REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-284/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ER, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući povodom žalbe okrivljenog ER podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1431/2024-66 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ER, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni ER za kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

III. Na temelju članka 54. stavka KZ/11 1. okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 26. lipnja 2024. do 2. rujna 2024. te od 24. siječnja 2025. pa nadalje

IV. U ostalom dijelu žalba okrivljenog ER odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1431/2024-66 od 25. ožujka 2025 okrivljeni ER proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 sve u svezi članka 51. KZ/11, činjenično opisanih izrekom te presude. Za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11 okrivljeniku je, na temelju istog zakonskog članka, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, na temelju istog zakonskog članka, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 26. lipnja 2024. do 2. rujna 2024. te od 24. siječnja 2025. pa nadalje. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09 – izmjene i dopune, 80/11 - izmjene i dopune, 91/12 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da naknadi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP u paušalnom iznosu od 200,00 eura (slovima: dvjesto eura) te trošak provedenog sudsko- medicinskog vještačenja iz članka 145. stavka 1. točke 1. ZKP u iznosu od 417,38 eura (slovima: četiristo sedamnaest eura i trideset osam centi), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ER po branitelju Vladi Rebiću, odvjetniku iz Zagreba, navodeći da se žali zbog „svih zakonom predviđenih razloga, posebice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka“ te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da je sud počinio „brojne povrede postupka“, on sadržajno u žalbi ne navodi procesne povrede, već osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11

7. U pravu je okrivljenik kada u žalbi navodi da je iskaz oštećene NR iz dokazne radnje jedini dokaz koji ga tereti za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Naime, i iz iskaza oštećenice i obrane okrivljenika proizlazi da su u inkriminiranom događaju od 25. lipnja 2024. bili sami te nema drugih dokaza koji bi potvrđivali da je okrivljenik prijetio oštećenici govoreći „Odvest ću te na Sljeme gdje ću te ubiti“. Člankom 431. stavka 2. ZKP određeno je da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ZKP, ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je dokazano da je okrivljenik ozbiljno prijetio oštećenici kao bliskoj osobi da će ju usmrtiti zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenika u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu.

7.1. U ponovljenom postupku, u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve provedene dokaze koje će ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano te će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. stavku 5. ZKP, vodeći pri tome računa o navodima iz ove odluke te će s više pažnje i kritičnosti ocijeniti sve provedene dokaze.

U odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11

8. Nije u pravu okrivljenik kada, u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11, smatra da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je on nanio tjelesne ozlijede oštećenoj NR. Naime, iskazom oštećene NR iz dokazne radnje proizlazi da ju je okrivljenik dočekao pred stanom i inzistirao da uđe u njen stan i tada ju je udario otvorenim dlanom u desnu stranu lica od čega je pala na pod, izgubila svijest te se sjeća da ju je okrivljenik polijevao vodom po licu,a kako ga ona nije htjela zagrliti nastavio ju je tući na način da ju je udarao nogama po tijelu. Takav iskaz oštećenice o dinamici događaja, načinu i sredstvu kojom su joj nanesene tjelesne ozlijede potvrđuje nalaz i mišljenje vještakinje sudske medicine dr. Marije Baković koja navodi da je oštećenica imala ozljede na četiri različita dijela tijela uz crvenilo na ušci što ukazuje da je bilo pet neovisnih kontakata, od kojih su četiri bila takvog intenziteta da su kod oštećenice nastale vidljive ozljede, pri čemu se niti jedna ozljeda ne viđa uobičajeno padom na ravnu podlogu. Kontuzijski biljeg u području desne jagodice prema nalazu i mišljenju vještakinje Marije Baković najčešće nastaje udarcem otvorenim dlanom po licu, pri čemu bi kontakt bio ostvaren tvrdim dijelom dlana (dio dlana prema ručnom zglobu), dok su udarci nogom podesno sredstvo za nastanak ozljeda na nogama (krvni podljev na lijevoj natkoljenici i kontuzijski biljeg na lijevoj potkoljenici ispod čašice), a krvni podljev lijeve šake predstavlja tipičnu obrambenu ozljedu te je manja vjerojatnost da bi ta ozljeda nastala od hvatanja i stiskanja za dlan oštećenice u pokušaju uzimanja ključa iz ruke. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je sama okrivljenica prilikom medicinske obrade kao način ozljeđivanja navela da ju je istukao bivši dečko, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je iskaz okrivljenice s rasprave kada navodi da je ozlijede zadobila padom, usmjeren na pomoć u procesnoj poziciji okrivljenika. Slijedom toga, potpuno je neživotno i neuvjerljivo da bi policijski istražitelj CR, u zapisniku o ispitivanju oštećenice u dokaznoj radnji, sam iskonstruirao dinamiku inkriminiranog događaja te način i sredstva ozljeđivanja oštećenice koje su potvrđene nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da iskaz oštećenice u dokaznoj radnji odgovara sadržaju zapisnika dokazne radnje, a kako su u njemu sadržana sva propisana upozorenja i kako oštećenica nije imala primjedbi na sadržaj tog zapisnika nego je isti i potpisala, neosnovana je tvrdnja okrivljenika da je isti konstrukcija policijskog istražitelja CR i da je u njemu navedeno nešto što oštećenica nije rekla.

8.1. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. KZ/11, nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela s obzirom da je oštećena NR bila bivša djevojka okrivljenika, pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

9. Okrivljenik uvodno navodi da se žali i zbog odluke o kazni, ali taj žalbeni razlog uopće nije obrazložio, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao tu žalbenu osnovu sukladno odredbi članka 478. ZKP jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud uzeo da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni.

9.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je okrivljeniku kao olakotno cijenio da je otac maloljetnog djeteta, dok je otegotnim cijenio da je prema Izvatku iz kaznene evidencije (list 297 spisa) višestruko osuđivana osoba zbog kaznenih djela s elementima nasilja (silovanje , iznuda). Međutim, imajući na umu da je u odnosu na okrivljenika ukinuta prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 za koju je također proglašen krivim, to je, uslijed te odluke, preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je prihvaćena kazna utvrđena po prvostupanjskom sudu te je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u tom trajanju ispuniti će se svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, takva će kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u vezi članka 467. ZKP) te je Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

10.1. Imajući na umu da je u odnosu na okrivljenika prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, to je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno kao u izreci pod točkom I., dok je uslijed te odluke prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 na temelju članka 486. stavka 1. ZKP preinačena u odluci o kazni kako je to navedeno pod toč. II. ove odluke. U ostalom dijelu žalba okrivljenika je odbijena kao neosnovana te je na temelju članka 482. ZKP u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu, potvrđena prvostupanjska presuda .

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić