REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1059/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2024 od 8. siječnja 2025., 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2024 od 8. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-603/2024 od 8. siječnja 2025. odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 764,47 EUR sa zateznim kamatama od 21. kolovoza 2023. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 260,91 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.

6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tuženikovi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.

7. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 764,47 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku Agram leasing d.o.o. za štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], koja je nastala u prometnoj nesreći 22. srpnja 2023. na autocesti A11, Zagreb - Velika Gorica – Sisak, Općina Lekenik, na 26 km + 600 m, kada se na to vozilo, kojim je upravljao TK, zaletjela ptica jastreb. Prvostupanjski sud je utvrdio spornom činjenicu nastanka štetnog događaja, tuženikovu odgovornost, uzročno-posljedičnu vezu između tuženikovog postupanja i prometne nesreće te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je do naleta vozila tužiteljevog osiguranika na pticu jastreb, koja životinjska vrsta prema odredbi članka 9. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) ne spada u divljač, došlo na autocesti kojom upravlja tuženik.

9. Prvostupanjski sud smatra da postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu, odnosno nalet ptice na vozilo koje se kreće autocestom slijedom čega ni Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 92/19) nije propisan način sprječavanja preleta ptica preko autocesta koji bi spriječio nalete ptica kakav se dogodio u konkretnom slučaju.

10. Ocjenjuje da se radi o šteti koja je prouzročena slučajem zbog čega nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema njegove krivnje ni uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autocesta i nastale štete kao posljedice propusta, odnosno nečinjenja.

11. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je odredbom članka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano kako iznad cijele širine kolnika javne ceste mora biti slobodan prostor u visini od najmanje 4,5 m. Budući da je vozilo tužiteljevog osiguranika visoko 1686 mm, smatra da tuženik nije osigurao slobodan prostor u visini koju mu je zakonodavac naložio. Navodi da je na tuženiku teret dokaza o poduzimanju svih mjera radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, što tuženik nije napravio. Ističe da je u prvostupanjskom postupku ukazivao na mjere koje je tuženik morao poduzeti, usmjerene sprječavanju štete od ptica, a koje je sam tuženik predvidio u svojem Programu zaštite divljači te koje mu je zakonodavac naložio kroz Zakon o lovstvu, Pravilnik o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači i pernate divljači, Zakon o zaštiti prirode i Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, kao i kroz Strategiju i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske. Ukazuje da ukoliko se divljač nalazila na kolniku autoceste da je samim time dokaza i propust upravitelja ceste na kojega se tada prebacuje teret dokazivanja da nije bilo nikakvih propusta u njegovu radu. Smatra da u konkretnom slučaju autocesta nije bila sigurna za prometovanje jer se na njoj zatekla ptica. Ističe da je tuženik predvidio mjere za sprječavanje štete od ptica koje bi, da ih je provodio, djelovale i protiv ptica zaštićenih životinjskih vrsta, dok brojnost naleta na ptice govori u prilog činjenici da nije riječ o nepredvidivom događaju. Ukazuje i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer razlozi o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu. Navodi i da je tuženiku za korištenje autoceste plaćena cestarina.

12. U postupku donošenja pobijane presude, ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ovaj sud dužan pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu, kao i rezultatima provedenog postupka.

13. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane presude u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

14. Odredba članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) koju je prvostupanjski sud primijenio odlučujući o pravnoj osnovi tuženikove odgovornosti za štetu glasi:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

15. Iz utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu male vrijednosti, proizlazi da je do naleta vozila na pticu jastreba došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu, odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koji bi spriječio nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom ZC-a, a žalitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem posljedično čemu nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema njegove krivnje ni uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta, odnosno nečinjenja.

16. Budući da se u konkretnom slučaju očito radi o naletu ptice, nije moguće primijeniti sudsku praksu u skladu s kojom se zbog same činjenice što se divljač našla na cesti, prenosi teret dokazivanja na tuženika da dokaže kako propusta u održavanju ceste nije bilo, već je u konkretnom slučaju teret dokazivanja i dalje na tužitelju. Naime, životno je i logično kada se radi o divljači koja se zatekne za kolniku autoceste da su postojali propusti u održavanju žičane ograde jer inače divljač ne bi dospjela na autocestu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o ptici, to navedenu presumpciju nije moguće primijeniti jer žičana ograda ne može spriječiti prolazak ptica preko područja autoceste budući da tuženik nije mogao podići takvu ogradu i autocestu ograditi na način da se spriječe preleti ptica zbog čega nema ni njegove odgovornosti.

17. Neosnovano žalitelj navodi da je tuženikova zakonska obveza donijeti program zaštite od divljači. Tuženikova se obveza svodi na pridržavanje obveza u održavanju cesta propisanim odredbama ZC-a, a ne ZL-om, jer tuženik ne održava autocestu prema odredbama tog Zakona. Ni Pravilnikom nije propisana tuženikova obveza brinuti se za divljač pa tako i za ptice koje prelijetaju autocestu jer to nije moguće ni ostvarivo. S tim u vezi pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi ni o divljači jer ptica jastreb nije navedena u odredbi članka 9. ZL-a kojim je propisano koje životinjske vrste predstavljaju divljač u smislu tog Zakona. Zbog toga žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, koji je pravilno odlučio i ne izvoditi predložene dokaze s obzirom na odlučne činjenice.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka, u odnosu na koju tužitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Nevenka Marković