Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-748/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog US, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KO-DO-2911/2020 od 18. rujna 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj K-543/2023 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, broj K-543/2023 od 13. rujna 2024. na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci, broj: K-276/2019 od 26. ožujka 2019. stavljen je izvan snage.

2. Istom presudom okrivljeni US na temelju članka 453. točke 3. ZKP oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava suda.

4. Protiv pobijane presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oglasi krivim i osudi po zakonu.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

6. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve provedene dokaze te je nakon njihove valjane analize, u kojoj je dao obrazložene razloge ocjene svih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, izveo ispravni zaključak da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret.

9. Okrivljenik ne negira da je inkriminiranog dana na adresi u [adresa], došlo do incidentne situacije nakon što je oštećeni VS, kao kontrolor Hrvatske radiotelevizije, pozvonio na vrata njegovog stana radi kontrole plaćanja pristojbi za Hrvatsku radioteleviziju i da je oštećeniku to onemogućio verbalno ga napadajući. Međutim, okrivljenik poriče da bi oštećeniku tada uputio riječi: "Ja ne mislim plaćati četnicima pretplatu, kako možeš raditi za četničku televiziju, izađi iz zgrade ili ću vas sve pobiti", "Jebem ja hrvatsku policiju, nije to hrvatska policija, to su sve četnici, štite četnike i isto ih treba sve pobiti, izađi van iz zgrade, ubit ću te" i da bi ispod pojasa izvukao sjekiru.

10. Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaz oštećenog VS, doveo ga u vezu s iskazom okrivljenika i svjedoka ZS te je pravilno zaključio da se na temelju njegovog iskaza ne može pouzdano utvrditi da bi okrivljenik bio počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela na način kako ga se optužuje.

11. Kako okrivljenik negira da bi oštećeniku uputio riječi prijetnje opisane u izreci pobijane presude, a oštećenik tvrdi suprotno, prvostupanjski je sud analizirao po oštećeniku opisanu dinamiku inkriminiranog događaja posebno u pogledu toga da se okrivljenika između ostalog tereti da je "ispod pojasa izvukao sjekiru". Naime, okrivljenik je iskazao da je "potegnuo rukom za pojas" u namjeri da prestraši oštećenika, odnosno "dignuo majicu", ali da za pojasom nije imao ništa. Sjekira se nalazila u njegovom hodniku, 2 – 3 metra udaljena od ulaznih vrata, a svoj postupak prema oštećeniku je opravdao na način da u trenutku kada je oštećenik gurnuo svoju cipelu između vrata, dignuo mu se tlak, poludio je jer ima PTSP i kada netko dira njegovo, mora braniti Republiku Hrvatsku, svoju domovinu te je istome rekao "Makni se od mojih vrata, nisi poželjan na mojim vratima, taj tko te poslao neka te uputi što možeš raditi ali ne smiješ nasilno ulaziti u tuđe stanove", poludio je jer je prošao rat te je na istoga krenuo da ga zaplaši logikom vojnika na način da je dignuo majicu s time da ništa nije imao oko pojasa, a želio je samo da on ode. Nasuprot takvog iskaza okrivljenika, oštećenik u iskazu tvrdi da okrivljenik za pojasom nije imao sjekiru već pištolj i djelomično taj pištolj opisuje izgledom. Međutim, pretragom stana i podruma okrivljenika, nije pronađen pištolj.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je detaljno analizirao iskaz oštećenika i u dijelu kada opisuje na koji način je pobjegao od ulaznih vrata stana i njegov iskaz je doveo u vezu s iskazom svjedokinje ZS te je pravilno utvrdio da je njegov iskaz proturječan, kako sam sebi tako i iskazu svjedokinje ZS, a što ukazuje na nelogičnosti i nedosljednosti u njegovom iskazivanju.

13. Slijedom navedenog, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da se na temelju tako ocijenjenog iskaza oštećenika ne može pouzdano utvrditi da bi okrivljenik počinio kazneno djelo upravo pod uvjetima i na način na koji se optužuje. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je dao u svemu jasne, argumentirane i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

14. Jednako tako, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji ni zatvoreni krug indicija kojim se ukazuje nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik odgovoran za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Naime, osuđujuća presuda se mora temeljiti na činjenicama koje moraju biti utvrđene na nedvojben način i trebaju biti međusobno povezane tako da tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu. Rezultati posrednih dokaza moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje pouzdano upućuju na zaključak da je određena osoba počinila kazneno djelo, a što u ovom kaznenom postupku nije slučaj.

15. Iz ovih razloga, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio i potom osnovano zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo te ga je stoga pravilno i oslobodio optužbe.

16. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević