REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-365/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Maru Ogresti, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1984/2018-3 od 28. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7588/2015-37 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, isplatiti tužiteljici AT iznos od ukupno 14.802,41 kn sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 239,98 kn od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 240,69 kn od 01.02.2011. godine do isplate,
- na iznos od 240,94 kn od 01.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 239,90 kn od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 238,98 kn od 01.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 241,50 kn od 01.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 239,61 kn od 01.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 244,61 kn od 01.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 245,23 kn od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 245,92 kn od 01.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 245,70 kn od 01.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 246,21 kn od 01.12.2011. godine do isplate,
- na iznos od 247,18 kn od 01.01.2012. godine do isplate,
- na iznos od 248,39 kn od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 248,70 kn od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 246,41 kn od 01.04.2012. godine do isplate,
- na iznos od 247,29 kn od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 248,14 kn od 01.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 246,59 kn od 01.07.2012. godine do isplate,
- na iznos od 246,79 kn od 01.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 245,49 kn od 01.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 244,54 kn od 01.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 247,27 kn od 01.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 247,85 kn od 01.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 247,68 kn od 01.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 248,88 kn od 01.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 249,00 kn od 01.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 249,03 kn od 01.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 249,49 kn od 01.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 248,03 kn od 01.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 244,59 kn od 01.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 245,86 kn od 01.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 247,96 kn od 01.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 249,85 kn od 01.10.2013. godine do isplate,
- na iznos od 250,12 kn od 01.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 250,48 kn od 01.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 250,70 kn od 01.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 250,94 kn od 01.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 251,38 kn od 01.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 251,39 kn od 01.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 249,61 kn od 01.05.2014. godine do isplate,
- na iznos od 249,11 kn od 01.06.2014. godine do isplate,
- na iznos od 248,53 kn od 01.07.2014. godine do isplate,
- na iznos od 250,67 kn od 01.08.2014. godine do isplate,
- na iznos od 249,53 kn od 01.09.2014. godine do isplate,
- na iznos od 249,50 kn od 01.10.2014. godine do isplate,
- na iznos od 250,69 kn od 01.11.2014. godine do isplate,
- na iznos od 251,03 kn od 01.12.2014. godine do isplate,
- na iznos od 250,65 kn od 01.01.2015. godine do isplate,
- na iznos od 251,71 kn od 01.02.2015. godine do isplate,
- na iznos od 247,82 kn od 01.03.2015. godine do isplate,
- na iznos od 246,43 kn od 01.04.2015. godine do isplate,
- na iznos od 244,67 kn od 01.05.2015. godine do isplate,
- na iznos od 244,39 kn od 01.06.2015. godine do isplate,
- na iznos od 244,36 kn od 01.07.2015. godine do isplate,
- na iznos od 244,70 kn od 01.08.2015. godine do isplate,
- na iznos od 240,63 kn od 01.09.2015. godine do isplate,
- na iznos od 243,43 kn od 01.10.2015. godine do isplate,
- na iznos od 242,40 kn od 01.11.2015. godine do isplate,
- na iznos od 243,26 kn od 01.12.2015. godine do isplate,
i to po stopi do 31.07.2015. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 29.svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1928/2020-2 od 8. rujna 2020. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Mogu li se utvrđenja u presude Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 primijeniti na ugovore o kreditu u valuti EUR?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine drugostupanjsku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode tuženika.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je isplata iznosa od 1.964,62 EUR (14.802,41 kuna) iz osnove razlike preplaćenog iznosa početno ugovorene kamatne stope i promjenjivih kamata određenih aktima tuženika za koje tužiteljica tvrdi da ih je tuženik neosnovano mijenjao.
8. U postupku je utvrđeno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu broj 9011525509 12. lipnja 2006. kojim Ugovorom o kreditu je tuženik, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.784,78 EUR za kupnju stana uz ugovoreni rok otplate od 142 mjeseca.
8.1. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 4.1. Ugovora propisana obveza korisnika kredita kreditoru platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva po Odluci kreditora o kreditiranju građana sukladno Zakonu o društvenoj poticajnoj stanogradnji, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,64% godišnje dok sukladno članka 4.2. visinu kamatne stope kreditor može promijeniti i ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a; ako se šestomjesečni EURIBOR poveća ili smanji za više od jednog postotnog poena na dan 1. 1. tekuće godine u odnosu na utvrđeni EURIBOR na dan 30.6. prethodne godine, odnosno na dan 1.7. tekuće godine u odnosu na utvrđeni EURIBOR na dan 31.12. prethodne godine kamatna stopa iz toč. 4.1. će se promijeniti za onoliko poena za koliko se promijenio EURIBOR. Isto tako, iz članka 4.3. proizlazi da visina kamatne stope iz članka 4.1. usklađuje se dva puta godišnje na dan 1.1. i 1.7. do konačne otplate kredita s time da kamatna stopa utvrđena na dan 1.1. primjenjuje se za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja tekuće godine, a kamatna stopa utvrđena na dan 1. srpnja primjenjuje se za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca tekuće godine. Također iz članka 6. navedenog kredita je utvrđeno da se kamata obračunava u EUR, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za EUR tečajne liste HNB-a važeće na dan plaćanja kamate. Isto tako, iz čl. 7. proizlazi da je rok otplate kredita 142 mjeseca te se kredit i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju u 142 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za EUR, važeći na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovore. Također je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će pisano obavijestiti korisnika anuiteta. Nadalje, anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu, a počev od dana dospijeća prvoga anuiteta (čl.7.4.).
8.2. U konkretnom slučaju kamatna stopa određena je kao promjenjiva, sukladno Odluci kreditora o kreditiranju građana (članak 4.1.Ugovora), odnosno ugovorena je promjenjiva kamatna stopa ovisno o kretanju šestomjesečnog EURIBOR-a (članak 4.2. Ugovora). Imajući u vidu takve dvije formulacije predmetni ugovor sadrži dvije odredbe o redovnoj kamati u kojoj situaciji pravilno tužiteljica ukazuje na primjenu odredbe članka 86. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora ("Narodne novine" broj 96/03), prema kojoj se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.
8.3. Nižestupanjski sudovi navode da prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, - dalje: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužiteljice. Pored toga, tužiteljica se pravilno poziva na odredbe članka 269. i 272. u vezi s člankom 324. ZOO-a te odredbu članka 4.2. predmetnog Ugovora u kojoj su jasno i precizno predviđeni objektivni uvjeti i način promjene redovne kamate.
8.4. Radi toga je odredba članka 4.1. predmetnog Ugovora ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe jer je upravo daljnjom odredbom članka 4.2. Ugovora utvrđen način promjene redovne kamate.
9. Polazeći od navedenog tužiteljica je navedene pojedine anuitete platila više od iznosa na koje se obvezala predmetnim Ugovorom te je u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 14.802,41 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na svaki plaćeni anuitet, prema članku 1115. ZOO-a, od dana plaćanja svake pojedine mjesečne rate do isplate jer se radi o neosnovano više zaračunatom iznosu redovne kamate te je tuženik dužan tužiteljici isplatiti kamate koje teku od dana kad je tužiteljica uplatila svaku pojedinu mjesečnu ratu. To stoga što je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je isti kao novčarska institucija znao ili morao znati da ne primjenjuje i ne pridržava se odredbi Ugovora i to konkretno članka 4.2. iz koje odredbe jasno proizlazi da se radi o redovnoj kamati koja je promjenjiva te da se kao takva zasniva na šestomjesečnom EURIBOR-u. Naime, kako je tuženiku kao banci bilo poznato da je došlo do promjene Euribor-a za koji je vezana i promjena ugovorne kamate, te kako nije uskladio kamatnu stopu kako je to ugovoreno, to tuženik nije postupao u dobroj vjeri te je tuženiku naloženo na plaćanje zatezne kamate od dana kada je tužiteljica platila svaki pojedini iznos tuženiku.
10. Obzirom na navedeno, pitanje radi kojeg je tuženiku dopušteno podnošenje revizije nije važno za odluku u ovom sporu, jer utvrđenja iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 nisu primijenjena u ovom predmetu.
11. Valja također napomenuti da odgovor na postavljeno pitanje glasi da se utvrđenja iz presude ovog suda broj Revt-249/2014 ne mogu primijeniti na ugovore o kreditu u valuti EUR te obzirom da je drugostupanjska odluka donesena u skladu sa navedenim shvaćanjem to je reviziju tuženika na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP- a valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
