Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-135/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Vincent, odvjetnica u Kutini, protiv tuženika ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-82/2019-28 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini broj P-82/2019-28 od 12. siječnja 2023. u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos preko dosuđenih 617,16 EUR/4.650,00 kn, do zatraženih 2.496,85 EUR/18.812,50 kn, tj. za iznos od 1.879,69 EUR/14.162,50 kn zajedno sa zateznim kamatama i u tom dijelu kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom 3. izreke, predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.496,85 EUR/18.812,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2023. do isplate, dok je pod točkom 2. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate obračunate na iznos glavnog duga za razdoblje od 27. srpnja 2018. pa do 12. siječnja 2023. Pod točkom 3. naloženo je tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.133,92 EUR/16.078,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
2. Protiv navedene presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos preko dosuđenih 617,16 EUR/4.650,00 kn, do zatraženih 2.496,85 EUR/18.812,50 kn, tj. za iznos od 1.879,69 EUR/14.162,50 kn (dio točke 1. izreke) kao i u odluci o troškovima postupka (točka 3. izreke) žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači na način da se odbije dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 617,16 EUR i sukladno uspjehu u parnici dosudi mu parnični trošak i trošak žalbe, podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.496,85 EUR/18.812,50 kn sa zateznim kamatama, s naslova izvedenih, a neplaćenih građevinskih radova na kući tuženika.
6. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka i kazivanja stranaka, utvrdio da vrijednost radova koje je tužitelj izveo na kući tuženika prema iskazu tužitelja iznose 33.812,50 kn, a prema iskazu tuženika 33.062,50 kn koji iznosi se odnose na cijene radova na dan izrade nalaza. Iz razloga pobijane presude dalje slijedi da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer da je isti utemeljen na stručnom znanju i iskustvu, te relevantnim podacima koje je vještak prikupio uvidom na licu mjesta, te se pismeno očitovao na sve prigovore tužitelja, pa stoga sud utvrđuje da vrijednost radova na kući tuženika iznosi 33.812,50 kn. Dalje slijedi da sud prvog stupnja nalazi da tuženik u tijeku postupka nije dokazao da su stranke u vrijeme izvođenja radova imale dogovor da se plaćanje tužitelja ima vršiti prema dnevnicama koje je isti ostvario kroz razdoblje izvođenja radova, a što bi ukupno iznosilo 20.650,00 kn, te utvrđuje da nije sporno da stranke nisu zaključile nikakav pismeni ugovor i da nema dokumentacije koja bi se odnosila na predmetne građevinske radove na kući tuženika, pa stoga ne prihvaća navode tuženika da je dogovor stranaka bio takav da se tužitelj plaća prema dnevnicama koje je odradio u tijeku obavljanja radova, pritom pozivajući se na članak 221.a ZPP. Također, tuženik da nije dokazao ni svoju tvrdnju da je tužitelju platio za izvedene radove 25.000,00 kn, te da mu je predao dva bicikla i rezani duhan u vrijednosti 9.000,00 kn, jer za te navode nije priložio dokaze, a tužitelj da je još u tužbi učinio nespornim da mu je tuženik platio 13.700,00 kn i predao dva bicikla, što prema slobodnoj procjeni sveukupno vrijedi oko 15.000,00 kn, pa da proizlazi da je tuženik platio tužitelju na ime radova ukupno 15.000,00 kn, koji iznos kada se odbije od utvrđenog iznosa vrijednosti radova od 33.812,50 kn dobije se razlika od 18.812,50 kn koju dosuđuje tužitelju.
7. S pravom tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i to zato što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, oni navedeni su nejasni i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Naime, radi utvrđenja koji su radovi izvedeni na kući tuženika i koja je njihova vrijednost, sud prvog stupnja izveo je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka iz čijeg nalaza i mišljenja, kako je to naveo i prvostupanjski sud, proizlazi da vrijednost radova koje je tužitelj izveo na kući tuženika „prema iskazu tužitelja iznose 33.812,50 kn, a prema iskazu tuženika 33.062,50 kn“, što predstavlja razliku od 750,00 kn, pri čemu prvostupanjski sud ne utvrđuje na koje radove se odnosi ova razlika, niti na temelju kojeg dokaza i zašto prihvaća tezu tužitelja, a ne tuženika, jer u tom pravcu pobijana presuda uopće nema razloga, kao što nema razloga ni o značaju dnevnika kojeg je vodio tužitelj, kako to u žalbi prigovara tuženik.
9. Opisano činjenično utvrđenje sud prvog stupnja nije obrazložio logičnim i uvjerljivim razlozima u kojima bi dao brižljivu i savjesnu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, kao što nije obrazložio ni kojem iskazu i u kojem dijelu poklanja svoju vjeru, pa stoga iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio učiniti, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi.
10. Također utemeljeno tuženik prigovara da pobijana presuda nema nikakvih razloga ni u pogledu njegovih navoda o nedostacima na stvari, čiju vrijednost je vještak utvrdio u iznosu od 1.000,00 kn.
10.1. Naime, prema odredbi članka 604. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18 - dalje: ZOO), koji se primjenjuje u skladu s člankom 631. ZOO, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a po članku 605. stavku 1. ZOO ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.
10.2. Odredbom članka 606. ZOO određeno je da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.
10.3. Konačno, prema odredbi članka 611. ZOO, naknada se snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom.
10.4. Ovaj drugostupanjski sud smatra da iako je dao nalog građevinskom vještaku da, između ostalog, utvrdi i je li bilo propusta od strane tužitelja prilikom izvođenja radova, te koliko iznose troškovi njihovog otklanjanja, što je vještak i utvrdio, sud prvog stupnja nije imao u vidu citirane zakonske odredbe koje su primjenjive i u konkretnom slučaju u smislu potrebe utvrđenja je li tuženik i ako jeste, je li na vrijeme, obavijestio tužitelja o nedostacima, odnosno, kakva je narav utvrđenih nedostataka, a time ima li mjesta primjeni snižavanja naknade u smislu odredbe članka 611. ZOO.
11. U takvim su okolnostima izostali razlozi o odlučnim činjenicama čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog koje pobijanu presudu nije moguće ispitati, pa je valjalo, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preko dosuđenih 617,16 EUR/4.650,00 kn, do zatraženih 2.496,85 EUR/18.812,50 kn, tj. za iznos od 1.879,69 EUR/14.162,50 kn zajedno sa zateznim kamatama (dio točke 1. izreke) i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
12. Posljedično navedenom, i činjenično je stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a bez utvrđenja odlučnih činjenica nije moguće ispitati je li pravilno primijenjeno materijalno pravo.
13. Sud prvog stupnja će u ponovnom postupku otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), utvrditi odlučne činjenice od kojih ovisi donošenje pravilne odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
14. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
15. U nepobijanom dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 617,16 EUR/4.650,00 kn te pod točkom 2. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 6. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maja Skorić
