Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-887/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice HJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Željko Živković odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Živković i Josip Simsig Zorić iz Šibenika, protiv tuženika IJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-24/2021 od 28. studenog 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-24/2021 od 28. studenog 2024. u dijelu stavka I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.318,07 eura na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. do isplate i u dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.019,06 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-24/2021 od 28. studenog 2024. u dijelu stavka I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 3.318,07 eura na ime neimovinske štete (preko iznosa od 3.318,07 eura do iznosa od 6.636,14 eura) sa zateznim kamatama i u dijelu stavka II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 1.019,06 eura (preko iznosa od 1.019,06 eura do iznosa od 2.038,12 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 3.318,07 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu daljnjeg iznosa od 1.019,06 eura na ime parničnog troška sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-24/2021 od 28. studenog 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.636,14 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama od 28. studenog 2024. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.038,12 eura sa zateznim kamatama od 28. studenog 2024. do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženik predlaže preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 6.636,14 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (ugleda, časti i dostojanstva), i zahtjev za naknadu parničnog troška, sve sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (28. studenog 2024.) do isplate.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, koju tuženik u bitnome temelji na tvrdnji da je onemogućen u ravnopravnom iznošenju svih relevantnih okolnosti zato što stranke nisu saslušane i što tužiteljica nije dala nikakav iskaz.

7. Postupak je proveden uz poštivanje osnovnih pravila o ravnopravnosti i procesnoj ravnoteži stranaka i njihovim pravima da se brane protiv svih djelovanja koja mogu utjecati na njihova prava i interese - svakoj je stranci pružena mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke (članak 5. stavak 1. ZPP-a), omogućeno poduzimanje svih radnji koje može poduzeti i druga parnična stranka, izražavanje relevantne procesno pravne volje i disponiranje procesnim ovlaštenjima priznatim zakonom.

7.1. Naime, pravilima o dokazivanju, među kojima su i pravila o saslušanju stranaka je između ostalog propisano da se neće saslušavati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda (članak 265. stavak 2. ZPP-a).

7.2. Tuženik je na ročištu održanom 18. listopada 2024., koje je zakazano radi njegova saslušanja kao stranke, uskratio davanje iskaza /list 265./, a tužiteljica je dala iskaz na ročištu održanom 6. rujna 2024., na koje tuženik iako uredno pozvan nije pristupio, niti izostanak na pravno relevantan način opravdao /list 263. - 264./.

8. Prema tome, pored činjenice da je tuženiku pružena mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da mu je omogućeno poduzimanje svih radnji koje može poduzeti i tužiteljica, izražavanje relevantne procesno pravne volje i disponiranje procesnim ovlaštenjima priznatim zakonom, što proizlazi iz sadržaja predmeta, da je tužiteljica saslušana kao stranka, a tuženik uskratio davanje iskaza na ročištu održanom 18. listopada 2024., ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u dijelu kojem tvrdi da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

8.1. To što tuženik činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je istinito samo ono što on tvrdi nije povrijeđeno niti jedno postupovno pravo tuženika.

9. Nije utvrđena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tuženik, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Tumačenjem činjenica po tuženiku i zaključcima koje iz takvog tumačenja izvodi ne dovodi se u dvojbu izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu vezano za odgovornost tuženika i s tim u vezi utvrđeno činjenično stanje.

11. Iz rezultata raspravlja proizlazi:

- tuženik kao saborski zastupnik na 2. sjednici VIII. Saziva Hrvatskog sabora izjavio: "Postoji opravdana sumnja da je Općinski sud u Šibeniku izuzetno uvezan sa strukturama moći, političkim, da je vezan sa kriminalnim Općinskim državnim odvjetništvom u Šibeniku kojim upravlja gospođa HJ za koju jasno kažem da je korumpirana i drugim ljudima koji štite te strukture moći. Dakle, u prvom redu bih htio naglasiti suce Općinskog i Županijskog suda za koje postoji opravdana sumnja da itekako nezakonito sude. U prvom redu mislim na gospodina SJ koji je počinio isti krimen, navodno kao i U, dakle, utjecao je na izborne rezultate. Kaznena prijava je podnesena, nikom ništa. Državno odvjetništvo općinsko pod pokroviteljstvom odnosno upravljanjem HJ to odbacuje. Govori puno gori krimen nego što je gospodin U u [adresa] napravio. Htio bih reći posebno na jedno ime, Maja Šupe. Maja Šupe je sudac Općinskog suda protiv koje sam ja nekoliko kaznenih argumentiranih prijava podnio koje ne mogu biti odbačene. To je osoba naime koja je oslobodila odnosno osudila ĆJ.";

- istu izjavu su prenijeli mediji (radio, televizija, tisak) i objavljena je 2. ožujka 2016. na internetskim stranicama većine hrvatskih medija, tako i na portalima www.hrt.hr, www.index.hr, www.net.hr, www.direktno.hr, www.sibenik.in, www.sibenskiportal.,www.udarno.com, ww.slobodnadalmacija.hr.;

- tuženik je i prije nego je postao saborski zastupnik 18. studenog 2015., koristeći društvenu mrežu Facebook, nakon što je Općinski sud u Šibeniku donio presudu u kaznenom predmetu koji se vodio protiv okrivljenika ĆJ (u kojem predmetu je ovdje tužiteljica zastupala optužbu), napisao: "Koje ludilo od ludila????? HJ će se žaliti??? Hahahahahaha, pa ta ista HJ je prikrivala evidentni kriminal i bezakonje (sutkinje) Maje Šupe, a sada bi se žalila, još nešto baljezga o ruganju pravnoj državi. HJ bolje da šutiš! Dosta prije presude na mom profilu pojavio se status na kojem je objavljeno da je sloboda plaćena čak 1 milijun eura. Zli jezici tvrde da je podjela krvavog novca bila između prvostupanjskog suda, vještaka, ODO Šibenik, Županijskog suda i ŽDO, naravno i odvjetnici su zaslužili svoj honorar. Kada se zna u dobro obaviještenim krugovima da je prvostupanjska sutkinja (Maja Šupe) mašina za trošenje novaca, naravno onih čudnog porijekla, onda priča dobiva logični i zdravorazumski smisao."

12. Prema odredbi članka 19. stavku 1. ZOO-a[1] svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se, između ostalih prava, i pravo na ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i dr. (članak 19. stavak 2. ZOO-a). Te su vrijednosti zaštićene i Ustavom[2] (članak 35.).

13. Ustavom i EKZLJP-a[3] zajamčena prava, među kojima je i pravo na slobodu izražavanja (članak 38. stavak 1. Ustava, članak 10. EKZLJP-a) nisu apsolutna prava, odnosno podložna su dopuštenim ograničenjima u skladu sa zakonom, koja su nužna u razvoju demokratskog društva, a razmjernost se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

14. Dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti, ugled kao uvažavanje od drugih u društvu, koja vrijednost se kako je navedeno jamči svakoj fizičkoj osobi zakonom, Ustavom i EKZLJP-a.

15. S druge pak strane za povredu dostojanstva odgovorna je osoba koja je dužna naknaditi štetu (fizička osoba koja je ubrojiva i poslovno sposobna, i pravna osoba), pod zakonom određenim pretpostavkama (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza), između ostalog i po kriteriju krivnje, koja u osnovi podrazumijeva subjektivni odnos štetnika prema štetnoj radnji i šteti kao njezinoj posljedici koji pravni poredak nepovoljno ocjenjuje (članak 1045. ZOO-a), a to je u pravilu ona osoba koja ju je uzrokovala (od pravila postoje izuzeci kad za štetu izravno ne odgovara osoba koja je stvarno počinila štetnu radnju, već neka druga osoba, primjerice u slučaju odgovornosti roditelja za štetu koju drugom

1 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 3 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999. – pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

uzrokuje dijete, odgovornosti onoga koji je na temelju zakona ili odluke nadležnog tijela ili ugovora dužan voditi nadzor nad osobom koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje).

16. Navedene informacije o tužiteljici koje tuženik nije dao u dobroj vjeri jer je kod tuženika morala postojati svijest o objektivnoj štetnosti takvih informacija (tuženik je znao da će informacije prenijeti svi mediji i portali, i koristio je saborsku govornicu, ne da bi dao vrijednosni sud jer za to nije iznio nikakvu činjeničnu osnovu, a niti kritiku jer nije nudio rješenja, već da bi povrijedio dostojanstvo tužiteljice, te autoritet i nepristranost sudbene vlasti i pozvao primatelje informacija na nepoštivanje iste), objektivno su mogla izazvati povredu prava osobnosti tužiteljice, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da se povreda manifestirala u njezinu svakodnevnom profesionalnom i obiteljskom životu (prvu informaciju o spornim navodima čula od neposredno nadređene osobe, članovi obitelji su postavljali pitanja o objavljenim informacijama, bila je suočena sa pogledima, upitima poznanika i kolega o čemu se radi, te naknadnim komentarima, prije predmetne izjave bila je izložena izjavama tuženika sa neistinitim optužbama na njezin rad, osim vlastite nelagode, stresa i svega proživljenog nakon tuženikovih izjava, dodatan stres i nelagodu na poseban način je proživljavala na radnom mjestu jer je ostala nezaštićena, sve što je tuženik izgovorio trajno ostaje na internetu pa vrijeme u takvoj situaciji nije nikakav faktor, a što je sve izazvalo i izaziva nelagodu i stres u njezinu profesionalnom i obiteljskom životu), koje tužiteljica neovisno o svom društvenom položaj, u takvom intenzitetu nije dužna trpjeti, a slijedom čega, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete od tuženika.

16.1. Neargumentiranim, a time i neosnovanim navodima i tijekom predmetne parnice o tužiteljičinoj korumpiranosti, nedovoljnoj stručnosti, zaštiti političkih struktura umjesto obnašanja dužnosti na temelju pozitivnih propisa, odrađivanju nezakonitih poslova, "karijerizmu" po svaku cijenu, tuženik u biti potvrđuje zaključak da nije u dobroj vjeri javno iznosio navedene informacija o tužiteljici i da je iskoristio javnu sjednicu Sabora radi prenošenja takvih informacija kako bi što više, putem mnogobrojnih medija, ugrozio društveni i profesionalni ugled tužiteljice.

17. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da on sa govornice Hrvatskog Sabora nije iznio činjenice vezano za "osobni status tužiteljice", njezin privatni život ili bilo koju drugu okolnost koja se tiče njezinog privatnog života, već činjenice i okolnosti koje je tužiteljica obzirom na funkciju dužna otrpjeti - odnosno kritike i pritužbe na njezin rad (i rad državnog odvjetništva u cjelini), ma koliko one često i pretjerane bile, a niti su od utjecaja na odluku o osnovanosti osnove predmetnog potraživanja ostali žalbeni navodi, kojim tuženik očito bezuspješno pokušava pokriti svoju dobru vjeru u demokratskom kontekstu, pod zaštitom saborskog imuniteta.

18. Nazivanjem Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku kojim upravlja tužiteljica kriminalnim, a za koju tuženik „jasno kaže da je korumpirana“, neargumentirano prozivanje tužiteljice da prikriva evidentni kriminal i bezakonje sutkinje Maje Šupe, da baljezga o ruganju pravnoj državi, da lažira i falsificira dokaze, da je nedovoljno stručna, da štiti političke strukture i odrađuje nezakonite poslove, da je sklona karijerizmu pod svaku cijenu, tuženik je slobodu izražavanja – mišljenja, primanja i širenja informacija (članak 38. stavak 1. Ustava, članak 10. EKZLJP-a), ostvarivanje koje obuhvaća dužnost i odgovornost radi zaštite ugleda i prava drugih te očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti, pretvorio u grubo vrijeđanje dostojanstva, identiteta i samopouzdanja tužiteljice i pozvao primatelje informacije na nepoštivanje i netoleranciju kada je u pitanju tužiteljica i njezin rad u državnom odvjetništvu, kojim je dosegnut dovoljan stupanj ozbiljnosti da bi odredbe o naknadi štete bile primjenjive.

19. Osim toga, tuženik očito ispušta iz vida da se za "zdravu" kritiku na temelju koje se nudi raspravljanje o konkretnoj problematici (po tuženiku stanje u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku i Općinskom sudu u Šibeniku) moraju ponuditi i rješenja, što se u konkretnom slučaju ne primjećuje i da je u duhu zdravog razuma, na kojem se razvija svako demokratsko društvo, poštivati prava i slobodu drugoga, neovisno o pripadnosti i društvenom položaju, dok god ta sloboda ne ograničava drugoga i dok nije u sukobu sa zakonom (tuženik i sam navodi da protiv tužiteljice nije pokretan bilo kakav postupak po nadležnom tijelu vezano za njezin dugogodišnji rad u državnom odvjetništvu).

20. Stoga je minimalna društvena vrijednost mišljenja i izražavanja misli iskazana po tuženiku za saborskom govornicom, koju su prenijeli mediji (radio, televizija, tisak) i koje je objavljeno 2. ožujka 2016. na internetskim stranicama većine hrvatskih medija, što je tuženiku bilo poznato, a što mu je u konačnici i bila namjera, značajno manja od suprotstavljenog interesa tužiteljice, da pojedinačno i u zajednici s drugima osobama obavlja svoju javnu dužnost, a koji interes je dosegao razinu nespornosti, ozbiljnosti, kohezije i važnosti, u granicama kojeg nije na sudu otvarati polemiku sa tuženikom o njegovom viđenju ostvarivanja zajamčenih sloboda samom činjenicom što je informacije o tužiteljici sa saborske govornice iznio kao član Odbora za pravosuđe i što tuženik sudjeluje u drugim postupcima radi naknade štete gdje su protustranke o njemu objavile knjigu u kojoj njega kleveću i vrijeđaju, a u kojim postupcima nije ostvario pravo na naknadu štete.

21. Stav tuženika da zbog imuniteta saborskog zastupnika ne može odgovarati za izgovorenu riječ u Saboru je odraz pogrešnog tumačenja imuniteta saborskih zastupnika, te s tim u vezi sud nije trebao pribavljati tumačenje odredbi o imunitetu saborskog zastupnika, a niti izvoditi druge dokaze predložene po tuženiku na okolnost da je Ustavom propisano da saborski zastupnik ne može biti pozvan na bilo koji način za izraženo mišljenje izneseno tijekom svog mandata (uvid u predmete K- 64/2012, K-497/2016, K-560/2016, Pn-73/2016).

21.1. To iz razloga što je načelom vladavine prava i poštenog suđenje zajamčenog člankom 6. EKZLJP-a isključeno svako miješanje zakonodavca u vršenju sudbene vlasti koje ima za cilj utjecati na sudske odluke u sporu (sudovi, a ne zakonodavna vlast tumači sporne zakonske odredbe, nekom od tehnika tumačenja). S tim u vezi promašeno je i pozivanje tuženika na dopis Mandatno-imunitetskog povjerenstva od 3. listopada 2018. koji je dostavio uz podnesak od 15. listopada 2018., vezano za tužbu HRT-e protiv ŠJ /list 191./. Prema prilozima koje je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu vezano za predmet HRT-e protiv tuženik (ŠJ) tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga što je sud u tom predmetu utvrdio da je tuženik kao saborski zastupnik i predsjednički kandidat IDS-a za saborskom govornicom izrazio svoj vrijednosni sud o HRT kao najprofesionalnijoj televiziji na kojoj se "kupuje gotovo svaka emisija, od Lica nacije do Poslovnog kluba" i usporedno s tim postavio pitanje ako je to tako na HRT, kako je tek na komercijalnim televizijama, a koje okolnosti nisu podudarne sa okolnostima konkretnog slučaja (sporne informacije su usmjerene na neosnovano i grubo vrijeđanje dostojanstva, identiteta i samopouzdanja tužiteljice, i pozivanje primatelje informacije na nepoštivanje i netoleranciju kada je u pitanju tužiteljica i njezin rad u državnom odvjetništvu, te odnos državnog odvjetništva i suda, i kao takve nisu i ne mogu biti čvrsta osnova za zaključak da bi se radilo o vrijednosnom sudu tuženika kao saborskog zastupnika, kako to tuženik očito bezuspješno pokušava prikazati, pozivom na imunitet).

21.2. Naime, parlamentarni imunitet u ustavno - pravnom sustavu Republike Hrvatskoj reguliran je u odredbi članka 76. Ustava i odredbama članka 23. – 28. Poslovnika Hrvatskog sabora (Narodne novine, broj: 81/2013., 113/2016., 69/2017., 29/2018., 53/2020., 119/2020.) na način da zastupnici ne mogu biti kazneno odgovorni, pritvoreni ili kažnjeni za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru (materijalni imunitet - članak 76. stavak 2. Ustava), a što znači da parlamentarni imunitet štiti zastupnika od gonjenja, uhićenja ili izricanja sankcija zbog počinjenja kaznenog djela bez pristanka parlamenta kojega je član (imunitet nepovredivosti) iz razloga što bi to moglo imati za posljedicu otežavanje rada parlamenta, ali ne štiti zastupnika od odgovornosti za prekršaje, stegovne postupke ili civilne (građanske) delikte i štete (što je slučaj u konkretnoj parnici), jer vođenje tih postupaka nema utjecaja na rad parlamenta (imunitetom saborskog zastupnika ne osigurava se kaznena ili bilo koja druga neodgovornost, već funkcionalna zaštita rada parlamenta).

21.3. U konačnici, osim što medijska zastupljenost zastupnika ne spada u domenu parlamentarne neodgovornost, i što niti iz jednog pozitivnog propisa ne proizlazi pravo zastupnika u Saboru da ne poštuje prava i slobode drugoga, već naprotiv da je u cilju razvoja demokratskog društva dužan poštivati prava i slobode drugoga, i doprinositi autoritetu i nepristranosti sudbene vlasti, u demokratskom društvu koje poštuje princip jednakosti pred zakonom bilo bi apsurdno da se oni koji zakone donose ne moraju istih i pridržavati.

22. Dakle, suprotno tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud ispitao konkretan slučaj vezano za odgovornost tuženika i odgovorio na sve bitne navode stranaka, nije dao važniju prednost tužiteljici, niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženik.

23. Međutim, materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno vezano za visinu dosuđene neimovinske štete.

24. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti, sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.), s tim da će pri odlučivanju o visini te naknade voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. članka).

24.1. Iz navedene odredbe proizlazi da pravična naknada nije stvarna šteta, niti kazna za štetnika, već činidba zadovoljenja (novčane satisfakcije) visinu koje je potrebno odrediti posebnom pažnjom.

25. U slučaju kao što je predmetni, za ocjenu mjerila težine duševne boli, neovisno o tome je li ili nije zatražena liječnička pomoć, nije potrebno izvoditi sudsko vještačenje po vještaku medicinske struke, već se o istome može odlučiti i na temelju drugih dokaza (iskaza oštećenog i drugih okolnosti svakog konkretnog slučaja), primjenom pravila logike i iskustva, budući da za odluku o zahtjevu za naknadu neimovinske štete (novčane satisfakcije) u slučaju povrede dostojanstva nije odlučan opseg (postotak) oštećenja, već posljedice i način kako se manifestiraju u životu oštećenog, na temelju njegovih subjektivnih osobina.

26. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužiteljica po njegovu prijedlogu bila dužna dostaviti "vještačenje ili drugi čvrsti dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo … na koji način, kada i u kojem opsegu i da li su baš te izjave navedene u tužbi (Sabor - facebook) prouzrokovale tužiteljici fizičke boli, duševne boli i strah i u kojem navedenom novčanom iznosu, odnosno da li je riječ o tako iznimnoj teškoj povredi časti tužiteljice koja se reflektira na njezin profesionalni status i kako se reflektira, sve s obzirom na svojstvo tužiteljice … gledano u kontekstu rejtinga kojeg tužiteljica kao državni odvjetnik uživa u Šibensko-kninskoj županiji."

27. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja (dugogodišnji rad u državnom odvjetništvu, ugled tužiteljice među kolegama na radnom mjestu, među prijateljima i poznanicima, susjedima, u sredini u kojoj je djelovala, u obitelji, nelagode koje je zbog svega izloženog trpjela kao posljedicu tuženikovih neutemeljenih i ozbiljno kompromitirajući informacija u vezi sa dignitetom i dostojanstvom tužiteljice), da sama činjenica povreda prava na dostojanstvo ima za posljedicu duševne boli, kako ih je opisala tužiteljica, uz ostalo i zbog reakcije životne sredine, i da je djelovanje državnog odvjetništva i suda, a time i tužiteljice kao zamjenice u državnom odvjetništvu predmetom pozitivnih i negativnih komentara javnosti s obzirom na izuzetnu važnost djelovanja, da se od osoba kao što je tužiteljica očekuje veći stupanj tolerancije prema agresivnim i neosnovanim izjavama, koji stupanj tolerancije nije opravdano očekivati od građana koji ne zauzimaju u društvu istaknute položaje, ocjena je drugostupanjskog suda da tužiteljici u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO-a, pripada kao realna i pravična novčana naknada (satisfakcija / novčano zadovoljenje) u iznosu od 3.318,07 eura i da preko tog iznosa do iznosa od 6.636,14 eura (za daljnji iznos od 3.318,07 eura) zahtjev tužiteljice nije u skladu sa navedenim ciljem kojem služi pravična novčana naknada (satisfakcija), niti je spojiv sa njezinom naravi i društvenom svrhom, odnosno da je za taj dio zahtjeva po prvostupanjskom sudu na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja (točka 36. - 41. obrazloženja prvostupanjske presude) pogrešno primijenjena odredba članka 1100. stavka 2. ZOO-a.

28. Kako se u žalbi ne mogu isticati materijalno pravni ili postupovno pravni prigovori o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti (članak 352. stavak 2. ZPP-a), to žalbeni navodi tuženika u dijelu prigovora u smislu odredbe članka 1091. stavka 1. ZOO-a (sniženje naknade), koji po prvi put ističe u žalbi (sud je trebao utvrditi "… prihode koje ima da bi mogao dosuditi naknadu koja u konkretnom slučaju ima očito penalizirajući karakter …"), a na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, nisu razmatrani u žalbenom stadiju postupka.

29. Prema tome, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici po osnovi neimovinske štete iznos od 3.318,07 eura (članak 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1045. stavkom 1. i člankom 1049. ZOO-a) sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude (28. studenog 2024.) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

30. Preko iznosa od 3.318,07 eura do iznosa od 6.636,14 eura (za daljnji iznos od 3.318,07 eura), zahtjev tužiteljice nije osnovan, zbog čega je po žalbi tuženika za taj iznos preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 3.318,07 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznim kamatama.

31. Nastavno, s obzirom na konačni ishod parnice (izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku), o dužnosti naknade troškova odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, kojom je propisano: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

32. Tužiteljica je u konačnici uspjela u parnici sa 75% (osnova 100% + visina 50% = 150% : 2 = 75%), a tuženik 25% (100% - 75% = 25%), što znači da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 50% pripadajućeg parničnog troška (75% - 25% = 50%).

33. Trošak tužiteljice, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud čini nagrada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (članak 155. stavak 2. ZPP-a, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT/) u iznosu od 1.812,50 eura (osnovom vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 eura za sastav tužbe - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 22. svibnja 2018. - 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištu 22. svibnja 2018., 13. srpnja 2018., 2. listopada 2018., 6. rujna 2024. i 18. rujna 2024. od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/ i na ročištu 8. svibnja 2019. - 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/ ili ukupno 725 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 1.450,00 eura + 362,50 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 1.812,50 eura) i trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 225,62 eura (na tužbu - 112,81 eura, na presudu - 112,81 eura), odnosno ukupan iznos od 2.038,12 eura, a od kojeg iznosa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznos od 1.019,06 eura (50% od 2.038,12 eura) sa zateznim kamatama od donošenja odluke o trošku (28. studenog 2024.) do isplate (članak 151. stavak 3., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

34. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužiteljici po osnovi neimovinske štete iznos od 3.318,07 eura i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.019,06 eura sve za zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. do isplate, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović