REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3887/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-286/2024-3 od 5. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-799/2021-36 od 3. siječnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-286/2024-3 od 5. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-799/2021-36 od 3. siječnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Postoji li zakonit i opravdan interes za meritorno odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene kamatne stope, odnosno ima li sud po službenoj dužnosti ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi koji pravno više nije na snazi, odnosno prestao je ispunjenjem obveze tj. otplatom?
2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveze glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?
4. Jesu li sudovi vezani za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja se odnosi na ugovore koje su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, ukoliko se radi o ugovoru sklopljenom u kunama?
5. Mogu li sudovi odlučivati o zastari na način kao da je ništetnost utvrđena pravomoćnom presudom, iako ništetnost nije utvrđena pravomoćnom presudom niti je tužitelj tražio utvrđenje ništetnosti?“
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a iz sljedećih razloga.
7. Za prvo naznačeno pitanje predlagatelj nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti, jer se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-895/2003 od 9. veljače 2005. koja je donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te ista ne daje značaj važnosti prvom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
8. Drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je o tom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023., a nižestupanjske odluke u ovom predmetu ne odstupaju tog pravnog shvaćanja.
9. U odnosu na treće i peto pitanje koja se odnose na zastaru valja odgovoriti da se glede zastare restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije osnovan prigovor zastare kako je to i zaključio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci. Slijedom navedenog, treće i peto pitanje nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
10. O odgovoru na četvrto pitanje ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, jer se pobijana drugostupanjska presuda ne temelji na pravnom shvaćanju o vezanosti za utvrđenja iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, radi čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
