Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1699/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, suca Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja JU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici u Daruvaru, Stjepana Radića 14, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 15. ožujka 2022., poslovni broj Pr-630/2016-49, u sjednici vijeća 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 15. ožujka 2022., poslovni broj Pr- 630/2016-49 u toč. II. i IV. izreke.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. I. i III. izreke i sudi na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Tuženik Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 dužna je isplatiti tužitelju JU, [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 48.442,12 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 594,58 kn počam od 15. srpnja 2013. do isplate ,

- na iznos od 594,58 kn počam od 15. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 594,58 kn počam od 15.srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 586,38 kn počam od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. ožujka 2014.do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15.prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. ožujka 2015.do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15.prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.265,00 kn počam od 15. ožujka 2016.do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 1.730,00 kn počam od 15. studenog 2016. do isplate, do isplate, u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove ovog postupka u iznosu 6.759,90 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude 15. ožujka 2022. do isplate, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 1.094,96 eur, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 48.442,12 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 18.846,26 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 6.759,90 kn, a pod toč. IV. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog.

2. Protiv navedene presude u toč. II. izreke kao i pod toč. IV. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Žalbu je podnio i tuženik protiv toč. I. i III. izreke presude zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.2. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je osnovana.

4. Naime, tužitelj je djelatnik Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, te je temeljem rješenja od 26. ožujka 2013. premješten po potrebi službe i raspoređen u ustrojbenu cjelinu Pristožerne postrojbe GS OSRH, Počasno-zaštitna bojna, Mornarička počasno-zaštitna satnija, Počasno-zaštitni vod, Počasna desetina HRM na dužnost vojnika za počasno-ceremonijalne postupke s mjestom službe [adresa]. Tužitelj na svom radnom mjestu – mjestu službe [adresa] obavlja isključivo poslove straže i to 7 dana radi, a 7 dana je kod kuće. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao razliku plaće s osnova prekovremenog rada, rada nedjeljom, praznikom, blagdanom, noću i dr., dodatak za stražarsku službu, putne troškove na ime putovanja iz mjesta rada u mjesto stanovanja obitelji i obratno, naknadu u visini 5 prosječnih plaća po čl. 4. Ugovora o službi u Oružanim snagama RH u statusu vojnog djelatnika, naknadu za odvojeni život, naknadu štete radi pogrešno obračunatog godišnjeg odmora, jubilarnu nagradu, božićnicu i regres.

5. Nakon što je vještak sačinio nalaz i mišljenje 9. srpnja 2021. (list 190-201 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev temeljem kojeg potražuje razlike plaće na ime naknade štete za nepravilno utvrđenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora, manje isplaćene jednokratne nagrade za uspješno izvršenje ugovora, naknadu troškova prijevoza i naknadu za odvojeni život od obitelji i jubilarnu nagradu, sve za razdoblje od lipnja 2023. do listopada 2016.

6. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio sljedeće:

- da tužitelju pripada naknada za neiskorišteni godišnji odmor od 2 dana godišnje zbog manje utvrđene osnovice tužitelju (18 dana umjesto 20 dana), i to za 2013.- 594,58 kn, za 2014. - 594,58 kn, za 2015. - 594,58 kn i za 2016. - 586,38 kn,

- da tužitelju ne pripada utuženi iznos jednokratne nagrade za uspješno ispunjenje obveza jer mu je iznos od 39.469,25 kn za veljaču 2016. isplaćen sukladno propisima,

- da tužitelj za utuženo razdoblje ostvaruje naknadu za prijevoz dva puta mjesečno na relaciji od mjesta rada ([adresa]) do mjesta stanovanja, što iznosi 36.270,00 kn, a kako mu je dio od 15.810,00 kn isplaćen, ostvaruje pravo na razliku od 20.460,00 kn,

- da tužitelj ostvaruje naknadu za odvojeni život od 31.200,00 kn,

- da tužitelj ne pripada pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina rada jer u spisu ne postoji podatak u kojem razdoblju je ostvario pravo na nagradu,

- da tužitelju sveukupno pripada razlika plaće od 48.442,12 kn.

7. U odnosu na žalbu tužitelja

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu jubilarne nagrade. Naime, člankom I. Odluke o pravu na isplatu jubilarne nagrade djelatnim vojnim osobama od 1. listopada 2013. (list 56 spisa) je propisano da djelatnim vojnim osobama pripada pravo na isplatu jubilarne nagrade za 5 godina neprekidne službe u visini jedne osnovice. Člankom III. navedene Odluke je propisano da iznimno od čl. I., u razdoblju od 26. lipnja 2013. do 2. kolovoza 2013. djelatnoj vojnoj osobi, koja je ostvarila 10 godina neprekidnog staža pripada jubilarna nagrada u visini 1,25 osnovice. Tužitelj tvrdi da obavlja neprekidno vojnu službu od 2008. godine, a da je 2013. ostvario pravo na isplatu jubilarne nagrade za 5 godina rada.

7.2. Međutim, iako tužitelj tvrdi da je zaposlen od 2008. godine, isti navedeno nije dokazao u smislu čl. 219. ZPP, s obzirom je dostavio samo Ugovor o vojničkoj službi (list 59 spisa) od 7. siječnja 2016. i Ugovor o službi u Oružanim snagama RH u statusu vojnog djelatnika na rok od 5 godina od 23. veljače 2011. (list 60-61 spisa).

7.3. Ukoliko je tužitelj ostvario pravo na jubilarnu nagradu za 5 godina rada izvan razdoblja od 26. lipnja do 2. kolovoza 2013., tada mu pripada pravo na jubilarnu nagradu u iznosu od 500,00 kn, a ukoliko je tužitelj ostvario pravo na jubilarnu nagradu u razdoblju od 26. lipnja do 02. kolovoza 2013., tada mu ne pripada pravo na jubilarnu nagradu, budući da je pravo utvrđeno tek za 10 godina neprekidnog rada i više. Stoga, kako tužitelj nije dokazao kada je točno započeo neprekidnu vojnu službu, odnosno kada je ostvario pravo na isplatu jubilarne nagrade, tada je i tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan, kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

7.4. Nadalje, u odnosu na odbijeni dio razlike nagrade koja se isplaćuje za uspješno ispunjenje ugovora o službi Oružanih snaga RH valja reći sljedeće. Člankom 4. Ugovora je propisano da djelatni vojnik ostvaruje pravo na jednokratni novčani iznos u visini od 5 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u zadnjih 5 mjeseci, kao nagradu za uspješno ispunjenje ugovora. Tužitelju je isplaćena nagrada u veljači 2016. u visini od 39.469,25 kn (list 175 spisa), uzevši u obzir prosječnu mjesečnu plaću od 7.893,85 kn, pri čemu bruto iznos je 36.969,25 kn i neoporezivi iznos od 2.500,00 kn.

7.5. Suprotno žalbenim navodima, prilikom izračuna jednokratne nagrade, pravilno je kao osnovica uzeta prosječno isplaćena plaća od 7.893,85 kn, međutim, na utvrđenu bruto osnovicu je valjalo i obračunati porez i prirez, i istu isplatiti u neto iznosu, kao što je tuženik i učinio. Iz navedenog razloga, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je tuženik u cijelosti ispunio ugovorenu obvezu iz drugog ugovora o vojničkoj službi i odbio dio zahtjeva koji se odnosi na jednokratnu nagradu.

8. U odnosu na žalbu tuženika

8.1. Nadalje, tužitelj zahtijeva naknadu za troškove prijevoza od 18.135,00 kn, te troškove odvojenog života od 28.000,00 kn i to za razdoblje od travnja 2013. do 28. listopada 2016.

8.2. Čl. 147. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 73/13 – dalje: ZOSORH) propisano je: da djelatna vojna osoba ima pravo na naknadu troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za redovni dolazak i odlazak s posla. Ministar obrane Pravilnikom propisuje uvjete i postupak za ostvarivanje naknade troškova prijevoza.

8.3. Ministar obrane je temeljem čl. 147. st. 3. ZOSORH donio Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (NN br. 131/13, dalje: Pravilnik 131/13). Stupanjem na snagu Pravilnika 131/13 prestao je važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života u obitelji (br. 141/04, 22/05).

8.4. Iz čl. 17. Pravilnika 131/13 prijevoza proizlazi da pravo na naknadu troškova prijevoza zbog odvojenog života u obitelji i naknade troškova prijevoza na posao i s posla pripada dosadašnjim korisnicima ovih prava, samo ako u roku od trideset dana od stupanja na snagu Pravilnika podnesu novi zahtjev za priznanje ovih prava.

8.5. U konkretnom slučaju tužitelj, ne samo da nije dokazao da je u podnio u roku od trideset dana zahtjev za priznanje prava za naknadu troškova prijevoza i naknade za odvojeni život, nego je njegov zahtjev za naknadu troškova i odvojenog života i pravomoćno odbijen Rješenjem tuženika Klasa: UP/I 121-04/13-01/191 od 17. listopada 2013. godine. Stoga, po ocjeni ovog suda tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza kao niti naknade za odvojeni život (tako i VSRH Zagreb u odluci br. Revr 249/17 od 23. siječnja 2018., Revr-919/2017 od 10. studenog 2020.).

8.6. Naime, valja pojasniti da je sud nadležan za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu (kojim on traži isplatu potraživanja predmetnih troškova, na temelju rješenja kojim mu je priznato pravo na naknadu troškova zbog odvojenog života od obitelji i naknadu troškova putovanja), ali nije nadležan za rješavanje o zahtjevu djelatne vojne osobe koji se odnosi na utvrđenje prava na naknadu troškova zbog odvojenog života i naknadu troškova putovanja, jer o tim pravima odlučuje pojedinačnim upravnim aktom nadležno tijelo tuženika u upravnom postupku.

8.7. Iz navedenog razloga, kako je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prijevoza i odvojenog života pravomoćno odbijen, a isti nije dokazao da raspolaže rješenjem kojim su mu prava na isplatu navedenih naknada priznata, to tužitelj nema pravo na isplatu navedenih iznosa.

8.8. Nadalje, što se tiče potraživanja tužitelja s osnove razlike naknade plaće radi nepravilno utvrđene osnovice broja dana godišnjeg odmora valja reći da je tuženik u pravu da tužitelju ne pripada utuženi iznos.

8.9. Naime, čl. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine 54/2014, 70/2018) je propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna, a osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18 radnih dana. Odredbom čl. 7. navedenog Pravilnika je određeno da se osnovica za izračun godišnjeg odmora od 18 radnih dana uvećava prema mjerilima koja su propisana u stavku 1) i 2) navedenog članka.

8.10. Uvidom u rješenja o godišnjem odmoru za 2018., 2016., 2015. i 2014. (list 90- 95) je razvidno da je upravo na taj način utvrđeno pravo tužitelja na godišnji odmor, odnosno uzeta je osnovica od 18 dana. Naime, primjena čl. 3. u svezi s čl. 7. Pravilnika ne znači da je početna osnovica za izračun 4 tjedna godišnjeg odmora, odnosno 20 dana, već da je to minimalni broj dana godišnjeg odmora koji ostvaruje vojna osoba, bez obzira na eventualni broj dodatnih dana koji mu pripadaju s obzirom na mjerila iz čl. 7. st. 1. Pravilnika. Iz navedenog razloga, tužitelju ne pripada naknada štete radi pogrešnog izračuna dana godišnjeg odmora.

9. Slijedom svega navedenog, valjalo je preinačiti presudu u toč. I. izreke i odbiti zahtjev za isplatu od 48.442,12 kn, a potvrditi pobijanu presudu u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 18.846,26 kn.

10. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373.a ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

11. Uzimajući u obzir promijenjeni omjer uspjeha stranaka u parnici, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

12. Kako je tuženik uspio u sporu, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022, dalje OT) u cijelosti.

13. Pa tako tuženiku pripada pravo na naknadu prema vrijednosti broda od 10,00 kn, kako je zatraženo u troškovniku i to za sastav podneska odgovora na tužbu od 132,72 eur[1] /1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. OT u svezi s Tbr. 42. OT-a. Nadalje, tuženiku pripada trošak zastupanja na ročištima 6. ožujka 2017., 19. studenog 2019. i 8. veljače 2022. za svako od po 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 42. OT-a, odnosno sveukupno 530,89 eur/4.000,00 kn. Tuženiku za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2017., 2. listopada 2017., 15. siječnja 2018., 28. svibnja 2018., 25. listopada 2018. pripada za svako 500,00 kn jer se raspravljalo o procesnim pitanjima sukladno Tbr. 9. 2. u svezi s Tbr. 42 OT, odnosno sveukupno 331,80 eur/2.500,00 kn. Također mu pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude od 500,00 kn. Tuženik je u cijelosti uspio u žalbenom postupku pa mu na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. Tarife, pripada trošak žalbenog postupka od 165,90 eur/1.250,00 kn.

13.1. Dakle, tuženiku za zastupanje sveukupno pripada trošak od 1.094,96 eur.

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić