Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-502/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IŠ, zbog kaznenih djela iz članka 279. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i članka 247. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenog IŠ, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-184/2021 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog IŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-184/2021 od 20. ožujka 2024. okrivljeni IŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 247. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11, činjenično opisanih izrekom te presude. Za kazneno djelo iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci zatvora se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom trgovačkom društvu ... dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.200,00 kuna, koji iznos je okrivljenik dužan naknaditi u roku od 15 dna od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. do 6. ZKP, okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka i to na ime paušalne svote 150,00 eura, kao i snašanje troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude podnio je žalbu okrivljeni IŠ po branitelju Goranu Srebačiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog raspravnog suca i vijeće.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba okrivljenog IŠ nije osnovana.

6. Iako okrivljeni IŠ u žalbi kao osnove pobijanja prvostupanjske presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., stavka 2. i stavka 3. ZKP i povredu Kaznenog zakona iz članka 469. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, on te žalbene osnove nije obrazložio niti konkretizirao u čemu se sastoje, a žalbenu osnovu iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP je samo sadržajno parafrazirao navodeći da je "izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i proturječna razlozima presude, a razlozi presude su nejasni i proturječni, kao i stoga što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika". Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te pri tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povredu Kaznenog zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

7. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve provedene dokaze te je nakon njihove valjane analize, u kojoj je dao obrazložene razloge ocjene svih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, izveo ispravan zaključak da je okrivljenik počinitelj kaznenih djela za koje se optužuje.

8. Okrivljenik je proglašen krivim jer je u razdoblju od 27. studenog 2018. do 21. ožujka 2019., kao direktor trgovačkog društva ... Zagreb, sačinio neistinite račune trgovačkog društva ... Zagreb, navedene u izreci pobijane presude, naslovljene na kupca trgovačko društvo ... Zagreb, u kojima je prikazano da trgovačko društvo ... Zagreb ima potraživanja prema trgovačkom društvu ... i to četiri računa na iznose od po 750.000,00 kuna i šest računa na iznose od po 375.000,00 kuna koje je ovjerio svojim potpisom i pečatom trgovačkog društva ..., račune je poslao trgovačkom društvu ... Zagreb radi plaćanja istih, a potom je vršitelju dužnosti javnog bilježnika Jasminki Vrba u Zagrebu podnio dva ovršna prijedloga na temelju vjerodostojne isprave uz koje je priložio navedenu neistinitu dokumentaciju, odnosno račune i neistiniti izvadak iz poslovnih knjiga i to 6. veljače 2019. radi isplate iznosa od 3.750.000,00 kuna i 21. ožujka 2019. radi naplate iznosa od 1.500.000,00 kuna, iako svjestan da trgovačko društvo ... Zagreb i trgovačko društvo ... Zagreb nisu nikada poslovno surađivali te da potraživanja u tim računima nisu osnovana. Povodom tih ovršnih prijedloga je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Jasminka Vrba u Zagrebu podnijela dva rješenja o ovrsi: OVRV-34/19 od 7. veljače 2019. i OVRV-58/19 od 25. ožujka 2019., na koja je trgovačko društvo ... Zagreb da ista ne bi postala pravomoćna, izjavilo prigovore plativši pristojbu na iste u iznosima od po 5.100,00 kuna, odnosno ukupno 10.200,00 kuna.

9. Okrivljeni IŠ ne negira da je sačinio račune navedene u izreci pobijane presude na kojima nije navedena vrsta usluga i dostavio ih trgovačkom društvu ..., nakon dospijeća istih je poslao opomenu zbog neplaćanja i nakon nekoliko neplaćenih računa angažirao je javno-bilježnički ured te podnio ovršne prijedloge. U obrani je iskazao da on nije obavio nikakve poslove za trgovačko društvo ..., ni s kim iz tog trgovačkog društva nije pregovarao u vidu neke poslovne suradnje, kao i u vidu vršenja poslova. Smatra da je poslovni odnos zasnovan činjenicom da je trgovačkom društvu ... kao direktor trgovačkog društva ... Zagreb poslao putem kurirske službe 29. studenog 2018. opće uvjetne poslovanja njegovog trgovačkog društva.

10. Prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao obranu okrivljenika i iskaz svjedoka HŠ, koje iskaze je doveo u vezu s dokumentacijom koja prileži spisu te je pravilno obranu okrivljenika u dijelu kada negira da je postupao u namjeri stjecanja nepripadne materijalne koristi, ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenu isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti, a iskaz svjedoka HŠ jasnim, određenim, životno logičnim te potvrđenim dokumentacijom koja prileži spisu.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi potpuno životno neprihvatljivima tvrdnje okrivljenika iznijete u žalbi "da je cjelokupna predmetna situacija i postupanje okrivljenog bila ništa drugo nego jedna vrhunska i genijalna šala izvršena u okvirima hrvatskih zakona, usmjerena na pokušaj prestanka njegovog maltretiranja i uznemiravanja od strane djelatnika trgovačkog društva ... kao trgovačkog društva koje se bavi legaliziranim protupravnim utjerivanjem dugova otkupljenih za sitan novac od banaka prema građanima Republike Hrvatske, a što im je aktualna vlast i dopustila donošenjem određene zakonske regulative koja im to omogućava i koja štiti njih, dok svoje građane ostavlja puštene na milost i nemilost istima!!!"

12. Upravo suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik u konkretnom slučaju postupao u namjeri stjecanja nepripadne imovinske koristi za svoje trgovačko društvo jer je bio svjestan da trgovačko društvo kojeg je on bio direktor u inkriminirano vrijeme nije bilo ni u kakvom poslovnom odnosu s trgovačkim društvom ..., tom je trgovačkom društvu bez ikakvog zakonskog uporišta poslao opće uvjete poslovanja svog trgovačkog društva, neopravdano je izdavao nevjerodostojne račune na iznose od 375.000,00 kuna i od 750.000,00 kuna te na temelju istih podnio dva ovršna prijedloga uz koja je priložio neistinite račune i neistinite izvatke iz poslovnih knjiga i to jedan na iznos od 1.500.000,00 kuna, a drugi na iznos od 3.750.000,00 kuna, na koje je trgovačko društvo ... podnijelo prigovore, kako isti ne bi postali pravomoćni i platilo pristojbu u ukupnom iznosu od 10.200,00 kuna. Tako utvrđeno činjenično stanje popraćeno je i cjelokupnom dokumentacijom koja prileži spisu, a na koju se u obrazloženju presude pozvao i prvostupanjski sud.

13. S obzirom na navode žalbe, potrebno je napomenuti da je u inkriminirano vrijeme okrivljenik kao fizička na temelju sklopljenog ugovora sa Zagrebačkom bankom d.d. imao dug koji je ustupljen ugovorom trgovačkom društvu ..., a koje je trgovačko društvo poduzimalo radnje u pogledu naplate potraživanja i to telefonskim putem o čemu u spisu prileži materijalna dokumentacija i snimke koje su dostavljene na mediju, iz kojih proizlazi da je trgovačko društvo ... u tu svrhu kontaktiralo okrivljenika u vremenskom razdoblju od 27. kolovoza 2017. do 5. veljače 2019.

14. Navedena činjenica nije od utjecaja na pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti okrivljenika za kaznena djela za koja je proglašen krivim. Naime, okrivljenik ne spori da između trgovačkog društva ... i trgovačkog društva ... nije bilo poslovne suradnje vezano za nevjerodostojne račune koje je kao direktor trgovačkog društva ... dostavljao trgovačkom društvu ... i na temelju njih podnio dva ovršna prijedloga.

15. Kako u obrani, tako i u navodima žalbe, okrivljenik svoje postupke obrazlaže na način da je trgovačkom društvu ... poslao opće uvjete poslovanja svog trgovačkog društva ... na koje oštećenik nije reagirao. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sama dostava tih općih uvjeta poslovanja od strane trgovačkog društva okrivljenika trgovačkom duštvu ... bez postojanja ikakve poslovne suradnje, odnosno sklopljenih ugovora između trgovačkog društva ... i trgovačkog društva ... ne obvezuje oštećenika na bilo što, a posebno ne na plaćanje nevjerodostojnih računa.

16. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenih djela iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11 i članka 247. stavka 2. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11. Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je u svemu dao jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

17. Iako je okrivljenik uvodno u navodima žalbe naveo da se žali i zbog odluke o kazni, on tu žalbenu osnovu nije obrazložio. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je sukladno odredbi članka 478. ZKP ispitao žalbu okrivljenika i zbog odluke o kazni.

18. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnom okolnošću cijenio da do sada nije osuđivan, dok posebno otegotnih okolnosti na strani njegove ličnosti nije našao. Uzimajući u obzir da su na strani ličnosti okrivljenika nađene samo olakotne okolnosti i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenih kaznenih djela, prvostupanjski sud je osnovano okrivljeniku za svako kazneno djelo utvrdio primjerene kazne zatvora te ga uz primjenu članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci zatvora, dok se dio kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

19. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali i na odluku o troškovima kaznenog postupka koju žalbenu osnovu također nije obrazložio. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno donio i odluku o troškovima kaznenog postupka, a koji su odmjereni prema vremenskom trajanju i složenosti postupka te imovinskim prilikama okrivljenika, a njihovim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija.

20. Kako navodi podnesene žalbe okrivljenika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević