Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-163/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv prvo tuženika ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužene ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-141/2022-14 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-141/22-14 od 30. studenog 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se 2. tuženici ŽZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da na ime ulaganja isplati tužiteljici AZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.342,41 eura /10.114,39 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.
II. Tužiteljica AZ odbija se u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva do traženog iznosa od 5.427,38 eura/40.892,58 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2014. do 30. studenog 2023. u odnosu na 1. tuženika ĐZ i 2. tuženicu ŽZ.
III. Utvrđuje se da je tužiteljica AZ suvlasnica ½ dijela kuhinje sa tri gornja elementa i tri donja elementa.
IV. Tužiteljica AZ odbija se u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na četiri kuhinjska gornja elementa i četiri kuhinjska donja elementa.
V. Nalaže se 1. tuženiku ĐZ i 2. tuženoj ŽZ da tužiteljici AZ naknade parnični trošak u iznosu od 521,63 eura/3.930,22 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana .“
2. Presudu u dijelu pod toč. I. i V. izreke pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zastare potraživanja u odnosu na drugo tuženicu. Predlažu preinačiti presudu u dijelu pod toč. I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev, te preinačiti odluku o trošku postupka i naložiti tužiteljici naknadu troškova postupka tuženiku kao i trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.427,38 Eur s osnova ulaganja u nekretninu drugo tužene, te utvrđenje suvlasništva na dijelu kuhinje sa tri gornja i tri donja elementa.
6. U ovom predmetu, prvostupanjskom presudom posl.br. P-2/19 od 24. listopada 2019., koja je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž Ob-336/20 od 1. ožujka 2022., tužiteljici je dosuđen iznos od 3.780,90 Eur[1] /28.487,29 kn, dok je odluka ukinuta za iznos od 5.427,40 Eur/40.892,58 kn i u dijelu da je tužiteljica suvlasnica tri gornja i tri donja kuhinjska elementa i predmet je vraćen na ponovo suđenje.
7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: tužiteljica i prvo tuženik živjeli su u bračnoj zajednici od 1998. do konca svibnja, odnosno lipnja 2013. u kući drugo tužene ŽZ; tijekom braka su uređivali potkrovlje kuće u koje su se nakon nekoliko godina preselili; među strankama nije sporno da su tijekom uređenja potkrovlja izvršena ulaganja i to: postavljanje knaufa na stropove, instaliranje centralnog grijanja na drva, nadozidavanje postojećih pregradnih zidova, postavljanje podne glazure, a na nju laminata, na već ožbukane zidove navlačio se sep, tri sobe su gletane i krečene, potpuno je uređena kupaonica i postavljene su keramičke pločice, povučena je voda iz prizemlja te uređen odvod vode, kupljene su i stavljene sanitarije, stavljena su vrata, na jednu od spavaćih soba stavljen je plastični prozor, na stubištu je ozidan zid od siporeksa, izgrađen je dimnjak za peć za centralno grijanje, kupljeni su radijatori, te sav građevinski materijal potreban za izvođenje navedenih radova; u ponovljenom postupku, provedeno je dopunsko vještačenje na okolnost vrijednosti ulaganja u zgradu, svinjac, most, pomoćne građevine i nadstrešnicu, te je utvrđeno da ista iznose 10.246,65 Eur/77.203,35 kn; nakon očitovanja vještaka na prigovore tuženika, sud je nalaz u cijelosti prihvatio.
8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da ukupna ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice iznose 10.246,65 Eur, odnosno polovica iznosi 5.123,32 Eur/ 38.601,66 kn. Kako je prvostupanjskom presudom, tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos od 3.780,90 Eur/28.487,29 kn, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da joj pripada razlika od 1.342,41 Eur/10.114,39 kn.
9. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da bi tužiteljici, a imajući u vidu dopunski nalaz vještaka, pripadao iznos od 709,04 Eur, a ne dosuđeni iznos od 1.342,41 Eur, jer je sud treba uzeti u obzir samo vrijednost materijalna na svinjcu (986,26 kn), na mostu (2.522,27 kn) i na pomoćnoj građevini 7.176,00kn, a ne i na stambenoj zgradi i nadstrešnici. Ističe se i prigovor zastare potraživanja u odnosu na drugo tuženu, obzirom je proteklo više od pet godina od dana kupnje građevinskog materijal i završetka građevinskih radova (svakako prije 2009.), i podnošenja tužbe (2014.).
10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.
11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
12. Vezano uz žalbeni navod tuženih, valja navesti da je prvostupanjski sud postupio po uputi Županijskog suda i u dopunskom vještačenju utvrdio ukupnu vrijednost građevinskog materijala, bez radova, osim gletanja i postavljanja kanufa, u iznosu od 10.246,65 Eur/77.203,35 kn. Polovica tog iznsa 5.123,32 Eur/ 38.601,66 kn, odnosi se na ulaganje tužiteljice. Jednako tako, utvrđeno je da su tijekom braka stranke zajednički izgradile i nadstrešnicu pa tužiteljica ima pravo na polovicu troškova koji se odnose na materijal za nadstrešnicu. Kako je prvosutpanjskom presudom tužiteljici već priznat iznos od 3.780,90 Eur/28.487,29 kn, to joj je prvosutpanjski sud pravilno dosudio razliku od 1.342,41 Eur/10.114,39 kn.
13. Neosnova je i istaknuti prigovor zastare. Naime, čl. 164. stavak 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje u tekstu: ZOV) propisano da pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova koje je učinio pošteni posjednik zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Kako je tužiteljica, nesporno pošteni posjednik, te je iz iste iselila dana 20. listopada 2014. (iskaz tužiteljice-list 34 spisa), a tužbu je podnijela 12. prosinca 2014. to je istaknuti prigovor zastare neosnovan u cijelosti.
14. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženih kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Andrina Raspor Flis
