Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1035/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, UA, izvjestiteljice i članice, NA, članice, u pravnoj stvari tužitelja ČA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa Joško Malić, odvjetnik iz Zagreba, protiv Stečajne mase iza Brist, ugostiteljstvo, turizam, trgovina d.o.o. "u stečaju" /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ (Stečajna masa iza Brist d.o.o "u stečaju"), Ploče, Trg bana Josipa Jelačića 4, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jozo Bagarić /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz Ploča, Trg bana Josipa Jelačića 4, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1271/2020-33 od 30. lipnja 2023., na sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1271/2020-33 od 30. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da tužitelj ima potraživanje prvog višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku Brist, ugostiteljstvo, turizam, trgovina d.o.o. u stečaju /OIB: 64900395736/ u iznosu od 16.037,10 eura / 120.831,55 kuna[1] (stavak I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 5.126,31 eura / 38.624,18 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2023. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999.,
1 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro
88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. , u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženik predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.147,48 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da tužitelj ima potraživanje prvog višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku Brist, ugostiteljstvo, turizam, trgovina d.o.o. "u stečaju" (sada Stečajna masa iza Brist d.o.o. "u stečaju") u iznosu od 16.037,10 eura / 120.831,55 kuna (plaće za tri godine prije otvaranja stečaja) i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.
6. Tijekom žalbenog postupka nad Brist, ugostiteljstvo, turizam, trgovina d.o.o. "u stečaju" (Brist, d.o.o. u "stečaju") je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu obustavljen i zaključen stečajni postupak (rješenje pravomoćno 25. studenog 2024.) i isto društvo je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-24/9522-2, brisano iz sudskog registra 31. prosinca 2024., a na temelju rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-113/2011-363 od 13. siječnja 2025., u sudski registar je upisana Stečajna masa iza Brist, d.o.o. "u stečaju" (stečajni upravitelj Jozo Bagarić).
7. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1271/2020-38 od 23. prosinca 2024. utvrđen je prekid postupka na temelju odredbe članka 212. stavka 4. ZPP-a (stavak I. izreke) i određen nastavak postupka na temelju odredbe članka 215. stavka 1. ZPP-a (stavak II. izreke /list 217. - 219./).
8. Neovisno o tome što stečajna masa nije pravna osoba iako se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe SZ-a[2] o stečajnom dužniku i njegovim tijelima, i nije pravni sljednik stranke brisane iz sudskog registra, u ime i za račun stečajne mase mogu se voditi sporovi pa u skladu s tim može biti stranka u postupku (članak 77. stavak 3. ZPP-a), odnosno zakonom joj je priznato svojstvo stranke - ius standi in judicio (procesno pravni subjektivitet) u smislu odredaba članka 133. stavka 1., članka 289. stavka 4. i članka 437. stavka 3. SZ-a, a što znači da su ispunjeni uvjeti da se postupak po predmetnoj žalbi nastavi sa Stečajnom masom iza Brist, d.o.o. "u stečaju", koju zastupa stečajni upravitelj Jozo Bagarić.
9. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 193. stavkom 1. i 2. ZPP-a na koje se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
2 Stečajni zakon (Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., u daljnjem tekstu: SZ-a)
10. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.
11. Navodi žalbe u dijelu osporavanja prvostupanjske presude zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 193. ZPP-a su odraz tuženikove pogrešne kvalifikacije predmetne tužbe, a nastavno i promašenog pozivanja na pravila o povlačenju tužbe iz razloga kako slijedi.
12. Predmetne tužba nije tužba na činidbu (da se tuženiku naloži davanje, činjenje, trpljenje i propuštanje), već pozitivna deklaratorna tužba kojom tužitelj od suda traži pravnu zaštitu samo povodom povrede pravnog postojanja jednog prava (utvrđenje da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu 16.037,10 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda), nezavisno od zahtjeva koji iz toga proizlaze, a što znači da tužitelj podneskom od 27. travnja 2023. nije smanjio tužbeni zahtjev, odnosno konačnim zahtjevom djelomično povukao tužbu, kako to pogrešno tumači tuženik, već ostao kod pozitivne deklaratorne tužbe kojoj je cilj samo utvrđenje postojanja navedenog prava, a koje pravo je nesporno postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, u subjektivnom i objektivnom smislu, i kao takvo proizlazi iz pravne norme, na koju se pozvao i prvostupanjski sud.
13. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužitelj podneskom od 27. travnja 2023., smanjio tužbeni zahtjev, a time i djelomično povukao tužbu za iznos od 503.727,23 kuna i da je s obzirom na njegovo izričito protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe (list 182.) sud treba odbiti zahtjev za iznos "za koji se tužba smatra povučenom". S tim u vezi promašeno je i pozivanje tuženika na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-16-20221-8 od 26. travnja 2021.), budući da to shvaćanje podrazumijeva tužbu na činidbu, a ne pozitivnu deklaratornu tužbu, kakva je predmetni.
13.1. U prilog neodrživosti stava tuženika treba imati u vidu da prije nastavljanja prekinutog postupka tužitelj nije mogao isticati zahtjeve na utvrđenje tražbine, a niti je sud mogao ispitivati je li takav zahtjev postavljen u skladu sa Stečajnim zakonom (parnica radi isplate plaća pokrenuta prije otvaranja stečajnog postupka mogla se nastaviti kao parnica radi utvrđivanja osporene tražbine, što ne isključuje primjenu odredbe članka 215. ZPP-a kojom je određeno kada dolazi do nastavljanja prekinutog postupka jer prema odredbi članka 214. stavku 3. ZPP-a dok prekid traje, parnične radnje koje je poduzela jedna stranka nemaju nikakav učinak prema drugoj stranci).
14. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
15. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen i radio u trgovačkom društvu, Brist d.o.o., da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-113/2011 od 15. prosinca 2011. otvoren stečajni postupak nad tim trgovačkim društvom, da su rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-113/2011 od 12. travnja 2012. utvrđene tražbine viših isplatnih redova, među kojima je tužiteljeve tražbina po osnovi plaća, da je predmetna parnica radi isplata plaća pokrenuta 14. prosinca 2011. (prije otvaranja stečaja), da je tužitelju osporeno pravo na dio minimalnih plaća, da je rješenjem od 8. rujna 2014. određen nastavak predmetnog postupka, prekinutog zbog otvorenog stečaja (list 14.), da je tužitelj ustrajao na vođenju predmetne parnice, da je deklaratorni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje postojanja tužiteljeve tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 16.037,10 eura / 120.831,55 kuna, koja se odnosi na plaće za razdoblje od studenog 2008. do 15. prosinca 2011. (tri godine prije otvaranja stečaja nad tuženikom), postavljen podneskom od 27. travnja 2023., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenje, na koje vještačenje nakon dopune po prigovorima tužitelja nije bilo primjedbi (list 167. - 183.).
16. Žalbene razloge zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda tuženik u bitnome veže uz navode da je tužitelj "za utuženu tražbinu odustao sukladno rješenju Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-113/2011 od 12. travnja 2012." jer da protekom 8 dana nije pokrenuo niti jedan postupak radi utvrđenja osporene tražbine, da se tužiteljevo osporeno potraživanje odnosi na neisplaćene plaće, otpremninu, naknadu za godišnji odmor i naknadu štete za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 15. prosinca 2011. u odnosu na koje je nastupila zastara i da je stečajni upravitelj po tim osnovama priznao tužitelju iznos od 133.605,93 kune, koji nije u zastari.
16.1. Tuženik osporava i odluku o parničnom trošku, utoliko što smatra da je tužitelj smanjenjem prvotnog iznosa /624.558,78 kuna/ na iznos od 120.831,55 kuna, povukao tužbu za iznos od 503.727,23 kune, da je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP-a i tužitelju dosuditi 19,35% od pripadajućeg troška, a ne u 100% iznosu kako je to odlučio prvostupanjski sud.
17. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da se u okolnostima konkretnog slučaja ima smatrati da je tužitelj odustao od vođenja parnice radi utvrđenja osporene tražbine jer da nakon proteka roka od osam dana tužitelj nije pokrenuo niti jedan postupak radi utvrđenja osporene tražbine, i da prvostupanjski sud o tome nije dao valjane razloge.
18. Naime, odredbom članka 266. stavkom 3. SZ-a (u kontinuitetu kao i odredbom članka 178. stavkom 3. SZ-a/1996[3] ) je propisano:
"Ako su osporene tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika, parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se prema općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima."
18.1. Iz citirane odredbe proizlazi da je intencija zakonodavca u donošenju SZ-a (i SZ-a/1996) očito bila učinkovitija zaštita materijalnih prava radnika na društveno i socijalno prihvatljivoj razini u slučaju stečaja poslodavca, između ostalog i primjenom općih odredba u postupku pred sudovima, te posebnih odredbama za parnice u radnim sporovima.
3 Stečajni zakon (Narodne novine, broj: 44/1996., 29/1999., 129/2000., 123/2008., 82/2006., 116/2010., 25/2021., 133/2012., u daljnjem tekstu: SZ-a/1996)
19. Općim odredbama u postupku pred sudovima, a niti posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima, među kojima su i one radi ostvarivanja prava na plaću, zakonom nije propisan rok za pokretanje parnice, a niti presumpcija odustanka od vođenja parnice, izuzev neopravdanog nedolaska na pripremno ročište (članak 291. stavak 3. u vezi s člankom 433. ZPP-a) i neopravdanog dolaska na ročište za glavnu raspravu (članak 295. stavak 2. u vezi s člankom 433. ZPP-a), što nije slučaj u konkretnoj parnici.
20. Prema tome, kako je predmetna tužba podnesena 14. prosinca 2011. (prije otvaranja stečaja), na kojoj je tužitelj ustrajao i nakon što je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-113/2011 od 12. travnja 2012. upućen na nastavak parnice, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da tužitelj u roku od osam dana nije pokrenuo niti jedan postupak radi utvrđenja osporene tražbine.
21. U točki 10. obrazloženja prvostupanjske presude su navedeni razlozi zbog kojih se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati da je tužitelj odustao od vođenja predmetne parnice, koje tuženik nije pokušao kompromitirati, tako da nije jasno koji su to po tuženiku "valjani" razlozi koje je prvostupanjski sud trebao, a nije uzeo u obzir, a koji bi rezultirali drugačijom odlukom.
22. Budući da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje odnosi se pravo tužitelja vezano za plaće, kao bivšeg radnika, za posljednje tri godine prije otvaranja stečaja (2008. - 2011. - tužba podnesena 2011., visina utvrđenja vještačenjem u predmetnoj parnici), a ne na neisplaćenu otpremninu, naknadu za godišnji odmor, niti naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora o radu, odnosno potraživanja za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 15. prosinca 2011., to nisu jasni navodi tuženika niti pod točkom V. obrazloženja žalbe.
23. Dakle, prvostupanjski je sud utvrdio odlučne činjenice, koje u konačnici niti nisu sporne i na te činjenice pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio pozitivni deklaratorni zahtjev pod stavkom I. izreke, i za tu odluku dao jasne razloge, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.
23.1. Nastavno navedenom pod točkama 12. do 13.1 obrazloženja ove presude, u okolnostima konkretnog slučaja, vezano za odluku o troškovima nema mjesta primjeni odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a, niti članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako to pogrešno tumači tuženik.
23.2. Za odluku o dužnosti naknade troškova mjerodavna je odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a, pravilno izabrana i primijenjena po prvostupanjskom sudu, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu (što tuženik jest) dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i sama snositi svoj trošak.
24. Materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tuženika niti u dijelu visine dosuđenog troška tužitelju, budući da je tužitelju na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen manji trošak od onoga koji je bio potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 2. ZPP-a u vezi sa OT[4] , a za koji je tužitelj postavio zahtjev (bez poreza na dodanu vrijednost od 25% nagrada bi iznosila 6.246,27 eura, a suđen je iznos od 4.728,15 eura) i da drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu (članak 374. ZPP-a), a što znači da odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena, odnosno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.126,31 eura, koji čini nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 4.728,15 eura i plaćeni trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 398,16 eura (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja odluke o trošku (30. lipnja 2023.) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a[5] ).
25. Trošak predmetne žalbe pada na teret tuženika jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
26. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 1271/2020-33 od 30. lipnja 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
4 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.)
5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.)