Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-224/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po odvjetniku Ermini Abdić Klisović iz Zagreba, a protiv ovršenika ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 28. siječnja 2025., poslovni broj Ovr- 206/2025-2, 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru od 28. siječnja 2025., poslovni broj Ovr-206/2025-2 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate.

2. Navedeno rješenje ovrhovoditelj pobija zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022. – dalje: OZ). Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje u korist ovrhovoditelja odnosno podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Člankom 14. stavkom 4. OZ-a propisano je kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Dakle, ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju i one troškove koji su bili potrebni da bi ovrhovoditelj mogao naplatiti svoju tražbinu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskoga suda.

5. S tim u vezi, valja reći da je člankom 6. stavkom 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023. i 155/2023.) propisano kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i sudsku odluku i njoj se pokoriti. Dakle, u onoj situaciji kada se osoba ne pokorava pravomoćnoj i ovršnoj odluci sudbene vlasti Republike Hrvatske, ovrhovoditelju u konkretnom slučaju ne preostaje ništa drugo nego da svoju tražbinu namiri u postupku pred Financijskom agencijom sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.), pri čemu je Financijska agencija provedbeno tijelo namirenja, a postupak naplate po ovršnoj ispravi se naziva "izravna naplata" i/ili izvansudska naplata.

6. Slijedom navedenoga, ne može se prihvatiti stav nižeg suda da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak, kao i da nijednom odredbom Ovršnoga zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troška izvansudske naplate putem Financijske agencije jer upravo suprotno proizlazi iz ranije citirane odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

7. Nadalje, ustaljena sudska praksa je jamac pravne sigurnosti i ostvarenja načela vladavine prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014. – dalje: Ustav), ali i konvencijskim pravom, a na što se niži sud u potpunosti oglušio samo ponavljajući svoje ranije pravno shvaćanje.

8. Ustavni sud Republike Hrvatske navodi i kako nedosljedno postupanje sudova krši načelo pravne sigurnosti jer dovodi do općeg osjećaja neizvjesnosti kada je riječ o ishodima sudskih postupaka, a time i do smanjenja povjerenja javnosti u sudstvo i sudski sustav (v. u tom smislu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 3794/2015 od 15. ožujka 2016.).

9. Pritom su pravne norme iz čl. 14. st. 4. i st. 7. OZ-a koje prvostupanjski sud odbija primijeniti određene i precizne, a što je jedan od temeljnih elemenata načela pravne sigurnosti (v. presudu Europskoga suda za ljudska prava u predmetu Beian protiv Rumunjske od 6. prosinca 2016., broj zahtjeva 30658/05, paragraf 39).

10. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud smatra kako je potrebno ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a sve kako bi prvostupanjski sud ubuduće postupao sukladno ustaljenoj sudskoj praksi i kako bi se na taj način spriječila arbitrarnost prilikom odlučivanja, pogotovo uzimajući u obzir da nije riječ o složenom pravnom pitanju.

11. Pritom je, a uzimajući u obzir način postupanja suca nižeg suda, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda potrebno dodijeliti predmet u rad drugom sucu, a sukladno članku 371. ZPP-a.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene povrede te će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku uzimajući u obzir i pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-101/2023-5.

13. Odluka iz točke I izreke donesena je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, dok je odluka iz točke II izreke donesena na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić