Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-729/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, V. Nazora 3, protiv tuženika AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-311/2021-30 od 21. lipnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba tuženika AB, Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 311/2021-30 od 21. lipnja 2024. u toč. I. i II. izreke, u toč. III. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku AB Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, da tužitelju PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.471,41 euro (tisuću četiristosedamdesetjedaneuro i četrdesetjedancent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 21. lipnja 2024. kao dana donošenja presude pa sve do isplate i u toč. IV. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak preko iznosa od 1.471,41 euro do iznosa od 2.287,77 eura, tj. za iznos od 816,36 eura te se sudi tako da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj: 198-50-3215445 od 2. siječnja 2006. god. sklopljenog između tužitelja ZZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i tuženika AB [adresa] ([osobni identifikacijski broj]), [adresa], ovjerenog dana 3. siječnja 2006. g. po javnom bilježniku Miloradu Kovaču iz Vinkovaca, Trg bana J. Šokčevića 1, pod brojem: OU- 16/2006 u dijelu u kojem glase, i to u čl. 1.: “Kunska protuvrijednost CHF ...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.”; u čl. 2. predmetnog ugovora glasi: “...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.”; čl. 7.:”...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF,...a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...”

II. Nalaže se tuženiku AB [adresa] ([osobni identifikacijski broj]), [adresa], da tužitelju ZZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos u visini od 1.894,59 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 5,29 EUR počevši od 31.10.2008. do isplate

- 8,77 EUR počevši od 31.12.2008. do isplate

- 11,28 EUR počevši od 31.01.2009. do isplate

- 12,42 EUR počevši od 28.02.2009. do isplate

- 9,29 EUR počevši od 31.03.2009. do isplate

- 9,89 EUR počevši od 30.04.2009. do isplate

- 5,10 EUR počevši od 31.05.2009. do isplate

- 1,58 EUR počevši od 30.06.2009. do isplate

- 2,52 EUR počevši od 31.07.2009. do isplate

- 4,37 EUR počevši od 31.08.2009. do isplate

- 4,21 EUR počevši od 30.09.2009. do isplate

- 2,34 EUR počevši od 31.10.2009. do isplate

- 5,85 EUR počevši od 30.11.2009. do isplate

- 8,68 EUR počevši od 31.12.2009. do isplate

- 12,71 EUR počevši od 31.01.2010. do isplate

- 11,78 EUR počevši od 28.02.2010. do isplate

- 17,23 EUR počevši od 31.03.2010. do isplate

- 16,19 EUR počevši od 30.04.2010. do isplate

- 18,22 EUR počevši od 31.05.2010. do isplate

- 35,65 EUR počevši od 30.06.2010. do isplate

- 32,05 EUR počevši od 31.07.2010. do isplate

- 43,03 EUR počevši od 31.08.2010. do isplate

- 39,24 EUR počevši od 30.09.2010. do isplate

- 33,14 EUR počevši od 31.10.2010. do isplate

- 46,00 EUR počevši od 30.11.2010. do isplate

- 62,37 EUR počevši od 31.12.2010. do isplate

- 50,77 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate

- 54,84 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate

- 49,67 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate

- 50,60 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate

- 72,53 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate

- 74,67 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate

- 93,00 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate

- 83,59 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 1. studenog 2008. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku AB [adresa] ([osobni identifikacijski broj]), [adresa], da tužitelju ZZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.287,77 eur (dvijetisućedvijestoosamdesetsedameuraisedamdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 21. lipnja 2024. godine kao dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova.«.

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je presuda nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je pogrešno utvrđeno da tužitelj ima pravni interes da se utvrdi ništetnim dio članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva jer je u tom dijelu povukao tužbu podneskom od 14. ožujka 2023., a isplatu traži samo po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, slijedom čega je tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi trebalo odbaciti. Sud je nepotpuno utvrdio činjenično stanje pri čemu nije obrazložio na temelju kojih odredbi zakona je našao tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovanim. Tužiteljev status potrošača je sporna činjenica i tužitelj nije uspio dokazati da bi imao takav status. Navod suda da zastara nastupa protekom pet godina od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite nema uporište ni u jednoj odredbi materijalnog prava. Tuženik se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem jer nije znao niti mogao znati da će predmetna osnova prestati uslijed retroaktivne primjene naknadno donesenih zakona i odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača. Tuženik osporava dosuđeni trošak na ime pristupa ročištu radi objave presude i priznati trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj oslobođen plaćanja te pristojbe. Dodatno ističe da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 1.556,20 eura, na koje povlačenje je tuženik pristao, ali je zatražio nadoknadu troškova nastalih u povodu povučenog dijela tužbe. Ako sud smatra da tuženik nema pravo na sve troškove nastale povodom povlačenja tužbe, bio je dužan primijeniti čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i dosuditi trošak razmjerno uspjehu u sporu. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog da tuženiku naknadi parnični trošak, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) jer da je tužbu u dijelu zahtjeva na utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi trebalo odbaciti zbog nedostataka pravnog interesa s obzirom da nije postavljen restitucijski zahtjev u odnosu na ništetnost ove ugovorne odredbe. To iz razloga što tužiteljevo zakonsko ovlaštenje na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti (čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa i što se deklaratornom zaštitom pruža samo mogućnost za zasnivanje ili ostvarivanje novih pravnih odnosa, kojima pravni odnos, čiji je sadržaj deklaratornom sudskom presudom pravomoćno razriješen, služi kao temelj i pravna pretpostavka (odnosi čiji sadržaj se utvrđuje deklaratornom zaštitom postoje nezavisno o njoj i prije nje). Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

5.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju upire žalba tuženika, jer je izreka presude razumljiva, u obrazloženju su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

5.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu od 2. siječnja 2006. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te za isplatu iznosa od 1.894,59 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu broj 198-50-3215445 od 2. siječnja 2006. na iznos od 27.810,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je Ugovor o kreditu sklopljen za kupnju osobnog vozila marke PEUGEOT,

- da je u odredbi čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,25 % godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke kao kreditora,

- da je Ugovor sklopljen vezano uz valutnu klauzulu CHF sadržanu u odredbama čl. 1. i čl. 7. Ugovora,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit uplatom izvršenom 23. rujna 2011.,

- da je tijekom otplate kredita došlo do povećanja anuiteta kako uslijed povećanja prvotno ugovorene kamatne stope na temelju odluka tuženika tako i uslijed povećanja tečaja CHF,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014., pravomoćno utvrđeno da su banke mijenjale kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je u tom postupku presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se učinci naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu, a učincima koje presude da je vezan sud u ovom slučaju u smislu odredbe čl. 502.c ZPP,

- da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl. oec., ukupno više platio anuitete uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate Ugovora o kreditu iznos od 2.266,28 eura, ukupno manje platio anuitete uzimajući u obzir navedene tečajeve u iznosu od 371,69 eura, te da ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate iznosi 1.894,59 eura, pojedinačno prikazane razlike za svaki mjesec utuženog razdoblja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kupio automobil korišten za prijevoz sebe i obitelji, da je auto kuća imala kreditnu liniju prema tuženiku te mu je rečeno da je u tom trenutku bio najpovoljniji kredit u CHF, da mu službenik u banci nije razjasnio odredbe tipskog ugovora, da su mu pojmovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope potpuno nejasni i da bi ubuduće bio daleko oprezniji pri uzimanju kredita da je znao da će biti tako visoke rate.

8. Na temelju iznesenih utvrđenja, a polazeći od činjenice da u spornim odredbama čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu činidba nije bila određena odnosno odrediva prvostupanjski sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nepoštene u smislu odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP) koji se primjenjuje na konkretan slučaj te posljedično tome ništetne pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te utvrđuje ništetnom dio odredaba čl. 1., čl. 2. i čl. 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci o kamatnim stopama tuženika te ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

9. Kao posljedicu ništetnosti Ugovora u odredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa od 1.894,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom zaključujući da je tuženik prema odredbi čl. 1111. ZOO dužan tužitelju vratiti sve iznose koje je naplatio na temelju te ništetne odredbe. Pritom prvostupanjski sud vezano uz istaknute zahtjeve za isplatu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli cijeni neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu "potrošač" gdje je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2245/17 donesena 20. ožujka 2018. pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. srpnja 2021. to da je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO.

10. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava utvrđenje prvostupanjskog suda te zaključak istog da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu na temelju odredaba ZZP te su neosnovani žalbeni navodi tuženika o neobrazloženosti odluke prvostupanjskog suda u pogledu statusa tužitelja kao potrošača.

10.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno cijeneći iskaz tužitelja utvrdio da je on Ugovor o kreditu s tuženikom sklopio kao fizička osoba za kupnju automobila za svoje osobne potrebe, dakle u svrhu koja nije bila namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti pa tužitelj u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP ima položaj potrošača te uživa pravnu zaštitu prema odredbama toga Zakona.

10.2. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i nevaljanost dijelova odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika kao i odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 81. i 87. ZZP uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

11. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

11.1. Isto tako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju vezan učincima presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

12.1. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP koji je bio na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12.2. Dakle, ta odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.

13. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu s obzirom na utvrđenja iz kolektivne presude temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 2. siječnja 2006., ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

14. Spornim odredbama Ugovora o kreditu od 2. siječnja 2006. način promjene redovne kamatne stope te valutna klauzula ugovoreni su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope te valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

15. Neosnovan je žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa od 1.894,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

15.1. Kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, a imajući na umu pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se on poziva na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15.2. S obzirom da je presuda u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužitelj je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 9. srpnja 2021. to je pravilno odlučeno da je tužiteljev zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina te da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

16. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata te da se ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Naime, tuženik je kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, bio svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošače nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute i promjenjive kamatne stope. S obzirom na izloženo pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamatu od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17. Odlučujući o trošku postupka prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.287,77 eura imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, dakle smatrajući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

18. S pravom tuženik ističe da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o parničnom trošku zanemario činjenicu da je tužitelj podneskom od 9. ožujka 2023. postavio tužbeni zahtjev na isplatu zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 1.894,59 eura, čime je djelomično povukao tužbu za isplatu zbog ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.556,20 eura (tužitelj je u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 26.000,00 kn), na koje povlačenje je tuženik pristao ali je zatražio naknadu troškova nastalih u povodu povučenog dijela tužbe, što treba imati u vidu kod odlučivanja o troškovima postupka.

19. U tom slučaju na odluku o trošku postupka treba primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP o razmjernom uspjehu stranaka u postupku. Uzimajući u obzir da je tužitelj uspio u cijelosti s deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva te u omjeru od 60% s visinom tužbenog zahtjeva, zaključuje se da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 80%, dakle tuženikov uspjeh je u omjeru od 20% pa tuženiku treba naložiti da tužitelju naknadi troškove zastupanja tužitelja u omjeru od 60%.

19.1. Ukupni troškovi zastupanja tužitelja sastoje se od 100 bodova za sastav tužbe, 400 bodova za sastav 4 obrazložena podneska, 200 bodova za zastupanje na 2 ročišta i 50 bodova za pristup na ročište za objavu presude, koje ročište je predviđeno kao procesna radnja na koju se pozivaju stranke i na kojoj se prisutnim strankama uručuje presuda sukladno čl. 335. st. 8. ZPP, a o pravu stranke na trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., što je ukupno 750 bodova koji pomnoženi sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uvećani za PDV od 25% daju trošak u iznosu od 1.875,00 eura. Razmjernom trošku zastupanja od 1.125,00 eura (60% od 1.875,00 eura) treba pridodati trošak vještačenja od 265,45 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,96 eura, tako da ukupan trošak tužitelja kojega mu je tuženik dužan nadoknaditi iznosi 1.471,71 euro.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

21. Isto tako, trebalo je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o trošku i odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

22. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troška žalbe jer nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, već samo djelomično u odnosu na trošak postupka.

U Zadru 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov