Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-211/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TK zbog kaznenog djela protiv privatnosti –narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17. i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog TK, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K- 793/2019-28 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog TK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-793/2019-28 od 2. prosinca 2024, proglašen je krivim okrivljeni TK zbog kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora – djelo opisano i kažnjivo po članka 141. stavak 1. KZ/11, te je, na temelju članka 141. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11, okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP), naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni TK osobno, koji ne navodi žalbenu osnovu, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu „pozitivno riješi“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog TK nije osnovana.
6. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i drugačije od prvostupanjskog suda vrednuje izvedene dokaze i utvrđenja suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Naime, okrivljenik u žalbi, jednako kao u obrani, navodi da je u postupku povrata nacionalizirane imovine tada imao 64 % vlasništva stana u [adresa], u podrumu, u kojem je živio FK, te mu je bilo poznato da taj prostor predstavlja njegov dom jer je tu živio dugo vremena, tu su živjeli i članovi njegove obitelji. Iz suglasnih iskaza FK i TKE prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je inkriminiranog dana korisnik stana FK otvorio ulazna vrata, a okrivljenik je ušao u stan bez poziva i odobrenja FK, a pri ulasku je odgurnuo FK. Sam okrivljenik prilikom prvog ispitivanja potvrđuje da je pred stan došao nenajavljeno, nije davao znakove da je pred vratima, a u stan je ušao nakon što je FK otvorio vrata stana ne znajući da je on tamo. Tražili su od njega da izađe ali se on na to nije obazirao već je sjeo za stol. Iako okrivljenik mijenja svoju obranu na raspravi i navodi da je zvonio na što ga je FK pustio u stan, on nije dao razloge za takvu izmjenu navoda u svojoj obrani što prvostupanjski sud pravilno cijeni kao namjeru okrivljenika da takvim iskazom na raspravi izbjegne kaznenu odgovornost. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da kod kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11 predmet kaznenopravne zaštite nije vlasništvo već zaštita i nepovredivost prostora u kojem neka osoba obitava, u kojem se može slobodno ponašati i gdje će mu biti zaštićena privatnost pa na kaznenu odgovornost okrivljenika nije od utjecaja njegovo vlasništvo nad stanom u kojem je živio FK.
7. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i utvrdio da je okrivljenik neovlašteno prodro u dom FK i na zahtjev ovlaštene osobe od tuda se nije udaljio. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenog proglasio krivim zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11, nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela. Potrebno je napomenuti da, prema članku 81. stavak 1. alineja 6. KZ/11 u vezi stavka 3. istog članka zastara kaznenog progona nije nastupila (nastupa 20. veljače 2027.).
8. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije dostatno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost kao okolnost važnu za odluku o kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ispravno je prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio da do sada nije sudski osuđivan, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, njegove obiteljske prilike jer je otac dvoje djece, od kojih je jedno maloljetno te njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost dok je otegotnim cijenio što je isti prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog TK nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP nije našao ni da je počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dušanka Zastavniković Duplančić
