Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1234/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika ERSTE &STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1792/2015 od 29. rujna 2016., dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1792/2015 od 29. rujna 2016. u dijelu pod točkom I izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102370733 sklopljenog dana 27. travnja 2005. godine između tužitelja i tuženika a koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke te sudi:

Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102370733 sklopljenog dana 27.travnja 2005. godine između tužitelja i tuženika a koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1792/2015 od 29. rujna 2016. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 923,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti, obračunat prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao i u dijelu pod točkom II izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje .

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pod točkom I izreke odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i to za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102370733 sklopljenog dana 27.04.2005. između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama Banke", kao i za zahtjevom tužiteljice za isplatom iznosa od 923,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te sa zahtjevom tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, pod točkom II izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci kreditora, ovdje tuženika, a koja se mijenjala tijekom otplate kredita na štetu ovdje tužiteljice kao korisnika kredita, te posljedično isplata preplaćenih iznosa u visini od 923,40 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamata po dospijeću svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile 27. travnja 2005. Ugovor o kreditu po kojem je tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 83.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, nije sporno da je čl. 8. Ugovora ugovorena kamatna stopa od 4,99% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tuženika te da je tužiteljica dobivala obavijesti od banke o promjeni kamatne stope.

7. Također ovdje nije sporno da su stranke 2. veljače 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 51400607-5102370733 kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR.

8. Međutim ovdje je sporno jesu li odredbe osnovnog Ugovora o kreditu a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, ovdje tuženika, nepoštene ugovorne odredbe i posljedično tome ništetne te je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatom utuženih iznosa a s obzirom na sklopljeni Dodatak ugovora o kreditu koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15).

9. Dakle ovdje je sporno je li sklapanjem Sporazuma o konverziji prestalo bilo kakvo daljnje potraživane tužiteljice po osnovnom Ugovoru o kreditu pa stoga da tužiteljica nema pravo postavljati bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati, odnosno sporno jest je li tužiteljici sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu prestalo njeno pravo na potpunu restituciju.

10. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da ovdje tužiteljica sklapanjem Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu na način kako je to propisano odredbama ZID ZPK/15, a kojim su tužiteljici sve uplate po osnovnom ugovoru o kreditu iskorištene za namirenje obroka odnosno anuiteta sada kredita u EUR po novom otplatnom planu s obzirom da su stranke sklapanjem Aneksa broj 1 izmijenile ugovorne odredbe ne samo o valuti kredita nego i kamatnoj stopi, izvodi pravni zaključak da je na taj način otpao razlog ništavosti spornog čl. 8 osnovnog ugovora a niti da tužiteljica ima pravo na isplatu utuženih iznosa a s obzirom da je sklopila Aneks Ugovora br. 1.

11. Ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda je po mišljenju ovog suda pogrešan a na što osnovano o ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima.

12. Naime zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda došlo je do pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Naime predmet spora jest utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu sklopljenog 27. travnja 2005. a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i restitucijski zahtjev tužiteljice koji je posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je stoga ovdje potrebno razmotriti odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79/07 – dalje: ZZP/03) a na kojima primarno tužiteljica temelji svoj zahtjev.

14. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st. 2. istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

15. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

16. U ovom konkretnom predmetu sud je pravilno zaključio da predmetna odredba Ugovora kojom je kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke kao kreditora predstavlja odredbu ugovora koja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana s obzirom da ovdje tužiteljica kao potrošač nije ni na koji način mogla utjecati na spornu odredbu niti joj je predmetna odredba pojašnjenja a što jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice u ovom postupku stoga je ista kao takva nepoštena odnosno ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

17. Ovdje valja naglasiti da iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. ZOO.

18. Upravo u presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Revt-249/14 je zauzeto pravno shvaćanje da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne,ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale sa potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, pa stoga buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

19. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene ,pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način ,da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

21. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništetnosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

22. Prema tome obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga zaključeni Aneks ugovora br. 1. o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužiteljice kao potrošača da zatraži restitucijskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

24. Stoga u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke banke valjalo je pobijanu presudu preinačiti iz svih naprijed navedenih razloga a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude jer je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno zaključio da je tužiteljici zbog zaključenog Aneksa broj 1 Ugovora otpao razlog utvrđenja ništavosti spornog čl. 8. osnovnog Ugovora o kreditu.

25. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

26. Dakle u ovom konkretnom slučaju sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije niti provodio financijsko vještačenje a radi utvrđivanja visine postavljenog tužbenog zahtjeva zbog pogrešnog stava da ovdje tužiteljica nema pravo na bilo kakvu daljnju isplatu a s obzirom da je sklapanjem Aneksa ugovora broj 1 izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK/15 pa da je stoga na taj način prestalo bilo kakvo potraživanje tužiteljice a što je rezultiralo pogrešnim i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

27. Dakle ovdje je potrebno utvrditi upravo financijskim vještačenjem koji iznos tužiteljici pripada temeljem potpune rastitucije stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a kako je to odlučeno u točci I izreke ovog rješenja.

28. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će nakon ponovno provedenog dokaznog postupka donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku te ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

29. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 370. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

30. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP-a).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević