REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3566/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordana Zubaka, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Nestro petrol a.d., Banja Luka, Ulica kralja Alfonsa XIII br. 9, Bosna i Hercegovina, OIB 17403811430, kojega zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2022-27 od 5. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2022-27 od 5. listopada 2023. u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.505,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. listopada 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2022-27 od 5. listopada 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.877,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.877,57 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/2022-27 od 5. listopada 2023. odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj „NESTRO PETROL“ a.d. Banja Luka, Ulica Kralja Alfonsa XIII 9, Bosna i Hercegovina, OIB:17403811430 temeljem Dozvole za upotrebu rekonstruirane benzinske stanice u Velikoj Kopanici, Općina Slavonski Brod, Općinski sekretarijat za upravno pravne poslove, broj: Pov 5/1-1977 od 23. prosinca 1977. godine stekao je pravo korištenja na k. č. [katastarska čestica], PARKIRALIŠTE I ORANICA ZELENGAJ, površine 16176 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti zatraži i postigne upis prava korištenja na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja uz istovremeni upis društvenog vlasništva, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.383,23 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 5. listopada 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka posebne one iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), te članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 8. ZPP-a i člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode kao neosnovne, predlaže potvrditi prvostupanjsku presude.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onima na koje se poziva tužitelj u žalbi.

7. Tužitelj ovim postupkom traži da se utvrdi da je stekao pravo korištenja na čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica], parkiralište i oranica Zelengaj, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 16176 m2 što je tuženica dužna priznati, te da po pravomoćnosti presude tužitelj može upisati u zemljišnim knjigama društveno vlasništvo na predmetnoj čestici s pravom korištenja u korist tužitelja. Tužitelj tvrdi da je Općina Slavonski Brod, Općinski Sekretarijat za upravno pravne poslove izdao Dozvolu za upotrebu broj Pov. 5/1-1977 od 23. prosinca 1997. kojom se odobrava upotreba rekonstruirane benzinske stanice u Velikoj Kopanici na temelju koje je tužiteljev prednik stekao pravo korištenja predmetne čestice. Tuženica navodi da je predmetna čestica bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine Slavonski Brod, da na temelju predmetne dozvole tužitelj nije stekao pravo korištenja predmetne čestice, da se predmetna čestica nalazila izvan granica građevinskog zemljišta u poljoprivrednoj zoni sukladno Uvjerenju upravnog odjela, stoga je tuženica stekla pravo vlasništvo na predmetnoj nekretnini na temelju Zakona o poljoprivredi, a stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu kao institut više ne postoji niti se stoga može upisati u zemljišne knjige.

8. Prvostupanjski sud je iz priloženih isprava utvrdio da je svu imovinu iza RO Energopetrol preuzela Republika Srpska, da je na temelju toga osnovano društvo Energopetrol Brod, čiji je pravni slijednik ovdje tužitelj. Međutim, prvostupanjski sud nije mogao utvrditi jesu li unutar RO Energopetrol preuzeti i svi OOUR-i između kojih i Energopetrol Sarajevo, stoga je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju. Prvostupanjski sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za preinaku tužbe iz podneska od 3. veljače 2023. jer se tome protivio tuženik, a pored toga prvostupanjski sud je ocijenio i da preinaka ne bi bila svrsishodna u smislu članka 190. stavaka 1.-3. ZPP-a. Iz izvatka iz zemljišne knjige sud je utvrdio da nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] parkiralište i oranica Zelengaj zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini 16176 m2, bila upisana kao društveno vlasništvo. Iz Uvjerenja o statusu čestice od 21. veljače 2022. izdanog po Odsjeku za graditeljstvo i prostorno uređenje Slavonski Brod, Upravni odjel za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu Brodsko-posavske županije, sud je utvrdio da je na dan 24. srpnja 1991. zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bilo izvan granica građevinskog područja naselja Beravci i Crno Selo. Prvostupanjski sud je je uvidom u Dozvolu za upotrebu Općine Slavonski Brod, Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove, poslovni broj Pov. 5/1-1977 od 23. prosinca 1977. utvrdio da je Energoinvestu Sarajevo OOUR Energopetrol Sarajevo odobrena upotreba rekonstruirane benzinske stanice u Velikoj Kopanici, ali da iz Dozvole za upotrebu nije bilo moguće utvrditi na koju se konkretnu česticu zemlje odnosi predmetno rješenje stoga je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj odnosno njegov prednik nije dokazao da je upravo na čestici oznake kč. br. [katastarska čestica] izgradio benzinsku stanicu. Općina Slavonski Brod je u zemljišnim knjigama bila upisana kao nositelj prava korištenja kč. br. [katastarska čestica], ranije upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sada 847 k. o. [katastarska općina]. Ocjena je prvostupanjskog suda da je tuženica na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91) postala vlasnik kč. br. [katastarska čestica] jer se predmetna čestica nalazila izvan granica građevinskog zemljišta, da je na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, 24. srpnja 1991., bila u društvenom vlasništvu s upisanim pravom korištenja u korist Općine Slavonski Brod. Prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije jer Energoinvest Sarajevo OOUR Energopetrol Sarajevo nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja sporne čestice u društvenom vlasništvu na dan 31. prosinca 1990. što proizlazi iz preslike izvatka iz zemljišne knjige. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg zahtjeva.

9. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odredio rok za podnošenje žalbe od osam dana, umjesto petnaest, sukladno članku 105. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19). U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da pogrešna uputa suda ne može ići na štetu onoga koji podnosi žalbu i nije od utjecaja na pravo da se žalba podnese u roku propisanom Zakonom.

10. Tužitelj u žalbi tvrdi da je protiv rješenja, kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za preinaku tužbe, dopuštena posebna žalba, te da je prvostupanjski sud rješenje trebao dostaviti strankama s uputom o pravnom lijeku. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da se tuženik preinaci protivio, prvostupanjski sud je rješenjem na ročištu 5. rujna 2023. odbio tužiteljev prijedlog na preinaku. Prema obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud nije smatrao da bi preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranka (članak 190. stavaka 1.-3. ZPP-a). U vezi s navedenim treba dodati da pravilnim postupanjem na način propisan odredbom članka 190. stavka 3. ZPP-a o preinaci tužbe sud ne odlučuje tako da preinaku odbija. Ako se tuženik ne protivi preinaci, nema potrebe da sud o tome odlučuje nego postupa po preinačenoj tužbi. Kada tužitelj preinači tužbu, a tuženik se tome protivi, sud može odlučiti da unatoč protivljenju tuženika dopusti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i o tome odlučuje rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (članak 190. stavak 9. ZPP-a). Ako ne dopusti preinaku, onda o tome ne odlučuje (može eventualno samo utvrditi da tužba nije preinačena), jer je protivljenje tuženika takva procesna radnja koja sprječava preinaku tužbe.

11. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka izdanog 29. listopada 2021. proizlazi da je na predmetnoj čestici upisano pravo vlasništva Republike Hrvatske (list 10. spisa), a prema priloženom povijesnom izvatku proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Općine Slavonski Brod (list 14. spisa). U Dozvoli za upotrebu poslovni broj Pov. 5/1-1977 od 23. prosinca 1977. nije navedena oznaka čestice za koju je izdana predmetna Dozvola, a što je prvostupanjski sud sve pravilno utvrdio (list 20. spisa).

12. Tome valja dodati da je Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba Slavonski Brod donio presudu poslovni broj P-571/2015-15 kojom je odbijen tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva benzinske stanice sagrađene na k. č. [katastarska čestica], parkiralište i oranica Zelengaj površine 16176 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sukladno članku 186.a ZPP-a odbačen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je stekao pravo korištenja predmetne čestice (list 55. spisa). Uvidom u e-Spis ovaj sud je utvrdio da je predmetna presuda i rješenje potvrđeni presudom i rješenjem poslovni broj Pž-3081/2016-3 od 4. srpnja 2019., a revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 5191/2019-2 od 2. lipnja 2020.

13. U odnosu na tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava korištenja predmetne čestice prvenstveno valja navesti da je tužba u ovom postupku podnesena 7. veljače 2022., da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) stupio na snagu 1. siječnja 1997., da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne poznaje institut prava korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu, odnosno spominje ga samo kao ranije postojeće pravo u kontekstu stečenih prava i pretvorbe. Slijedom navedenog ovako postavljeni tužbeni zahtjev nema temelja u važećim odredbama Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima niti se pravo korištenja i društveno vlasništvo mogu upisati u zemljišne knjige, čime bi se zapravo konstituiralo pravo koje prema pozitivnim pravnim propisima kao institut više ne egzistira (tako i Rev 924/2021 od 25. listopada 2023.).

14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije odbio tužbeni zahtjev samo zbog nedostatka aktivne legitimacije jer je prvostupanjski sud cijenio i to što je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik predmetne čestice, da je Općina Slavonski Brod imala upisano pravo korištenja i raspolaganja na predmetnoj čestici u društvenom vlasništvu kao i činjenicu da Dozvola za upotrebu izdane po Općinskom sekretarijatu za upravno pravne poslove, Općine Slavonski Brod poslovni broj Pov. 5/1-1977 od 23. prosinca 1977. ne sadrži broj čestice na koju se predmetna Dozvola odnosi. Dakle, u korist Energoinvest Sarajevo, OOUR Energopetrol Sarajevo nije bilo upisano pravo korištenja predmetne čestice u društvenom vlasništvu.

15. S tim u svezi valja navesti da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Uredba o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske na koju se poziva tužitelj u žalbi. Uredbom o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91; dalje: Uredba) u članku 1. propisano je da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, stavkom 2. propisano je da se zabrana iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. Kako je Općina Slavonski Brod imala upisano pravo korištenja na predmetnoj čestici u društvenom vlasništvu to se u konkretnom slučaju na predmetnu nekretninu ne mogu primijeniti odredbe Uredbe, pored činjenice da je sada kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica. Tome je za dodati da se pravo korištenja (kao ni pravo raspolaganja) na društvom vlasništvu ne može konstituirati prema pozitivnim pravnim propisima s obzirom da pravo korištenja kao institut više ne postoji. Ovaj sud je razmatrajući sve navedeno stava da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja pravilno odbio tužbeni zahtjev.

16. Nije osnovan tužiteljev žalbeni navod da tuženica ne bi imala pravo na naknadu troška odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora. Trošak koji nastane zbog ispunjavanja procesne pretpostavke iz članka 186.a stavka 1. ZPP-a predstavlja izdatak učinjen u povodu postupka te se samim time smatra potrebnim troškom u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. S obzirom na to da bi i tužitelju, da je uspio u sporu, bio priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, na isti način treba i tuženici priznati trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (Rev 196/23 od 19. travnja 2023., Rev-916/23 od 22. studenog 2023., Rev-356/23 od 6. prosinca 2023.). Za zaključiti je stoga da je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 3.384,43 EUR.

17. Međutim, prvostupanjski sud nije u cijelosti pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa), a na što upire i tužitelj u žalbi. Ovaj sud nalazi da bi tuženica imala pravo na naknadu troška odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 3.384,43 EUR, za za sastav podnesaka od 6. ožujka 2023. iznos od 3.384,43 EUR po Tbr. 8. t. 1. Tarife , za sastav podneska od 28. srpnja 2023. iznos od 99,54 EUR prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 27. svibnja 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 3.384,43 EUR, za zastupanje na ročištu 12. lipnja 2023. i 5. rujna 2023. po Tbr. 9. t. 1. Tarife iznos od 3.384,43 EUR, a tuženica ima pravo na naknadu troška dolaska na ročište 28. rujna 2022. po Tbr. 9. t. 5. Tarife u iznosu od 99,54 EUR jer je odgođeno prije početka raspravljanja. Slijedom navedenog osnovan trošak postupka za tuženicu iznosi 20.505,66 EUR, a u preostalom dijelu za iznos od 4.877,57 EUR zatraženi trošak tuženice nije osnovan. Tužitelj nije zatražio naknadu troška žalbenog postupka.

18. Valjalo je stoga na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gordan Zubak