REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1778/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u parničnom predmetu tužitelja PREVODITELJSKI CENTAR d.o.o., OIB 92998723973, Zagreb, Amruševa 19/II, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, Biskupa Josipa Galjufa br. 1, protiv tuženika DIV GRUPA d.o.o., OIB 33890755814, Samobor, Bobovica 10/A, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-997/2024-6 od 28. veljače 2025., 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-997/2024-6 od 28. veljače 2025. u točki I., II. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-997/2024-6 od 28. veljače 2025. utvrđeno je da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 255,35 EUR, koja je prijavljena u predstečajnom postupku na tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1329/2022 pod rednim brojem 337 (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 255,35 EUR prema rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma od 16. lipnja 2023. koje je doneseno u predstečajnom postupku nad tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1329/2022, i to na način u iznosima pobliže označenim u točki II. izreke te presude (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 591,39 EUR sa zateznim kamata koje teku od 28. veljače 2025. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka III. izreke) te je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnih troškova od 13,27 EUR (točka IV. izreke).

2. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-997/2024-6 od 28. veljače 2025. (protiv kojeg nije podnesena žalba) odbačen je kao nedopušten tužiteljev zahtjev za isplatu 59,73 EUR na ime nastalih troškova ovršnog postupka.

3. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj u ovom predmetu zahtijeva utvrđenje osnovanom tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 255,35 EUR, koja je prijavljena u predstečajnom postupku nad tuženikom, kao i zahtjev za isplatu navedenog iznosa po rješenju o potvrđivanju predstečajnog sporazuma.

3.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tuženik obratio tužitelju i zatražio obavljanje usluge prijevoda, da je tužitelj dao tuženiku ponudu koju je tuženik prihvatio čime je između stranaka dogovorena usluga prijevoda i iznos naknade.

3.2. Nadalje je utvrđeno da je tuženik naknadno otkazao ugovor (koji je sklopljen u trenutku kad je tužitelj primio izjavu tuženika o prihvaćanju ponude – 31. listopada 2018. u 14,51 sati) te je dužan tužitelju na temelju odredbe članka 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) platiti utuženi iznos u visini ugovorene naknade umanjeno za prijevod na rumunjski jezik koji je tuženik uspio otkazati na vrijeme i koji tužitelj nije ni izradio za razliku od prijevoda na makedonski, bugarski i ukrajinski jezik.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, a u smislu odredbe članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) uzeto je da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I., II. i III. izreke). Žalbu je podnio zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa zakonskim odredbama.

5. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da je u periodu od prihvata ponude do raskida ugovora tužitelj imao ikakvih troškova niti da je zbog raskida ugovora tužitelj propustio ostvariti zaradu na drugoj strani, a prvostupanjski sud je te činjenice propustio utvrditi iako je tuženik na njih ukazivao. Stoga tuženik smatra da tužitelj nema pravo na ugovorenu naknadu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. Predmet spora u konkretnoj pravnoj stvari je utvrđenje i isplata iznosa koji tužitelj potražuje od tuženika na temelju računa za obavljenu uslugu prijevoda.

10. Odredbom članka 619. Zakona o obveznim odnosima propisano je da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

11. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedene odredbe članka 619. Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tuženik (kao naručitelj) raskinuo ugovor te je na temelju te zakonske odredbe dužan izvođaču platiti ugovorenu naknadu.

12. Suprotno žalbenim navodima, činjenica da je tužitelj u ispunjenju ugovora imao troškove nije proturječna iskazu tužiteljeve zastupnice po zakonu VL (str. 89. i 90. spisa), niti sadržaju e-mail poruka iz kojih proizlazi da su usluge prijevoda obavljene i prijevodi izrađeni (osim za prijevod na rumunjski jezik koji tužitelj niti ne potražuje u ovom sporu). Visina tih troškova utvrđena je ugovorom o djelu koji su stranke zaključile, što je ispravno utvrdio i prvostupanjski sud.

13. Za tuženikovu tvrdnju kako je tužitelj namjerno propustio ostvariti zaradu na drugoj strani spisu nije privijen ni jedan dokaz.

14. Slijedom svega navedenog, na utvrđene činjenice da je tuženik naknadno raskinuo ugovor o djelu na temelju kojeg je tužitelj bio obavio naručene prijevode, pravilnom primjenom odredbe članka 619. Zakona o obveznim odnosima je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna i obrazložena, a tuženik u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.

16. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovano i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Sudac

Davor Pustijanac