Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-985/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TTB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak& Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1051/2023-10 od 24. listopada 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1051/2023-10 od 24. listopada 2024. godine u pobijanome dijelu pod točkama I, III i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.068,77 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, koja teče od 11. veljače 2023. godine do isplate (točka I izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate koja teče na iznos od 2.068,77 eura od 9. siječnja 2023. godine do 10. veljače 2023. godine te u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom bruto iznosu (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2024. godine do isplate (točka III izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška eventualnih sudskih pristojbi po određenju suda (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pod točkama I, III i IV izreke zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u pobijanome dijelu, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika i predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijenome dijelu potvrdi, uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad s osnove dodatka za otežane uvjete rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i dodataka za znanstveni stupanj, koji su utvrđeni u Odluci Vlade Republike Hrvatske o isplati razlike plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 101/21 i 147/21- dalje: Odluka Vlade) temeljem koje je sklopljen Sporazum između tužiteljice i tuženika od 9. studenoga 2022. godine za sate odrađene u prekovremenom radu do 31. ožujka 2020. godine, u bruto iznosu od 2.068,77 eura.

6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je počinjena relativno bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 190. st. 3. ZPP u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer prvostupanjski sud nije odlučio o preinaci tužbe koja je prema navodima tuženika istaknuta u podnesku tužiteljice od 07. ožujka 2024. godine (list 25- 27 spisa). Točno je da je tužiteljica na pripremnom ročištu uz utužene zahtjeve za isplatu dodatka na ime otežanih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj doktora znanosti istaknula i zahtjev za isplatu naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 14. lipnja 2021. godine, čemu se tuženik nije usprotivio. Međutim, kako je tužiteljica nakon toga specificirala svoj tužbeni zahtjev na način da je zahtijevala od tuženika isplatu dodatka na ime otežanih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj doktora znanosti, što je prvotno zahtijevala u tužbi, prvostupanjski sud više nije imao razloga odlučivati o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva, te je pravilno donio odluku o konačno specificiranom tužbenom zahtjevu. Pri tome valja reći da povlačenjem dijela zahtjeva (kojim je tražila isplatu naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 14. lipnja 2021. godine) nije, a suprotno žalbenim navodima tuženika, preinačila svoj tužbeni zahtjev jer se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP smanjenje tužbenog zahtjeva ne smatra preinakom.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a niti iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito upire tužena u žalbi.

8. Temeljem utvrđenja:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pročelnice ... u Klinici za pedijatriju do 20. ožujka 2018. godine,

- da je tužiteljici dostavljen Sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad koji tužiteljica nije potpisala u ostavljenome roku,

- da je predmetni Sporazum sastavljen prema uputama Ministarstva zdravstva o provedbi Odluke Vlade,

- da iz dopisa tuženika od 9. studenoga 2022. godine proizlazi da je Ministarstvo zdravstva za svakog radnika dostavilo podatke o iznosima iz Centraliziranog obračuna plaće, te ukoliko je radnik s tim Sporazumom suglasan pozvan je potpisani primjerak dostaviti Odjelu za opće poslove, Urudžbenom zapisniku tuženika najkasnije do 25. studenoga 2022. godine, što je ključno s obzirom na rokove zadane od Ministarstva zdravstva,

- da iz Sporazuma o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 9. studenoga 2022. godine u bitnome proizlazi da je istim tužiteljici, kao bivšoj radnici tuženika, utvrđeno pravo na isplatu razlike uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te znanstveni stupanj magistra/doktora znanosti za sate odrađene u prekovremenom radu do 31. ožujka 2020. godine u bruto iznosu od 2.068,77 eura, koji iznos se tuženik obvezao isplatiti tužiteljici najkasnije u roku od 60 dana od potpisa Sporazuma pod uvjetom da isti bude dostavljen u Urudžbeni zapisnik tuženika najkasnije do 25. studenoga 2022. godine,

- da je tužiteljica Sporazum zaprimila tek krajem studenoga 2022. godine kada je došla iz Kraljevine Norveške gdje je u to vrijeme radila, u Zagreb i to putem e- maila od kadrovske službe, da je Sporazum potpisala 5. prosinca 2022. godine te je Sporazum dostavljen putem e-maila radnici tuženika dana 6. prosinca 2022. godine,

- da je Sporazum tužiteljica urudžbirala dana 12. prosinca 2022. godine,

- da propusti nadležnih tijela zbog nepravilnog načina obračuna prekovremenoga rada, te eventualno neosigurani/nedostatni iznosi za isplatu predmetnih potraživanja na strani tuženika ne mogu ići na štetu tužiteljice koja je nesporno radila u prekovremenom radu u razdoblju za koji je izračun napravljen.

Pravilno je prvostupanjski sud presudio da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici utuženi iznos. Pri tome trebalo je primijeniti materijalno pravo koje je utvrđeno u čl. I Odluke Vlade i to članak 57., te članak 59., odnosno članak 59.a za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13 i 96/15- dalje: KU), te članka 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17- dalje: TKU) s obzirom da se radi o potraživanju utuženih dodataka s osnove prekovremenoga rada u visini kako je utvrđena predmetnim Sporazumom od 9. studenoga 2022. godine koji je donesen sukladno odredbi čl. I Odluke Vlade.

9. Žalbeni navodima kojima tuženik u bitnome ističe da propust tužiteljice da dostavi potpisani Sporazum u roku dovodi do gubitka prava tužiteljice na isplatu iz radnog odnosa jer se radi o eklatantnom primjeru ponude u kojoj je određen rok za njezin prihvat iz odredbe članka 258. Zakona o obveznim odnosima, nije osnovan.

9.1. Tuženik tvrdi da je u dopisu klase 4.11.1-22/4-1168 broj 03/014 uz koji je tužiteljici dostavljen Sporazum od 9. studenoga 2022. godine na dva mjesta navedeno do kada se potpisani primjerak Sporazuma od strane tužitelja treba vratiti tuženiku, te da je u samom Sporazumu u čl. 2. st. 3. navedeno da je tužitelj trebao dati svoj prihvat ponude za isplatu razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad „najkasnije u roku od 60 dana od potpisivanja Sporazuma, isključivo pod uvjetom da ovaj Sporazum bude zaprimljen u urudžbeni zapisnik KBC Zagreb najkasnije do 25. studenoga 2022. godine“. Nadalje, s obzirom da je tužiteljica dostavila presliku potpisanoga Sporazuma putem e-maila radnici tuženika, a ne putem službene e-mail adrese tuženika 6. prosinca 2022. godine, dok je potpisani Sporazum u Urudžbeni zapisnik KBC Zagreb dostavila tek 12. prosinca 2022. godine tuženik smatra kako je tužiteljica propustila prekluzivni rok, te smatra da pravo tužiteljice o isplati razlike uvećanja plaće za prekovremeni rad proizlazi iz Sporazuma s obzirom da je čl. I Odluke Vlade propisano „temeljem prethodno potpisanog sporazuma s poslodavcem kojim će se detaljnije utvrditi obveze u svezi isplate razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad na temelju ove Odluke“.

9.2. U članku 1. Odluke Vlade navedeno je da radnicima kojima za sate ostvarene u prekovremenom radu nije kumulativno isplaćeno uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, isplatit će se pripadajući nesporni iznos uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno znanstveni stupanj doktora znanost za sate prekovremenog rada i to temeljem prethodno potpisanog sporazuma s poslodavcem kojim će se detaljnije utvrditi obveze u vezi isplate razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad na temelju te Odluke. Prema članku 4. zdravstvene ustanove dostavljat će Ministarstvu zdravstva počevši od rujna 2021. za svaki prethodni mjesec, do petog u mjesecu, podatke o sklopljenim Sporazumima s radnicima i potrebnim sredstvima za ispunjenje obveza po Sporazumima. Na temelju dostavljenih podataka, Ministarstvo zdravstva će sukladno raspoloživim sredstvima utvrditi dinamiku plaćanja tijekom 2021. i 2022.

9.3. Odluka Vlade Republike Hrvatske upućuje na obvezu zaključenja Sporazuma poslodavca i radnika jer ne sadrži iznos duga ni rokove u kojima bi radnici trebali potpisati sporazum, već da će se sredstva plaćati iz državnog proračuna poslodavcu do kraja 2022.

9.4. Tuženik je u Sporazum unio obvezu potpisa sporazuma do 25. studenoga 2022., ali se ne radi o roku koji bi bio bitan sastojak ugovora i propust kojeg bi rezultirao gubitkom prava tužitelja. Predmetni Sporazum po svojoj pravnoj naravi predstavlja izvansudsku nagodbu o ispunjenju obveze tuženika te to što je sam tuženik naveo rok koji tužitelj nije mogao ispoštovati (sporazum nije primio), a istog je i potpisao prije kraja 2022. do kada su bila doznačavana sredstva za ta potraživanja, tuženik nije izgubio pravo koje mu pripada temeljem predmetne Odluke i Sporazuma.

9.5. Predmetni Sporazum ne može se procjenjivati kao ugovor, jer se njime stranke nisu dogovarale o bitnim sastojcima ugovora, već je istim tužitelju priznato pravo (koje je već ostvario) na isplatu sa utvrđenim iznosom duga tuženika. Zahtjev tuženika da se Sporazum potpiše i vrati do 25. studenoga 2022. ne može predstavljati rok kao bitan sastojak tog Sporazuma. Prema odredbi članka 362. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22- dalje: ZOO), kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjenje.

9.6. Stoga na žalbene navode treba odgovoriti da je predmet spora isplata dodataka koji nisu isplaćeni tužiteljici dok je nesporno radila u prekovremenom radu, a odnose se na otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za zdravlje i život ljudi i znanstveni stupanj koji tužiteljici pripadaju temeljem odredbi čl. 57., te čl. 59., odnosno čl. 59.a za vrijeme važenja KU, te čl. 53. st. 2. TKU, a što je na deklaratornoj razini zajamčeno tužiteljici i predmetnom Odlukom Vlade. Dakle, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, a ne o obveznopravnoj ponudi tuženika tužiteljici iz čl. 253. st. 1. ZOO koja bi obvezivala tuženika samo do isteka roka za njezin prihvat sukladno čl. 258. ZOO.

10. Svrha Odluke Vlade sadržana je u odredbi čl. II st. 2. prema kojoj se iznosi koji su osigurani u državnom proračunu utvrđuju prema podacima iz Centraliziranog obračuna plaća i iz prikupljenih podataka svih zdravstvenih ustanova o pokrenutim tužbama, pravomoćnim sudskim odlukama te prekovremenim satima za koje radnici nisu pokrenuli sudske sporove. Dakle, cilj Odluke Vlade je izbjegavanje sudskih sporova zbog neisplaćenih dodataka ostvarenih u prekovremenom radu djelatnika u zdravstvu, dok nigdje nije propisano da bi se radnicima uskratila prava na te dodatke jer u roku nisu dostavili Sporazum (kojim se provodi Odluka Vlade) u Urudžbeni zapisnik zdravstvene ustanove.

11. I odluka o zateznim kamatama je zakonita (čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO).

12. Žalitelj osporava odluku o troškovima parničnoga postupka, pa treba reći da je ta odluka pravilna i zakonita sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP u vezi odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa). Zaključno, podnesak od 7. ožujka 2024. godine bio je potreban u postupku jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica očitovala na podnesak tuženika sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife.

13. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

14. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer ta parnična radnja u postupku nije bila potrebna sukladno odredbi čl. 155. ZPP, pa je odlučeno pod točkom II izreke ove presude.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš