Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-466/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika ŽO, [adresa], zastupan po punomoćniku ZOU Janković&Burazin iz Karlovca, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice koja je podnesena protiv presude Općinskog suda u Karlovcu br. P-154/2017 od dana 9. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice te se u dijelu toč. I. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-154/2017 od 9. srpnja 2024. godine na način da se utvrđuje da je oporuka oporučiteljice JO, rođ. L, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] od dana 1. rujna 2006. godine pravno nevaljana, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II U preostalom dijelu se potvrđuje toč. I izreke prvostupanjske presude i žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana.

III Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II izreke na način da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjev kojim je tražila utvrđenje da su pravno nevaljane oporuke oporučiteljice pok. JO, rođ. L (Ž) Alde iz [adresa] i to oporuka od 1. rujna 2006.godine i oporuka od 12. svibnja 2014. godine slijedom čega navedene oporuke ne proizvode nikakve pravne učinke što je tuženik dužan priznati i naknaditi tužiteljici parnični trošak. U toč. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.625,00 EUR sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2024. godine do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tužiteljica pobijajući je iz svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Nije sporno da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Karlovcu posl.br. O-1598/2014-7 od 17. veljače 2017. godine upućena na parnicu protiv tuženika, radi utvrđenja da oporuka ostaviteljice od 1. rujna 2006. godine nije potpisana po oporučiteljici, kao i protiv oporuke od 12. svibnja 2014. godine kojoj je osporavala oblik oporuke, tj. da bi se radilo o vlastoručnoj oporuci.

6. Sporno je proizvode li naprijed navedene oporuke pravne učinke i jesu li pravno valjane.

7. U tom pravcu žaliteljica osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud, kada je odlučivao o zahtjevu za utvrđenjem pravne nevaljanosti oporuke od 1. rujna 2006. godine, ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji se navode su proturječni sadržaju isprava i ili zapisnika danim u postupku.

7.1. Člankom 30. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao.

7.2. Iz sadržaja oporuke od 1. rujna 2006. godine, proizlazi da je u potpisu navedeno „mama“, te navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja potpis oporučiteljice u smislu citirane zakonske odredbe. Osim toga, s pravom žaliteljica ukazuje u žalbi da je tuženik na ročištu održanom 12. veljače 2018. godine (str. 19. spisa predmeta) izjavio da je predmetna oporuka nevaljana i da je nema potrebe vještačiti u daljnjem tijeku postupku, te je predmetom nalaza i mišljenja vještaka, o čemu će u daljnjem tijeku ove odluke biti riječi, bila samo oporuka od 12. svibnja 2014. godine.

7.3. Kraj takvog stanja stvari, temeljem ovlaštenja iz članka 373.a. st. 1. i 3. ZPP, žalbu tužiteljice valjalo je djelomično prihvatiti i odlučiti kao u toč. I izreke.

8. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtijevalo utvrđenje da je oporuka ostaviteljice od 12. svibnja 2014. godine pravno nevaljana i da ne proizvodi učinke, žaliteljica nije u pravu kada sadržajno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, u pobijanoj presudi su navedeni jasni, valjani i iscrpni razlozi o odlučnim činjenicama te u pogledu istih ne postoji kontradikcija između obrazloženja presude i sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Obzirom da ni ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 365. st. 2. ZPP nisu utvrđene povrede ni propusti na koje se pazi po službenoj dužnosti, to žalba izjavljena iz ovog razloga nije osnovana.

9. Nije osnovana ni žalba podnesena iz žalbenih razloga pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Naime, u pobijanoj presudi su pravilno i potpuno utvrđene sljedeće činjenice:

- da iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ proizlazi da je pok. JO skriptor spornog potpisa na predmetnoj oporuci od 12. svibnja 2014. godine, te da rukopisne sličnosti u tekstualnom sadržaju, te potpisima svjedoka i oporučiteljice upućuju da je cijela oporuka ispisana rukom iste osobe;

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr.sc.med. psihijatra Gorana Arbanasa proizlazi da je pok. JO sve do konca srpnja 2014. godine bila orijentirana, kontaktibilna i sama davala anamnestičke podatke prilikom hospitalizacije i pregleda te da je sama donosila odluke i potpisivala informirane pristanke o medicinskoj skrbi, te da je ostaviteljica još u srpnju 2014. godine bila sposobna pisati.

9.2. Temeljem naprijed izloženih nalaza i mišljenja vještaka grafološke i medicinske struke, koje i ovaj drugostupanjski sud nalazi objektivnim i danim po pravilima struke, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pok. JO sačinila i potpisala vlastoručnu oporuku od 12. svibnja 2014. godine.

10. Žaliteljica neosnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio njezin prijedlog za pribavom cjelokupne dokumentacije Ustanove za zdravstvenu njegu u kući, jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se ovaj dokazni prijedlog kraj naprijed dovoljno razjašnjenih odlučnih činjenica ukazuje suvišnim i nepotrebnim. Okolnost što je sud naknadno odustao od izvođenja ovog dokaza, ne predstavlja postupovnu povredu, jer sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza (čl. 292. st. 6. ZPP).

11. Okolnost da je u sadržaju raspravnog zapisnika od 13. lipnja 2024. godine navedeno da se otvara pripremno ročište, iako se radilo o ročištu glavne rasprave, predstavlja očitu omašku u pisanju koja nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Obzirom da se žalbenim navodima ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilna primjena materijalnog prava, valjalo je temeljem članka 368. st. 1. ZPP presuditi kao u toč.II izreke.

13. Odluka o troškovima postupka (toč. III izreke) donesena je temeljem članka 154. st. 4. ZPP, jer su obje stranke u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima.

U Šibeniku 6. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić