Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1380/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pomoćniku Saša Čačić odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupana po punomoćniku Marija Radelja, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6023/2023-22 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća dana 06. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6023/2023-22 od 11. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj [broj kredita], kojima se regulira otplata kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule u CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru broj [broj kredita] te se pod II nalaže tuženiku tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja izvršiti isplatu novčanog iznosa od 501.944,77 kn/ 66.66.620,85 Eur-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, a pod III i trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.648,16 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2024. godine pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nije sporno kako su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 016-2734/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (uz valutnu klauzulu u CHF) kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos od 160.000,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 15 godina.

6. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno j pod 4. izreke, pored ostaloga, da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) odnosno Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 dalje ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP i tako povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženik o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo da se djelomično odbija žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojim se utvrđuje da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

7. Sud pravilno pri tome utvrđuje kako ova odluka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika odnosno sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Stoga je predmetna odredba kojom se utvrđuje da je korisnik kredita obvezan platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ništetna i to vezano uz upravo onaj dio odredbe koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope te da je stoga, a zbog primjene tog ništetnog dijela navedenog članka ugovora između stranaka došlo do stjecanja bez osnove u korist tuženika i to u visini razlike koja je nastala naplatom po promijenjenoj, višoj kamatnoj stopi od strane banke na teret tužitelja. Imajući u vidu sva naprijed navedena utvrđenja kao i gore citirane odredbe zakonskih propisa ovaj sud smatra da je došlo do povrede prava tužitelja kao potrošača i nepoštene jednostrane promjene ugovorene kamatne stope povećanjem iste na viši iznos zbog čega je došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tuženika kao banke kreditora. Stoga tužitelju kao potrošaču nisu na svima jasan način prilikom ugovaranja Ugovora o kreditu obrazloženi svi dosezi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim da mu nisu objašnjeni na koji način i po kojim parametrima može doći do povećanja te kamatne stope, a niti je tuženik kao banka kreditor omogućio tužitelju kao ugovaratelju i potrošaču da na ravnopravnoj bazi pregovara s bankom o toj ugovornoj odredbi.

8. I presudom VSRH Rev-18/2018 od 26.05.2020. utvrđeno je kako uzeti u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04.07.2013. godine utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valutu uz koju je vezana glavnica za CHF kao i ugovorna odredba kojom je određena promjenjiva kamatna stopa i koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka, te da je ta odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe čl. 502. c. ZPP-a obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima te je stoga ovaj sud vezan za ta utvrđenja i dužan ih je primijeniti. Nadalje, pravna zaštita potrošača izvire iz Direktive 93/13 EEZ, koja je u nacionalno pravo transponirana Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine te su sve naknadne izmjene i dopune zakonodavstva usmjerenog zaštiti potrošača išle u smjeru harmonizacije sa europskom pravnom stečevinom. Članak 6 st.1 Direktive određuje da: "Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio sa potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke, ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba." Stoga se čl. 6 (1) Direktive 93/13/EEZ mora tumačiti na način da onemogućava (prekludira) članicu unije koja bi omogućila zakonsku odredbu, u slučaju da nađe da postoji ništetna odredba u potrošačkom ugovoru, kojom bi bilo dozvoljeno sudu da revidira sadržaj odredbe koja je utvrđena ništetnom. Nacionalni sudovi su ovlašteni samo isključiti iz primjene takvu odredbu, a ne revidirati i mijenjati njen sadržaj, čak i kada je zakonom predviđena mogućnost revizije odredbe, a sve zbog obveze tumačenja vlastite legislative u skladu sa pravnom stečevinom EU.

9. Stoga i ovaj sud prihvaća kako se ovdje radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Slijedom svega naprijed ovaj sud smatra da su dijelovi odredbe čl. 2, 3 i 4 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se visina tužiteljeve obveze plaćanja mjesečnih iznosa čini ovisnom o promjeni tečaja za CHF u dijelu u kojem je ona viša od početno ugovorenog ništetna, te da je zbog primjene tih ništetnih odredbi ugovora između stranaka došlo do stjecanja bez osnove u korist tuženika i to u visini razlike koja je nastala naplatom po promijenjenom, višem tečaju od početno ugovorenog na teret tužitelja. Imajući u vidu sva naprijed navedena utvrđenja kao i gore citirane odredbe zakonskih propisa ovaj sud smatra da je došlo do povrede prava tužitelja kao potrošača i nepoštene primjene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u dijelu u kojem je zbog povećanja tečaja u odnosu na hrvatsku kunu došlo do povećanja obveze tužitelja kao korisnika kredita i potrošača s jedne strane te da je zbog navedenog došlo do neosnovanog bogaćenja na strani tuženika kao banke kreditora. Stoga je vezano uz valutu CHF koja je dio valutne klauzule došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud utvrdio ništavim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu u toč. I. izreke ove presude. Slijedom navedenog je temeljem tog ništetnog dijela 4 predmetnog Ugovora o kreditu došlo do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja te stoga smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao promjenom tečaja valute u valutnoj klauzuli - CHF na način da je tečajem došlo do značajnog povećanja kamatne stope te vrijednosti valute CHF u valutnoj klauzuli predmetnog ugovora. Slijedom ovakvog utvrđenja ovog suda isti nije prihvatio prigovore tuženika.

10. Konačno, visina zahtjeva pravilno je utvrđena vještačkim nalazom, u skladu s postavljenim zadatkom kojim je definirano očitovanje vještaka na okolnost razlika u visini obveza nastalih uslijed povećanja tečaja prilikom otplate kredite u kojem smislu je i sačinio dani nalaz i mišljenje, pa u tom pravcu nisu osnovani navodi tuženika u pogledu utvrđene visine zahtjeva, imajući u vidu činjenicu da tuženik u tom smislu nije dalje istakao dalje prijedloge u vezi istog. Kako je sud utvrdio nesavjesnost tuženika od primitka pojedinih isplata, to je pravilno temeljem čl. 1111. a u vezi sa čl. 1115. ZOO naložena i isplata zatezne kamate od tog trenutka.

11. Pravilno je sud prvog stupnja obrazložio odbijanje tuženikova prigovora zastare, jer podnošenjem kolektivne tužbe dolazi do prekida zastare u pojedinačnim predmetima a odlučujuća pravna shvaćanja u vezi valute obveze i ništetnosti takvih odredbi ugovora su zauzeta u presudi Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine te je stoga zastarni rok od pet godina vezano uz valutnu klauzulu počeo ponovo teći od pravomoćnosti te odluke i nije istekao do predmetnog utuženja. Konačno, niti žalbeni prigovor vezan uz razlike manje plaćenih iznosa nije osnovan, jer tuženik u pogledu ovog pitanja nije imao daljih dokaznih prijedloga niti je postavio kakav određeni prigovor prebijanja u tom pogledu, bilo materijalnopravni bilo procesnopravni, pa je pravilno sud ovakav prigovor tuženika odbio.

12. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci te potvrditi njome pobijanu odluku.

U Zagrebu, 06. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić