Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-185/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovač odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Karlovac, Karlovac, Dr. Vladka Mačeka 48, OIB: 81499488050, zastupanog po punomoćnici Mateji Šola odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 16. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RH odvjetničkog vježbenika u OU Mirka Kovač u Zagrebu i punomoćnice tuženika Mateje Šola odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovac, Vlatka Mačeka 48, Karlovac, OIB: 81499488050, da tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 641,62 eura (šesto četrdeset jedan euro i šest deset dva centa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 51,20 eura od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,64 eura od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,93 eura od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,19 eura od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,54 eura od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,45 eura od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,20 eura od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,40 eura od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,64 eura od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,58 eura od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,22 eura od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,19 eura od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,44 eura od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura (jednu tisuću četiri sto eura) zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja (6. svibnja 2025.) pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u periodu od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2016., bio zaposlen kod tuženika, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). U spornom razdoblju tužiteljeva plaća definirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) u čl. 4.: „Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“ Navodi da je u spornom razdoblju osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09; dalje: Zakon o osnovici), u čl. 2.: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“ U spornom razdoblju na snazi je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih 17 Pr-24/2021-20 3 ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama: „Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama“ od 23.11.2006. godine – kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn. Istim sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama (Nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

1.2. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 13.05.2009. godine – kojim je (u čl. II.) određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kn na 5.108,84 kn i (u čl. III.) vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

1.3. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ od 26.10.2011. godine – kojim je (u čl. III.) određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

1.4. Dana 28.12.2012. doneseno je Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dodatka Sporazumu, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Navodi da je dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDPa iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8%. Iz tih podataka slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. godinu, jer je na snazi bio TKU i sporazumi o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena na 5.415,37 kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici). Unatoč tome, tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. godini obračunavao sa osnovicom od 5.108,84 kn. Navodi da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom, tužitelju pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u prosincu 2015. i u cijeloj 2016. godini. 17 Pr-24/2021- 20 4 Predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće neutvrđeni bruto iznos kuna, prema pribavljenim podacima od tuženika, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos.

2. Podneskom od 31. svibnja 2023. tužitelj je određeno postavio i specificirao tužbeni zahtjev, a sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka, tako da potražuje isplatu razlike plaće za period od prosinca 2015. do zaključno sa prosincem 2016., u ukupnom bruto iznosu od 641,62 eur sa zz kamatama tekućim od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tužena navodi daje tužitelj bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila od 12. 12. 2011., a da mu je radni odnos prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu s danom 29. 4. 2020., te je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava jer je prilikom provjere vjerodostojnosti svjedodžbe tužitelja utvrđeno da je svjedodžba tužitelja o završnom ispitu nevjerodostojna i nepravovaljana javna isprava o stečenoj srednjoj stručnoj spremi prometne struke za zanimanje vozača motornog vozila. Nadalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik nije ovlašten utvrđivati osnovicu za izračun plaće, te su plaće zaposlenika tuženika regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/2001) jer je tuženik zdravstvena ustanova. Navodi da se sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama osnovica za izračun plaće utvrđuje Kolektivnim ugovorom a ako se ne utvrdi do donošenja državnog proračuna osnovicu utvrđuje Vlada RH, a sukladno čl. 3 st. 2. istog zakona kolektivne ugovore na temelju Zakona o plaćama u javnim službama sklapaju Vlada RH i sindikati javnih službi. Navodi da tuženik kao korisnik sustava centraliziranog obračuna plaća nema zakonskih ovlaštenja ni tehničkih mogućnosti utjecati na visinu osnovice plaće svojih zaposlenika, da se obračun plaća zaposlenika u javnim službama izvršava u sustavu centraliziranog obračuna plaća, da Odlukom o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima za sva tijela državne uprave – NN 90/06, od 3. kolovoza 2006. Vlada RH naručuje od Financijske agencije uspostavljanje sustava centraliziranog obračuna plaća a Odlukom Vlade RH o vođenju registra zaposlenih u državnim i javnim službama od 10. 6. 2010. Financijskoj agenciji su povjereni poslovi uspostave i vođenje Registra, te su Vlada RH i Financijska agencija sklopile ugovor o obavljanju poslove obrade podataka u registru zaposlenih u javnom sektoru od 3. 5. 2011., a također je s Financijskom agencijom u listopadu 2013. sklopljen ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru kojim su objedinjeni poslovi obrade podataka u registru zaposlenih u javnom sektoru te poslovi uspostave i održavanja sustava centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim potencijalima u javnom sektoru. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, te potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem i pregledavanjem evidencije radnog vremena tužitelja i obračuni plaća sa listova br. 38-68, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Zagreba sa lista br. 79-83, preslik presude ovoga suda posl. br. 2 K-238/2020-2 od 6. srpnja 2020 sa lista br. 108-111. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. st. 1. i članak 219. st. 1. ZPP- u).

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u zajedništvu, sud cijeni da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja tužitelja i zateznih kamata.

7. Iz provedenih dokaza i temeljem potvrda tužitelja i tuženika sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog vozila kroz utuženo razdoblje, koje činjenice između stranaka nisu sporne.

8. Dakle, pitanje osnovice za obračun plaće u javnim službama regulirano je slijedećim pravnim izvorima:

- 1. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23. studenoga 2006. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- 2. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća u korisnika državnog proračuna u 2007. godini koju je 21. prosinca 2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. godine (Narodne novine, br. 142/06), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum,

- 3. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, br. 39/09), koji je stupio na snagu 1. travnja 2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanje, a koje su donesene na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju,

- 4. Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II.) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto."; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma,

- 5. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, br. 124/09) od 2. listopada 2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine,

- 6. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. godine (Narodne novine, br. 115/10) koji u članku 51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- 7. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 26. listopada 2011. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovu iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne broj 115/10) i kojim je, među ostalim, promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih izmjena i dopuna u s k l a d b a se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao".

- 8. Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. godine kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.,

- 9. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (Narodne novine, br. 141/12), koji u članku 51. st. 4. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

- 10. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinac 2011. godine "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. 12. 2013.", dok o primjeni odredbe čl. III. nema niti riječi.

9. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., godine, a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

10. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

11. Također, a vezano za ispunjenje uvjeta za povrat osnovice, odnosno odgode njezina povrata primjenom odredbe čl. IV.st.5., u vezi s čl. VII.st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Vrhovni sud je u predmetu broj Rev-1111/2020 od dana 01. prosinca 2020. jasno izrazio stav kako dan početka primjene uvećane osnovice plaće iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije odgođen za tri godine.

12. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan.

13. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam niti ne obračunava već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom" ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužitelja.

14. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

15. Pri tome treba ukazati i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

16. Slijedom toga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od 7.12.2011. pa i Odluke Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. te Gž-13/02) te i Odluke Ustavnog suda RH br. U- III/3535/2013 od 5.3.2015.

17. Konačno navedene izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12.12.2012. -čl. 51. st. 4. (Narodne novine 141/12-dalje TKU/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

18. Stoga po ocjeni ovoga suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

19. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09), međutim prema odredbi iz čl. 192. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17 - dalje ZR), Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u čl. 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.

20. Osim toga, i prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno, Vlada Republike Hrvatske tako očito nije postupala.

21. Kako je visina tužbenog zahtjeva po financijskom vještaku utvrđena u ukupnom iznosu od 641,62 eura, pa nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja tužitelja sud tužbeni zahtjev u cijelosti usvaja u odnosu na glavno potraživanje.

22. Zatim, između parničnih stranaka je sporno da li tužitelj koji je u utuženom razdoblju radio na poslovima vozača sanitetskog prijevoza, ima pravo na isplatu razlike plaće s obzirom na činjenicu da je zaposlen na temelju lažne svjedodžbe, a radi čega je i dobio izvanredni otkaz ugovora o radu od 29. travnja 2020. te je i pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-238/2020 od 6. srpnja 2020.

23. Naime, kako je tijekom postupka bilo nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio poslove koji odgovaraju poslovima njegovog radnog mjesta, a osnovanost zahtjeva za isplatu razlike plaće nije vezana uz stručnu spremu, već za način primjene i izračuna osnovice plaće, to tužitelju pripada isplata razlike plaće za razdoblje prije izvanrednog otkaza ugovora o radu.

24. Temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom te 25% PDV na trošak zastupanja. Visina troškova je odmjerena prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 641,62 eura.

25. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe od 05. siječnja 2021. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastava podneska od 19. veljače 2021. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, zastupanja na ročištu dana 14. travnja 2021. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastava podneska od 15. travnja 2021. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, zastupanja na ročištu dana 20. rujna 2022. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastava podneska od 12. siječnja 2023. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastava podneska od 29. svibnja 2023. (tbr. 8. toč. 1.) sa PDV- om u iznosu od 125,00 eura, zastupanja na ročištu dana 2. listopada 2023. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, sastav žalbe od 17. ožujka 2024. (tbr. 10. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 150,00 eura.

26. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja i to zastupanje na ročištu dana 11. veljače 2025. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura, zastupanja na ročištu dana 16. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

27. Dakle, tužitelju su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.400,00 eura.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 6. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Mirko Kovač odvjetnik u Zagrebu

2. Mateja Šola odvjetnica u Karlovcu