Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-688/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke protiv tuženika Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) iz Viškova, Viškovo 91, zastupanog po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici iz Opatije, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-306/2020-28 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-306/2020-28 od 30. travnja 2024.u pobijanom dijelu pod stavkom I do V izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten Izvanredni otkaz ugovora o radu od 05. svibnja 2020. koji je tuženik Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) dao tužitelju EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), te se utvrđuje da radni odnos tužitelja EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kod tuženika Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) nije prestao.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu između tužitelja EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389), te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 31.svibnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) da tužitelju EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati na ime plaće za razdoblje od 06. svibnja 2020. do 31. svibnja 2021. bruto iznos od 13.364,89 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 15. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče: - na iznos od 867,85 EUR (6.538,83 kn) počev od 15.06.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.07.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.08.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.09.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.10.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.11.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.12.2020. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.01.2021. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.02.2021. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.03.2021. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.04.2021. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.05.2021. do isplate, - na iznos od 1.041,42 EUR (7.846,59 kn) počev od 15.06.2021. do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

IV. Tuženik Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) je dužan tužitelju EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti bruto iznos od 3.125,55 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u gore navedenom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

V. Tuženik Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) je dužan tužitelju EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.062,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi: "Tuženik Pezić d.o.o. (OIB: 92818388389) je dužan tužitelju EN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti bruto iznos od 10.239,34 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pod stavkom I-V izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020., sudski raskid ugovora o radu, naknade plaće i naknade štete zbog sudskog raskida.

5. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. tog čl. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

6. Prema odredbi čl. 119. stavak 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanja radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

7. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se traži postojanje opravdanoga razloga, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu.

8. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

9. Donošenjem pobijane presude kao i provodeći postupak koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP., te nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Također, nisu počinjene niti ostale bitne povrede na koje žalbom ukazuje tuženik, a za koje će ovaj sud iznijeti razloge u nastavku obrazloženja.

11. Pobijana presuda sastavljena je sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

12. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl.354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

13. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno:

- da je tužitelj temeljem sukcesivno sklapanih ugovora o radu na određeno vrijeme počev od 15. siječnja 2003., te ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2019. bio zaposlen na radnom mjestu trgovca prodavača, dakle ukupno 17 godina, 3 mjeseca i 21 dan,

- da je tuženik društvo sa ograničenom odgovornošću za trgovinu na veliko i malo sa sjedištem u [adresa] u kojem je osnivač ENI, a osobe ovlaštene za zastupanje su ENI kao direktor i TN kao prokurist,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć bez prava na otkazni rok i bez prava na otpremninu sa prestankom radnog odnosa danom dostave odluke i obvezu vraćanja poslodavcu sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koje pripadaju poslodavcu i odnose se na njegovo poslovanje (list 16 do 17 spisa) i to:

- jer nije upozorio poslodavca da mora naručiti robu sukladno traženju kupca o čemu je drugi radnik obavijestio poslodavca,

- jer je 5. svibnja 2020. u popodnevnim satima prilikom dolaska na posao poslodavac suočio radnika sa pogreškom koju je učinio i na koju ga je u više navrata usmeno upozoravao, na što je radnik reagirao rezignirano okrećući leđa i udaljavajući se od prokuriste poslodavca TN, a u jednom trenutku kada ga je TN pozvao da se okrene prema njemu da bi mogli nastaviti razgovor reagirao agresivno i pozvao policiju, te je dolaskom policije lažno prijavio da ga je TN fizički napao, a policijski službenici su utvrdili da nije učinjen prekršaj i udaljili se i sastavili službenu bilješku, a radnik je vidno ljut rekao poslodavcu da odlazi i da će mu se obratiti njegov odvjetnik, te da je od sljedećeg dana otvorio bolovanje čime je počinio povredu obveza iz radnog odnosa u smislu samovoljnog napuštanja radnog mjesta i zlouporabe prava koji reguliraju odnose radnika i poslodavca (list 16-17 spisa), te

- da tužitelj nije bio pozvan na davanje obrane prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu (iskaz tužitelja, z.z. tuženika ENI i prokuriste TN),

- da je tužitelju izdana potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad 5. svibnja 2020. bez navođenja očekivanog trajanja bolovanja,

- da kod tuženika ne djeluje sindikalni povjerenik niti radničko vijeće (iskaz z.z. tuženika ENI),

- da je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod poslodavca ... 1. lipnja 2021.

14.1. Prvostupanjski je sud pojedinačne prethodno izložene postupke radnika, na kojima poslodavac temelji razloge za otkaz ocjenjivao u sklopu cjelokupnog konteksta opisanih događaja dana 5. svibnja 2020., nakon kojih je istoga dana uslijedilo donošenje odluke o izvanrednom otkazu tužitelju, te je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da je toga dana došlo do razgovora između tužitelja i prokuriste tuženika TN pokraj automata za kavu koji razgovor je započeo inicijativom TN i u kojem razgovoru tužitelj nije htio sudjelovati, te se okrenuo i htio udaljiti zbog čega ga je TN dotaknuo rukom, a nakon što se tužitelj i dalje nije htio okrenuti ponovno ga je dotaknuo rukom na što je tužitelj rekao da ga ne dira jer će zvati policiju i da ne želi s njim razgovarati, nakon čega se tužitelj udaljio i pozvao policiju koja je izvršila očevid na licu mjesta.

14.2. Nadalje, prvostupanjski je sud prihvatio stranački iskaz tužitelja i u dijelu u kojem je naveo da je istog dana nakon odlaska policije došao u ured z.z. tuženika ENI i rekao joj kako odlazi na bolovanje jer je doživio stres, jer je u cijelosti potkrijepljen iskazom svjedoka TN, z.z. tuženika ENI i dokumentacijom na listu 27 i 57 spisa te da je tužitelj otvorio bolovanje sa danom 5. svibnja 2020.

14.3. Prvostupanjski je sud poklanjajući vjeru iskazu svjedoka ĆN u dijelu u kojem je naveo da mu nije poznato da je 5. svibnja 2020. bilo problema sa robom i narudžbom neke robe, te da se ne sjeća da je itko od njega tražio bilo kakve podatke vezane za narudžbu, robu, kupca ili slično otklonio zajednički tvrdnju z.z. tuženika ENI i svjedoka TN da je jedan kupac zvao TN u svezi robe za koju je utvrđeno da nije naručena, vezano uz koji propust je imenovani zatražio od djelatnika ĆN obrazloženje koji mu je tada rekao da je tužitelj zaprimio narudžbu kupca i zapisao je na papirić, ali je nije izvršio.

14.4. Taj je sud cijelosti prihvatio i navode z.z. tuženika ENI da je tužitelju otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se sastojala u tome što je tužitelj pozvao policiju u prostor poslodavca, te je nakon odlaska policije napustio radno mjesto jer je u cijelosti potkrijepljen iskazom TN te sadržajem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15.1. Po ocjeni toga suda, u konkretnom slučaju, tuženik (na kojemu je teret dokaza) nije dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja mu se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu vezano uz propust u narudžbi robe, ali i da je do tog propusta došlo odnosno da tužitelj doista nije pravovremeno izvršio spornu narudžbu, po ocjeni toga suda, takva povreda po svojoj težini ne opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15.2. Nadalje, taj je sud ocjenom provedenih dokaza zaključio da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao niti da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze koja mu se stavlja na teret napuštanjem radnog mjesta jer je istog dana obavijestio zakonskog zastupnika tuženika da zbog doživljenog stresa napušta radno mjesto i dostavio je poslodavcu potvrdu o nesposobnosti za rad, čime je u cijelosti postupio u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZR kojom je propisana obveza obavješćivanja o privremenoj nesposobnosti za rad.

15.3. Vezano uz verbalni konflikt i ignoriranje razgovora s prokuristom tuženika, koji je rezultirao neprimjerenim okretanjem i napuštanjem mjesta razgovora, pri čemu je prokurist tuženika u dva navrata dotaknuo tužiteljevu ruku i nastavljao verbalni sukob svodeći ga na osobnu razinu, nakon čega je tužitelj pozvao policiju koja je izvršila očevid na licu mjesta, taj je sud ocijenio da nadilazi granice pristojnog i profesionalnog ponašanja na radnom mjestu i potpuno je neprimjereno, ali da u konkretnom slučaju standardi ponašanja nisu povrijeđeni u tolikoj mjeri koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu, s obzirom da je i prokurist tuženika prešao granice profesionalnog i uljuđenog ponašanja prema zaposleniku čime te je očito načinom svoje komunikacije i ponašanjem, a osobito fizičkim kontaktom isprovocirao tužitelja.

15.4. Pri tom je taj sud u konkretnom slučaju uzeo u obzir okolnost da je tužitelj bio u dugogodišnjem radnom odnosu kod tuženika tijekom kojeg nije zabilježen niti jedan neprimjeren incident, a da, s obzirom da je izvanredni otkaz radniku najteži oblik prestanka radnog odnosa koji se može izreći samo u slučaju osobito teških kršenja obveza iz radnog odnosa, da tuženik prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. svibnja 2020., dakle istoga dana nakon incidenta, nije dokazao pretpostavke predviđene odredbom članka 116. ZR-a jer je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da utvrđeni propusti tužitelja koji mu se stavljaju na teret ne predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje bi opravdavale izvanredni otkaz ugovora o radu, slijedom čega je zaključio da predmetni otkaz poslodavca nije dopušten, a obzirom da tužitelj nije zainteresiran za nastavak radnog odnosa kod tuženika jer je zasnovao novi radni odnos kod drugog poslodavca sa danom 1. lipnja 2021., taj je sud prihvatiti zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu kod tuženika sa danom 30. svibnja 2021., sukladno odredbi članka 125. ZR-a te je tužitelju dosudio izgubljenu zaradu u razdoblju od prestanka radnog odnosa kod tuženika 6. svibnja 2020. do 31. svibnja 2021. u visini koja nije sporna među strankama u iznosu od 13.364,89 EUR-a.

16. Odluku prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

17. Naime, predmetom ocjenjivanja u sudskom postupku mogu biti samo oni razlozi koji su konkretizirani pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu u kojoj tuženik kao poslodavac neosnovano poistovjećuje prokuristu tuženika sa tuženikom.

18. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, zaključio da tuženik kao poslodavac u predmetnoj pravnoj stvari nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu jer povrede radnog odnosa koje se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavljaju na teret tužitelju odnosno koje su navedene kao razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, odluku tuženika ne opravdavaju.

19. Naime, demonstrativno pokazanim nezadovoljstvom tužitelja načinom komunikacije i ophođenja prokuriste tuženika prema njemu, unatoč njihovoj međusobno neprimjerenoj komunikaciji i zvanju policije, u konkretnom slučaju nisu povrijeđeni standardi ponašanja na radnom mjestu u tolikoj mjeri koja bi opravdavala izvanredni otkaz, jer je očito prokurist tuženika načinom svoje komunikacije i ponašanjem, a osobito fizičkim kontaktom, isprovocirao tužitelja, koji incident, sam po sebi, ne opravdava gubitak povjerenja poslodavca u tužitelja kao dugogodišnjeg radnika tuženika uslijed kojeg nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć pa je i izvanredni otkaz kao sankcija za ovu povredu prestroga.

20. Na žalbene navode vezano uz propuste tužitelja u odnosu na neizvršenu narudžbu robe (o čemu je prema odluci o otkazu drugi radnik obavijestio poslodavca, a prema navodima prokuriste tijekom saslušanja na raspravi dana 23. veljače 2023. proizlazi da je dana 5. svibnja 2020. dobio upit kupca da li mu je došla roba), valja odgovoriti da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio niti dokazivao o kojem se konkretnom kupcu radilo i zbog čega je njegova narudžba i od kada je, bila hitna i kako se taj propust tužitelja reflektirao na daljnju suradnju s tim istim kupcem i na ugled tuženika općenito kao i na procese rada kod tuženika, što bi opravdavalo opisanu reakciju prokuriste poslodavca prema tužitelju kao radniku upravo zbog te povrede koju mu stavlja na teret pobijanom odlukom o otkazu, a okolnost što je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu svjedoka ĆN, sada već bivšeg radnika tuženika, nije presudna za ocjenu njegovog iskaza kao pristranog. Svjedočenje je građanska dužnost, a davanje lažnog iskaza je kazneno djelo. S druge strane, primjena pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219 ZPP-a primjenjuje se kako na tužitelja tako i na tuženika za tvrdnje kojima pobija navode i dokaze protivnika, tako da na okolnosti iz tužbe tužitelj nije ni mogao predložiti neke druge svjedoke osim zaposlenika koji o predmetu tužbe imaju saznanja, to se žalbeni navodi o nevjerodostojnosti tog svjedoka ne mogu prihvatiti. Osim toga, sve da je do propusta u naručivanju robe doista i došlo odnosno da tužitelj nije pravovremeno izvršio spornu narudžbu na uobičajeni način (telefonski ako je bila hitna odnosno nošenjem narudžbe u upravu ili tijekom radnog vremena ukoliko je netko od zaposlenika išao u upravu ili krajem radnog vremena), takva povreda, i po ocjeni ovog suda, s obzirom na izostanak bilo kakvih posljedica na strani tuženika, po svojoj težini i učincima, ne opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, već je trebala biti razlogom eventualnog pisanog upozorenja ne samo tužitelju kao radniku nego i drugom sudioniku, koji je takvu neprimjerenu komunikaciju i reakciju tužitelja izazvao.

21. Također, na žalbene navode tuženika da je tužitelj u svom iskazu dana 23. veljače 2023. potvrdio da mu je prokurista TN u dva navrata htio uručiti pismeno upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i poštivanje pravila poslodavca, koja je tužitelj odbio potpisati, valja odgovoriti da iz stanja spisa odnosno raspravnog zapisnika od tog dana ne proizlazi da se taj dio iskaza tužitelja odnosio na okolnosti vezane uz predmetni otkaz nego na događaje koji su prethodili istom vezano uz odluku poslodavca o isplati minimalne plaće radnicima i isplatu novčanog iznosa od 500,00 kn radnicima na ruke tijekom epidemije Covida, čemu se tužitelj usprotivio te je čak i vratio taj novčani iznos predan na ruke poslodavcu, tako da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao su se navedena pisana upozorenja odnosila na povrede vezane uz razloge iz pobijane odluke o otkazu, ali su upravo te okolnosti vezane uz smanjenje plaće dovele do nezadovoljstva tužitelja radom kod poslodavca zbog čega mu je rečeno da može pronaći drugi posao, na što je tužitelj odgovarao da će otići nakon isplate, što su potvrdili i z.z. tuženika ENI i svjedok TN u svojim iskazima.

22. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim je utvrđeno da je tuženik dana 5. svibnja 2020. primio na znanje da će tužitelj otvoriti bolovanje jer su iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je istog dana nakon odlaska policije došao u ured z.z. tuženika ENI i rekao joj da odlazi na bolovanje jer je doživio stres, potvrdili ne samo svjedok TN, nego i z.z. tuženika ENI, a da je tužitelj doista otvorio bolovanje sa danom 5. svibnja 2020., proizlazi iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad na listu 27 spisa od 5. svibnja 2020. bez naznake očekivanog trajanja, dakle na neodređeno vrijeme, to suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije samovoljno napustio radno mjesto niti je time došlo do zloupotrebe prava od strane radnika, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik, a je li bolovanje bilo opravdano otvoreno ili ne, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati.

23. Također, imajući u vidu da je prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koja terete radnika, pravilno je sud prvog stupnja sudski raskinuo ugovor o radu stranaka i kao datum prestanka radnog odnosa utvrdio 31. svibnja 2021. obzirom da se tužitelj zaposlio kod novog poslodavca1. lipnja 2021., a imajući u vidu utvrđene činjenice da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika nešto više od 17 godina, te da u postupku nije dokazao da je imao obveze uzdržavanja, to je dosuđeni minimalno propisani iznos naknade štete u visini od tri mjesečne plaće ostvarene kod tuženika u iznosu od 3.125,55 EUR-a primjeren okolnostima konkretnog slučaja.

24. Isto tako, pravilno je tužitelju dosuđena izgubljena zarada za razdoblje od prestanka radnog odnosa kod tuženika 6. svibnja 2020. do 31. svibnja 2021. u visini koja nije sporna među strankama u iznosu od 13.364,89 EUR-a.

25. Ostala žalbena razlaganja svode se na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji žalitelju odgovara, ali bez realne su podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na jasne i valjane razloge prvostupanjske presude

26. I pobijana odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini. (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

27. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I do V izreke.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić