Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-295/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Radolović Kuprešak odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-49/2017-26 od 5. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, poslovni broj Pr-49/2017-26 od 5. siječnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu, naknade na ime neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje, te neisplaćenog dodatka za aktivno dežurstvo u iznosu od 80.267,72 kn bruto u utuženom razdoblju od 10.12.2011. do 10.12.2016. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.000,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da Županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, i to bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se osnovano poziva tuženik jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer nema obrazloženih razloga o odlučnim činjenicama.

5. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da iz obrazloženja presuda nije razvidno temeljem kojih činjenica i pravnih propisa je sud izveo pravni zaključak da tužitelj ima pravo na isplatu naknada za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora kada upravo suprotno proizlazi iz pravnih propisa na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanoj presudi i na koje identične propise se pozivala i tužena tijekom prvostupanjskog postupka.

6. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje neisplaćenu razliku dodatka za rad na izdvojenom objektu umanjenu za 8 sati odmora za razdoblje od 10. prosinca 2011. do 26. lipnja 2013. (razlučno po mjesecima) u ukupnom iznosu od 47.384,53 kn, naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje evidentirani kao slobodne dane u razdoblju od srpnja 2014. do studenog 2016.(razlučno po godinama) u ukupnom iznosu od 27.649,72 kn i naknadu za 4 sata aktivnog dežurstva za razdoblje od studenog 2011. do svibnja 2013. (razlučno po mjesecima) u ukupnom iznosu od 5.233,47 kn, ili sveukupno 80.267,72 kn) sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 2011. do 2016. radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju, te da je radno vrijeme bilo u trajanju od 12 sati na samom radnom mjestu a poslije toga je obavljao razne druge poslove, nije sporno da je tužitelj nakon takvog neprekidnog rada na izdvojenom objektu koristio sedam slobodnih dana u koje je uvijek ubrojena jedna subota i nedjelja, eventualno još neki praznik i obrnuto da je u svaki sedmodnevni angažman na izdvojenom objektu ulazila nužno još jedna subota i nedjelja i eventualno još jedan praznik.

8. Međutim među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. U ovom konkretnom predmetu a s obzirom na utuženo razdoblje dolazi do primjene Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12 ), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08,142/08), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09 – dalje: Pravilnik /09), Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 33/02,58/02,175/03,136/04,76/07,88/09 i 124/09- ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine broj 73/13,75/15 i 50/16 – dalje: ZSOS/13) Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15 – dalje: Pravilnik/14), Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15 –dalje: Odluka /14).

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da u svom iskazu tužitelj navodi da je u razdoblju od 2011. do 2016. radio na više raznih tzv. izdvojenih objekata na način da je na mjestu rada morao biti nazočan neprekidno sedam dana, nakon čega slijede slobodni dani, da je radio neprekidno 12 sati u prostoriji u kojoj je morao nadzirati pojedine instrumente te je prostoriju mogao napustiti samo na kratko vrijeme radi odlaska na wc ili radi konzumacije obroka i samo ako je nekog angažirao da ga mijenja na samom radnom mjestu, da se u preostalih 12 sati odmarao ali i pospremao prostorije, upoznavao se s uređajima, antenama u svrhu osiguranja, obilazio objekt, okoliš, čistio oružje a radeći na nekim izdvojenim objektima je kosio travu na zelenim površinama, čistio snijeg a svaki od ovakvih tjednih radnih ciklusa je nužno obuhvaćao jednu subotu i nedjelju, ponekad praznik a također i svakih sedam slobodnih dana je obuhvaćao subotu, nedjelju i ponekad praznik,

-da je evidenciju radnog vremena uredno i svakodnevno vodio zapovjednik izdvojenog objekta ali je u zapovjedništvu svima koji su radili na izdvojenom objektu svaki mjesec evidentirano radno vrijeme od 168 sati bez razlike te je takva satnica evidentirana neovisno je li odradio jedan ili dva ovakva tjedna radnog ciklusa,

-da mu je za razdoblje do 2014. isplaćeno za 12 sati izvan radne smjene kao neka vrsta aktivne pričuve i da mu je bio isplaćen rad subotom i nedjeljom ,blagdanom i praznikom a nakon 2014. se primjenjuje drugi način obračuna plaće,

-da je sud uz suglasnost stranaka pročitao iskaz svjedoka PH iz parnice pod posl. brojem Pr-27/2017 koji je u bitnome iskazao kao i tužitelj u ovom postupku,

-da radno vrijeme tužitelja nije bilo preraspodijeljeno jer tuženik nije dostavio pisanu zapovijed iz čl. III st. 3.Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba , službenika i namještenika iz koje bi to proizlazilo,

-da je vještakinja knjigovodstvene struke Dražena Mucha u svom nalazu i mišljenju analizirala dnevnu evidenciju rada tužitelja (tablica na listi 320) prikazujući tu analizu po mjesecima za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2013. sa iskazanim mjesečnim fondom sati i razradom za svaki mjesec s obzirom na načine evidentiranja (rad na terenu, godišnji odmor, dežurstva itd.)

-da je vještakinja, a s obzirom na podatke sadržane u dnevnoj evidenciji radnog vremena tužitelja, utvrdila da je tužena u navedenom razdoblju tužitelju evidentirala aktivno dežurstvo u trajanju od 16 sati dnevno (umanjeno za 8 sati odmora), rad na terenu (nema naznačenog početka i kraja), rad u smjenama,

-da nakon poredbe podataka iz evidencije radnog vremena i podataka iz kartice djelatnika i isplatnih lista proizlazi da je tužena isplaćivala plaću za smjenski rad, rad noću, rad u blagdane, rad subotama i nedjeljama,

-da je vještakinja prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, izračuna naknade za aktivno dežurstvo prema Pravilniku o dodatku na plaću djelatnih vojnih osoba izračunala i u tablici (list 321-322, uz ispravak list 338-339) po mjesecima prikazala razliku za rad na izdvojenom objektu za 8 sati redovnog rada, uz uvećanja za rad u drugoj smjeni 10%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i neradne dane 150%, za 4 sata (za svaki od 7 dana prekovremenog rada, i za 7 dana aktivnog dežurstva, u sveukupnom iznosu od 47.384,53 kn te prikazala korištenjem istih podataka i propisa u istoj tablici po mjesecima neisplaćeni dio dodatka za aktivno dežurstvo u ukupnom iznosu od 5.233,47 kn,

-da je vještakinja u posebnoj tablici (list 322-323) po mjesecima prikazala iznose naknada za neiskorištene slobodne dane, što se odnosi na subote i nedjelje i ponekad blagdane, uračunate u sedam slobodnih dana koje je tužitelj redovito koristio nakon sedmodnevnog neprekidnog radnog angažmana na izdvojenom objektu iako se radi o zakonsko definiranim neradnim danima a koje naknade u ukupnom zbroju iznose 27.649,72 kn.

11. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te dosuđuje sve izračunate iznose koje je vještak prikazao u tablicama pisanog nalaza i mišljenja ne upuštajući se u pravnu analizu na temelju kojih činjenica i pravnih propisa tužitelj ima pravo na dosuđene razlike.

12. U odnosu na pravnu osnovu isplate na ime rada na izdvojenom objektu obrazloženje presude nije jasno a na što osnovano ukazuje tužena jer iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno na temelju kojih činjenica i pravnih propisa je sud izveo zaključak da tužitelj ima pravo na isplatu za preostalih 12 sati rada na izdvojenom objektu umanjenoj za 8 sati odmora jer bi suprotno proizlazilo upravo iz pravnih propisa na koji se poziva sud i tuženica.

13. Tuženica tvrdi da su u spornom razdoblju tužitelju isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno važećim propisima kojim se određuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba i to dodaci za rad subotom, nedjeljom, za aktivno dežurstvo i dodaci za otežane uvjete rada, a sve sukladno stvarno obavljenom radu iskazanom u mjesečnim evidencijama rada koje je dostavljala ustrojbena cjelina u kojoj je tužitelj radio a na tužitelja su se kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe a upravo takav stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH (Rev-1845/12, Revr-1902/12).

14. Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.), čl. 139. st. 1. predmetnog zakona je propisano da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodatci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak na otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnost s otegotnim uvjetima rada.

15. Nadalje tužena ističe u žalbenim navodima da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tužitelja bilo organizirano dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva što proizlazi iz očitovanja nadležne postrojbe u kojoj je tužitelj radio a koje je priloženo u spis predmeta. Tijekom boravka na izdvojenom objektu zbog potreba službe tužitelj je radio 12 sati dnevno a preostalo vrijeme bio je na objektu na odmoru gdje su mu osigurani smještaj, hrana te mu je vrijeme provedeno na odmoru evidentirano kao aktivno dežurstvo za koje mu je isplaćivana naknada sve sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 – dalje: Odluka /09) a što proizlazi iz Kartice djelatnika koja prileži spisu a također ovdje je tužitelju za 12 sati radnog vremena osim plaće isplaćivani i dodaci za rad noću, u smjenama, blagdanima i neradnim danima a što proizlazi iz Kartice djelatnika.

16. Nadalje tužena ističe da vještak kod izračuna rada na izdvojenom objektu ne uzima u obzir da se u ovom konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusu PORT te su iz tog razloga tužitelju subote i nedjelje ulazile u dane odmora jer odmor nakon PORT-a čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu a sud upravo o ovim odlučnim činjenicama nije dao potrebne razloge jer u pobijanoj odluci se niti ne osvrće o posebnom obliku rada u turnusu tzv. PORT već prihvaća nalaz i mišljenje vještaka a koji svoj nalaz temelji na drugim pretpostavkama.

17. Nadalje tuženica ističe da tužitelj nije imao neiskorištenih slobodnih dana za koje bi mu pripadalo pravo na naknadu kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud upravo iz naprijed navedenih razloga posebnog rada u turnusu PORT prema kojem je tužitelj u kontinuitetu 7 dana radio i 7 dana bio na odmoru te su mu stoga subote i nedjelje ulazile u 7 dana odmora budući da odmor nakon PORT-a čini jedinstvenu cjelinu.

18. Prema tome osnovano ukazuje tuženik da su kontradiktorni zaključci prvostupanjskog suda jer iako se sud poziva na mjerodavnu Odluku/09 temeljem koje su dopušteni za djelatne vojne osobe različiti oblici rada (u smjenama, turnusima ili na drugi odgovarajući način) prihvaća izračun vještaka koji nije u svom izračunu uzeo u obzir predmetnu Odluku/09.

19. Prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada pravo na isplatu naknade po osnovi aktivnog dežurstva i to za 4 sata aktivnog dežurstva u iznosu od 5.233,47 kn.

20. Međutim i odnosu na tu pravnu osnovu tuženik osnovano ukazuje da je presuda manjkava i neobrazložena jer sud nije uzeo u obzir primjenu relevantnih pravnih propisa stoga se i u tom dijelu presuda ne može na pravilan način ispitati jer sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka a da pri tome ne daje jasne razloge o odlučnim činjenicama.

21. Naime vještakinja je napravila izračun u svom nalazu i mišljenju prema kojem bi neisplaćeni dodatak za aktivno dežurstvo iznosio 5. 233,47 kn.

22. Međutim ovdje sud uopće ne obrazlaže temeljem kojih bih pravnih propisa tužitelju pripadala naknada od 4 sata aktivnog dežurstva a s obzirom na Odluku o rasporedu radnog vremena iz 2009 kao i kasniju Odluku o rasporedu radnog vremena iz 2014. a u vezi s Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 i 75/15).

23. Sud u tom dijelu ne daje jasne razloge o odlučnim činjenicama niti ih povezuje sa mjerodavnim pravnim propisima pa stoga nije moguće niti u tom dijelu ispitati pobijanu odluku.

24. Naime ovdje sud nije na jasan način utvrdio jesu li u navedenom razdoblju sukladno priloženoj dokumentaciji isplaćeni svi dodaci koji mu pripadaju sukladno stvarno obavljenom radu i važećim propisima za utuženo vremensko razdoblje stoga je valjalo pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te nakon ponovno provedenog postupka u kojem će raspraviti sva sporna pitanja donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

26. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

27. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević