / 43,81 € od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.093,75 kn / 808,78 €, sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2022. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) kao i zbog odluke o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu, s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer izreka te presude nije nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, ista presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, to ta predmetna presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog zakonom određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nisu cijenjeni.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa po osnovi razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, kako tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te kako je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici pogrešno isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je primjenjuje li se na tužiteljicu Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) te slijedom toga obračunava li se plaća tužiteljice s osnovicom od 5.415,37 kuna umjesto s osnovicom od 5.108,84 kuna s time da visina tužbenog zahtjeva nije sporna u žalbenom dijelu postupka kao niti tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

10. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

11. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

12. Ujedno je u članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

13. Također, dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017., a ne kako to pogrešno tuženik ističe u žalbenim navodima da je trajanje isteklo 26. listopada 2016.

14. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna".

15. Također, u članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom čl. V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada RH donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine, broj: 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

16. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TKU (Narodne novine broj 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

17. Pravilan je pravni pristup suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn.

18. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, Vlada RH i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kuna bruto daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

19. Pri tome valja reći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz čl. IV st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna bruto odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.

20. Temeljem prednje navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

21. Nadalje, u odnosu na žalbeni prigovor da Gospodarsko-socijalno vijeće nikada nije svojom odlukom sastavilo pregovarački odbor sindikata za potpis Sporazuma, valja odgovoriti da je odredbom čl. 254. st. 2. Zakona o radu propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što znači da su svi sindikati javnih službi, sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora.

22. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku samo paušalno. Međutim, odluka o trošku pravilna je i zakonita, kako po osnovu, tako i po visini time da tuženik u žalbi određeno ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica