REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-600/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog JR i dr., zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljene ER, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-125/2015-284 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025., u prisutnosti 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR, branitelja 1. okrivljenika GR, odvjetnika iz [adresa] i braniteljice 2. okrivljenika KR, odvjetnice iz [adresa]

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e:

I. Prihvaćaju se žalbe 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljene ER te povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjska presuda za kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, opisana pod točkama 1, 3. i 4. činjeničnog opisa presude te se, u odnosu na ta kaznena djela i 1., 2. i 3. okrivljenike, predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim predsjednikom vijeća.

II. Uslijed gornje odluke, a po službenoj dužnosti i prihvaćanjem žalbe 1. okrivljenog JR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2) činjeničnog opisa presude za koje je 1. okrivljeni JR proglašen krivim, na način da se, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora 1. okrivljeni JR osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda i određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 1. okrivljeni JR u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenog JR zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 2. KZ/11 odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenog JR zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te u odnosu na 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljenu ER je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K- 125/2015-284 proglašeni su krivim 1. okrivljeni JR, 2. okrivljeni ŠR i 3. okrivljena ER i to 1. okrivljeni JR proglašen je krivim za „djela pod točkama 1), 3) i 4)“ kojima je počinio produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom, kupovinom, nuđenjem na prodaju, posjedovanjem i prodajom tvari koje su propisom proglašene drogama – opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11. i za kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari - opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 2. KZ/11 pod točkom 2., sve u svezi članka 52. KZ/11, 2. okrivljeni ŠR za produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom kupovinom i nabavom radi prodaje i prodajom tvari koje su propisom proglašene drogama - opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11 opisano pod točkom 3. izreke, a 3. okrivljena ER za produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom tvari koje su propisom proglašene drogama - opisano u članku 190. stavku 2. KZ/11, a opisano pod toč. 4) činjeničnog opisa presude, „svi okrivljenici u vezi članka 52. KZ/11“, te je 1. okrivljenom JR, - za produljeno kazneno djelo pod točkom 1) 3) i 4), na temelju članka 190. stavka 2 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 331. stavka 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca te je, na temelju članka 51. KZ/11 1. okrivljeni JR osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci te mu je u tu kaznu uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. studenog 2014. do 28. travnja 2016. 2. okrivljeni ŠR je za produljeno kazneno djelo pod točkom 3) izreke na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci te mu je u tu kaznu uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 6. studenog 2014. do 2. studenog 2016. 3. okrivljena ER je za produljeno kazneno djelo pod točkom 4) na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godina te joj je na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko 3. okrivljena ER u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, a u slučaju opoziva uvjetne osude 3. okrivljenici će se u kaznu na koju je osuđena uračunati vrijeme uhićenja od 4. studenog do 7. studenog 2014. Na temelju članka 77. KZ/11 od 1. okrivljenog JR oduzeta je protupravna imovinska korist koja je oduzeta potvrdom PU Krapinsko zagorske broj 0446775 i to: iznos od 498,17 eura i 30,00 švicarskih franaka koji postaju vlasništvo Republike Hrvatske te je utvrđeno da je ukupni iznos od 10.200,00 eura 1. okrivljeni JR stekao počinjenjem kaznenog djela te iznos od 10.200,00 eura postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev te je naloženo 1. okrivljenom JR da Republici Hrvatskoj nadoknadi štetu u iznosu od 9.670,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama i to za iznos od 1.500,00 eura od 9. svibnja 2014. do isplate, za iznos od 6.000,00 eura od 21. svibnja 2014. do isplate, za iznos od 200,00 eura od 26. svibnja 2014. do isplate i za iznos od 1.970,68 eura od 26. srpnja 2014. do isplate, sve po kamatnoj stopi u visini određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 153/22), a koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (pet postotnih poena), a od 1. siječnja 2023., za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude. Ukupni iznos za koji je dosuđen imovinsko pravni zahtjev, umanjuje se za iznos od 498,17 eura i 30,00 švicarskih franaka, koji je od 1. okrivljenog JR privremeno oduzet potvrdom PU Krapinsko zagorske broj 0446775, s time da je izvršena konverzija švicarskog franka prema aktualnom tečaju 0,963 CHF = 1,00 eura ili ukupno 529,32 eura te je naloženo računovodstvu Općinskog suda u Zlataru da iznos od 498,17 eura i 30,00 švicarskih franaka uplati u proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u vezi sa člankom 142. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP) naloženo je 1. okrivljenom JR i 2. okrivljenom ŠR da plate troškove kaznenog postupka i to dužni solidarno putne troškove svjedoka u iznosu 46,05 eura, paušalni iznos od 1.000,00 eura - svaki, a 2. okrivljeni ŠR i troškove prevođenja dokumentacije u iznosu od 4.979,89 eura, troškove prevođenja na raspravi 14. lipnja 2016. i 6. rujna 2016. uz putni trošak prevoditeljice u iznosu 73,00 eura, troškove prevođenja izgovorenog teksta u iznosu 33,18 eura, prevođenje prema nalogu od 3. listopada 2016. u iznosu od 412,10 eura, u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, dok će se o ostalim troškovima odlučiti naknadno. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP 3. okrivljena ER oslobođena je plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, 1. okrivljeni JR, 2. okrivljeni ŠR i 3. okrivljena ER.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na sve okrivljenike te u odnosu na 1. okrivljenog JR navodi da njegova pozna životna dob nije olakotna okolnost jer je on u toj životnoj dobi započeo s činjenjem kaznenih djela što ukazuje na njegovu izrazitu kriminalnu volju, dok je loše zdravstveno stanje 1. okrivljeni JR koristio za neosnovano odugovlačenje i izbjegavanje kaznenog postupka i kaznene odgovornosti. 2. okrivljeni ŠR kaznena djela čini s većim stupnjem organiziranosti, inovativnosti i domišljatosti koji premašuju onaj minimalni stupanj angažmana koji se zahtjeva za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 dok 3. okrivljena ER osim što uzgaja marihuanu, ona zna za dogovore 1. okrivljenog JR i 2. okrivljenog ŠR te da je s počinjenjem kaznenog djela počela u kasnijoj životnoj dobi zbog čega smatra da je sve okrivljenike potrebno kazniti strožom bezuvjetnom kaznom zatvora.

2.2. 1. okrivljeni JR žali se po branitelju GR, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni te da mu se utvrde kazne u kraćem trajanju, a na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća predlaže izricanje uvjetne osude.

2.3. 2. okrivljeni ŠR podnio je žalbu po branitelju Draženu Letici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Žalbu je podnijela i 3. okrivljena ER po braniteljici Ivani Šuti, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i ona oslobodi od optužbe, odnosno da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 2. okrivljeni MR s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. O održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, 1. okrivljeni JR, 2. okrivljeni ŠR i njihovi branitelji koji su to zahtijevali. Sjednici su bili nazočni 1. okrivljeni JR, uz branitelja GR, 2. okrivljeni ŠR uz braniteljicu Niku Pintar, dok uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio, pa je sjednica vijeća održana u smislu članka 475. stavka 5. ZKP. Na sjednici drugostupanjskog vijeća nazočni okrivljenici i njihovi branitelji izjavili su da ostaju kod podnesenih žalbi i prijedloga iz istih, dok su 2. okrivljeni ŠR i njegova braniteljica ostali i kod svojih prijedloga iznesenih u odgovoru na žalbu.

6. Žalba 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljene ER u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 su osnovane, dok žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenog JR i kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11 nije osnovana, a bespredmetna je u preostalom dijelu u odnosu 1. okrivljenog JR i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 te u odnosu na 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljenu ER.

U odnosu na žalbe 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljene ER osim zbog odluke o kazni

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP, kojim je propisano da drugostupanjski sud uvijek mora ispitati postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP, povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP i je li rasprava održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te da li je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer nema razloga o odlučnim činjenicama te je izreka presude nerazumljiva zbog čega se ista ne može ispitati.

7.1. Naime, potvrđenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru prvostupanjski sud je 3. okrivljenu ER optužio za učin jednog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 počinjenog zajedno i dogovorno s 1. okrivljenim JR, a prvostupanjski sud je istu proglasio krivom da je počinila produljeno kazneno djelom neovlaštene proizvodnje i prometa tvarima koje su propisom proglašene drogama - opisano u članku 190. stavku 2. KZ/11, pri čemu nije mijenjao niti činjenični opis niti pravnu kvalifikaciju tog kaznenog djela. Člankom 52. KZ/11 određeno je da je produljeno kazneno djelo počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Prvostupanjski sud u razlozima presude uopće nije dao razloge zbog kojeg smatra da radnja 3. okrivljene ER ima obilježja produljenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, za što ju je i proglasio krivom, pa presuda u odnosu na tu okrivljenicu nema razloga o odlučnim činjenicama zbog kojih se pobijana presuda ne može ispitati.

7.2. Uz to prvostupanjski sud je utvrdio da je 1. okrivljeni JR pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 498,17 eura i 30,00 švicarskih franaka koja su oduzeta potvrdom PU Krapinsko zagorske broj 0446775, da bi potom utvrdio da je „ukupni iznos od 10.200,00 eura“ 1. okrivljeni JR stekao kaznenim djelom (ali ne naznačuje kojeg) i da je iznos od 10.200,00 eura „u vlasništvu“ Republike Hrvatske. Ako se ima na umu da je Republici Hrvatskoj dosuđen i imovinskopravni zahtjev u iznosu 9.670,68 eura, tada je nerazumljivo što predstavlja iznos od 10.200,00 eura, odnosno prvostupanjski sud je pogrešno objedinio iznos pribavljene imovinske koristi i dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva čime je izreka pobijane presude nerazumljiva te je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

7.3. 1. okrivljeni JR, 2. okrivljeni ŠR i 3. okrivljena ER u žalbama navode da se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pri čemu parafraziraju zakonski tekst članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, ali ne obrazlažu procesne povrede nego osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja koju 1., 2. i 3. okrivljenici također ističu u žalbi.

8. U pravu su 1. okrivljeni JR, 2. okrivljeni ŠR i 3. okrivljena ER kada u žalbama navode da nije dokazano da bi počinili kaznena djela na način kako im se to stavlja na teret činjeničnim opisom pobijane presude.

8.1. Pravilno ističe 2. okrivljeni ŠR u žalbi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da ne postoje izravni dokazi koji dokazuju krivnju tog okrivljenika već postoji zatvoreni krug indicija iz kojih proizlazi njegova kaznena odgovornost, ali te indicije ne utvrđuje na pravilan i potpuni način.

8.1.1. Tako prvostupanjski sud nalazi da su 1. okrivljeni JR i svjedok SR u više navrata „vrlo jasno neizravno“ 2. okrivljenog ŠR označili kao „šefa“, odnosno svog dobavljača droge. Naime, prvostupanjski sud smatra da izjave 1. okrivljenog JR - da je „šef“ bio prijatelj sa njegovim pokojnim sinom, da vozi „štedljivu“ Toyotu, da je "svojem čovjeku" novac morao poslati putem Western uniona, da je dobavljač živio u [adresa] gdje je bio u zatvoru, te da je, prema rezultatima posebnih dokaznih radnji, zabilježeno da je pitao svoju suprugu 3. okrivljenu ER da li je „MR“ došao k njima, u svojoj ukupnosti, po stavu prvostupanjskog suda, predstavljaju indicij da je 2. okrivljeni CR dobavljač droge 1. okrivljenom JR. Međutim, prvostupanjski sud uopće nije utvrdio da li je bilo drugih prijatelja pokojnog sina 1. okrivljenog JR koji su ga posjećivali, da li je IR bio prijatelj njegovog sina, da li je imao drugih poznanika imenom „MR“ koji su ga posjećivali, odnosno zvali telefonom, da li ima druge poznanike koji voze „štedljivi“ auto, odnosno da li je u inkriminiranom periodu kome drugome slao novac a nije niti utvrđeno da li je 2. okrivljeni ŠR bio u zatvoru u Nizozemskoj da bi se bez ikakve sumnje moglo prihvatiti kao utvrđene navedene okolnosti koje, uz činjenicu da je 1. okrivljeni JR zvao 2. okrivljenog ŠR telefonom i da ga je 2. okrivljeni ŠR posjećivao, predstavljaju zatvoreni krug indicija koje nesporno dokazuju kaznenu odgovornost 2. okrivljenog ŠR za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude pod točkom 3.

8.1.2. Jednako tako, prvostupanjski sud iskaz svjedoka SR koji navodi da je s 2. okrivljenim ŠR trgovao autima, smatra nevjerodostojnim i „smiješnim“, pri čemu sam sud navodi da se u sadržaju SMS poruka njihove prepiske spominju automobili, motor, automehaničar i sl. Ako prvostupanjski sud smatra da je 67 kontakata SR s 2. okrivljenim ŠR kroz razdoblje od gotovo godinu dana dokaz da se oni dogovaraju trgovinu drogom jer oni, kako to zaključuje prvostupanjski sud, razgovaraju „isključivo u šiframa“, i da njihova komunikacija nije komunikacija osoba koje se bave legalnim poslovima, tada je trebao jasnije obrazložiti zbog čega smatra da se između njih nije radilo o trgovini različitim vozilima nego o nelegalnim poslovima trgovine droge.

8.1.3. Prvostupanjski sud navodi da su svjedok SR i 1. okrivljeni JR nudili drogu po istoj cijeni, da je droga amfetamin i heroin pakirana u identičnom pakiranju, pri čemu ne opisuje o kakvom pakiranju se radi, što samo za sebe također ne dokazuje da je njima dobavljač te droge 2. okrivljeni ŠR. U odnosu na predmetnu drogu koju su kupili prikriveni istražitelji provedeno je toksikološko vještačenje kako u Republici Hrvatskoj tako i u Republici Sloveniji, a sud navodi da je „toksikološko vještačenje oduzete droge u Republici Sloveniji provedeno po istoj znanstvenoj metodi koju upotrebljava Republika Hrvatska“ pri čemu uopće ne navodi koje metode vještačenja su provedene u Republici Hrvatskoj, a koje u Republici Sloveniji niti navodi komparativni rezultat provedenih vještačenja koje bi potvrdili zaključak suda da se radi o istoj drogi tj. drogi nabavljenoj od istog dobavljača. Uz to 1. okrivljeni JR za drogu "speed", koju nudi na prodaju prikrivenom istražitelju (toč. 38.7.), uopće ne navodi da je dovezena teretnim vozilom, a kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud (toč. 124.).

8.1.4. Prvostupanjski sud utvrđuje da je 2. okrivljeni ZR državljanin Republike Hrvatske, ali i Republike Bosne i Hercegovine, da je živio u [adresa], da održava brojne osobne i telefonske kontakte u Republici Sloveniji, Bosni i Hercegovini i u Kraljevini Nizozemskoj te u navedene države često putuje iako je nezaposlen, da kod njega droga nikada nije pronađena, da nije zatečen da osobno prevozi drogu te da nikada u telefonskom razgovoru nije spominjao drogu zbog čega smatra da je on „vrlo vješt i iskusan trgovac drogom“. Imajući na umu takva utvrđenja prvostupanjskog suda i ranije navedene propuste kod utvrđenja dokazno važnih činjenica, indicija, koje su navedene ranije u ovoj odluci, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da takva površna utvrđenja prvostupanjskog suda ne predstavljaju dostatnu logičnu, vremensku i prostornu povezanost kojima se utvrđuje postojanje dokazno odlučnih činjenica na temelju kojih se može sa sigurnošću zaključiti da je 2. okrivljeni ZR kupovao i nabavljao radi daljnje prodaje, nudio na prodaju i prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom. Potrebno je napomenuti prvostupanjskom sudu da činjenica da je svjedok SR priznao zločinačko udruživanje radi prodaje droge s 2. okrivljenim ŠR te „pristao“ na kaznu zatvora od 5 godina nije dokaz krivnje 2. okrivljenog ŠR u ovom kaznenom postupku, što pravilno ističe 2. okrivljeni ŠR u žalbi, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu 2. okrivljenog ŠR i u odnosu njega za produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 opisano pod toč. 3. činjeničnog opisa presude ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje.

8.2. U pravu je 3. okrivljena ER kada navodi da se za sada ne mogu prihvatiti zaključci prvostupanjskog suda o njenoj kaznenoj odgovornosti za učin kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 opisanog pod toč. 4. činjeničnog opisa presude. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje iz Izvješća o pregledu mjesta događaja od 26. svibnja 2014. proizlazi da su policijski službenici u vremenu od 04:30 sati do 04:45 sati izvršili pregled lokacije na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] u vlasništvu 1. okrivljenog JR i utvrdili da se radi o oranici zasađenoj kukuruzom, a u unutrašnjosti između stabljika kukuruza zasađene su 33 stabljike konoplje, a vještačenjem je utvrđeno da se radi o marihuani. Prema rezultatima posebnih dokaznih radnji proizlazi da su 9. svibnja 2014. u 16:54, dakle prije pronalaska nasada 33 stabljike konoplje tipa marihuana, telefonski razgovarali 1. okrivljeni JR i 3. okrivljena ER te je 1. okrivljeni JR pitao 3. okrivljenu ER „da li je "ono" okopala?", a na što mu 3. okrivljena ER odgovara "sad nije ništa". Iz takvog sadržaja razgovora nije jasno gdje je 3. okrivljena okopavala, odnosno što to ona nije okopala jer sud nije utvrdio da li je poljoprivredna površina u vlasništvu 1. okrivljenog JR na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedina poljoprivredna površina koju je 3. okrivljena ER obrađivala, i na temelju čega zaključuje da je 9. svibnja 2014. 3. okrivljena ER tamo okopavala. Također, a kako pravilno ističe 3. okrivljena ER, Izvješće o pregledu mjesta događaja od 30. svibnja 2014. ne dokazuje da je 3. okrivljenica u vremenu od 16:30 sati i u 17:10 sati bila na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da je uočena starija ženska osoba obučena u tamniju odjeću i s rupcem na glavi koja nije identificirana. Kada se ima na umu da nije utvrđeno da li su 1. okrivljenik i 3. okrivljenica angažirali nekog za pomoć u poljoprivrednim radovima ili je sve obrađivala 3. okrivljena ER osobno te kako u Izvješću nije navedeno koju zasađenu poljoprivrednu kulturu je ta neidentificirana ženska osoba motikom obrađivala, po stavu ovog drugostupanjskog suda za sada nije utvrđeno da bi 3. okrivljena ER proizvodila tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu 3. okrivljene ER i u odnosu na nju i kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 opisano pod toč. 4. izreke presude ukinuti i vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje.

8.3. Prvostupanjski sud je 1. okrivljenog JR proglasio krivim za kaznena djela pod točkama 1), 3) i 4) izreke presude te je utvrdio da je 1. okrivljeni JR počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom, kupovinom, nuđenjem na prodaju, posjedovanjem i prodajom tvari koje su propisom proglašene drogama – opisano i kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11. Kada se radi o produljenom djelu tada se treba dokazati da je okrivljenik počinio svaku radnju u sastavu produljenog kaznenog djela za koju je proglašen krivim, dakle i radnje opisane pod toč 3. koje je počinio zajedno i dogovorno s 2. okrivljenim ŠR, kao i za radnje opisane pod toč. 4. koje je počinio zajedno i dogovorno s 4. okrivljenom ER. Kako ovaj drugostupanjski sud, za sada, nije našao dokazanim da su 2. okrivljeni ŠR i 4. okrivljena ER zajedno i dogovorno s 1. okrivljenim JR počinili kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 činjenično opisana pod toč 3. i 4. izreke presude, za sada nije dokazano niti da je i 1. okrivljeni TR počinio radnje produljenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 opisana pod toč. 3. i 4. činjeničnog opisa presude koje on i osporava u svojoj žalbi. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu 1. okrivljenog ĆR i za produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 opisano u izreci presude te istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje i odlučivanje.

8.4. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, po potrebi provesti nove dokaze posebno koje se odnose na potvrdu činjenica koje po prvostupanjskom sudu čine zatvoreni krug indicija, po potrebi ispitati prikrivene istražitelje koji su postupali u odnosu na 1. okrivljenog JR i svjedoka SR radi potvrde navoda izvješća o postupanju koji prileže spisu te će potom sve provedene dokaze ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP, vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke te imati na umu odredbu članka 13. ZKP.

U odnosu žalbu državnog odvjetnika i 1. okrivljenog JR u odnosu na odluku o kazni

9. Kako je odlukom pod točkom I. ove odluke ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljenu ER u odnosu na kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, opisana pod točkama 1, 3. i 4. izreke presude te se u odnosu na ta kaznena djela predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, to je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na te okrivljenike i ta kaznena djela bespredmetna.

9.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je, uslijed odluke pod toč. I., po službenoj dužnosti bio dužan izmijeniti odluku o kazni zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 2. KZ/11 opisano pod točkom 2) činjeničnog opisa presude za koje je 1. okrivljeni JR proglašen krivim i počinjenje tog djela žalbom ne osporava.

9.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio 1. okrivljenom JR protek vremena, njegovo loše zdravstveno stanje, životnu dob i da do sada nije sudski osuđivan, a otegotnim je cijenio da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, dok se ostale utvrđene otegotne okolnosti odnose isključivo na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i okolnosti počinjenja istog. Vodeći računa o navedenom te o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11 za koje je 1. okrivljeni JR proglašen krivim na način da je prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i osudio 1. okrivljenog JR za kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.

9.3. Ispitujući žalbene navode zbog odluke o kazni državnog odvjetnika i 1. okrivljenog JR ovaj drugostupanjski sud smatra da je u pravu 1. okrivljeni JR kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu za kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao da je 1. okrivljeni JR priznao učin tog kaznenog djela te svojom obranom, u odnosu na to kazneno djelo, ni na koji način nije umanjivao svoju kaznenu odgovornost za isto te da nakon počinjenja tog kaznenog djela više nije evidentiran kao počinitelj novih kaznenih djela. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja 1. okrivljenog JR može se postići i izricanjem uvjetne osude kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca na koju je 1. okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, čime će se ostvariti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj mjeri utjecati kako na tog okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Uslijed takvih utvrđenja ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na 1. okrivljenog JR i kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11 nije osnovana zbog čega je odlučeno kao pod točkama II. i III. ove odluke.

10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je u preostalom dijelu pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

11. Shodno svemu naprijed navedenom, ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučio kao pod točkom I. izreke ove odluke te je protiv 1. okrivljenog JR, 2. okrivljenog ŠR i 3. okrivljene ER ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11, opisano pod točkama 1, 3. i 4. izreke presude, dok je po službenoj dužnosti i prihvaćajući žalbu 1. okrivljenog JR preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni za kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11 i primjenom članka 486. stavka 1. ZKP odlučio kao pod točkom II. i III. ove odluke.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić