REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4015/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o. za gospodarenje lovištem, Zadar, radi isplate 424,71 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-73/2024-8 od 26. kolovoza 2024., 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-73/2024-8 od 26. kolovoza 2024. u točki I. izreke i u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 424,71 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu zakonskih zateznih kamata pobliže opisano u izreci prvostupanjske odluke (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2024. do isplate, dok je odbijen zahtjev za trošak u iznosu od 13,27 EUR (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), te čl. 80. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17; dalje: ZL) ocijenivši da postoji odgovornost tuženika za štetu koju je divljač na cesti prouzročila tužiteljevom osiguraniku. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava: iako tuženik nije izričito naveo u kojem dijelu pobija prvostupanjsku odluku, iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu kojim nije uspio u sporu (točka I. i dio točke III. izreke). U bitnom je naveo da je arbitrarna i samovoljna tvrdnja da bi lovoovlaštenik bio vlasnikom žive životinje. Ističe da je važeći Zakon o lovstvu lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, te on drugačije propisuje istu materiju, te je mjerodavan za razrješenje spornog slučaja. Stoga, prema tom Zakonu, postoji odgovornost lovoovlaštenika ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao Pogrešno je prvostupanjski sud naveo da se radi o objektivnoj odgovornosti. Predložio je uvažiti žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. toga Zakona.

7. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 19. lipnja 2021. Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu potraživanja.

9. Iz spisa proizlazi da je prometne nezgode došlo 19. lipnja 2021. na kolniku ceste L63010, mjesto Deringaj, općina Gračac, kojom prilikom je došlo do izleta divljači (srne) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, pri čemu je divljač udarila u osobno vozilo marke Peugeot 307, reg. oznake [registarska oznaka], koje se kretalo uredno svojom prometnom trakom, a kojim je upravljao vozač GC. Na predmetnom vozilu, koje je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 011805501798 s pokrićem sudara sa životinjama prema Uvjetima automobilskog kaska tužitelja, došlo je do materijalne štete, te je tužitelj isplatio osiguraniku iznos od 424,71 EUR na ime naknade štete.

10. Prvostupanjski sud je na temelju dokumentacije u spisu utvrdio da:

- da je 19. lipnja 2021., na kolniku ceste L63010, mjesto Deringaj, općina Gračac, došlo do izleta divljači (srna) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, kojom prilikom je prednje navedena divljač udarila u osobno vozilo marke Peugeot 307, reg. oznake [registarska oznaka], koje se kretalo uredno svojom prometnom trakom, a istim je upravljao osiguranik tužitelja GC,

- da je uslijed udara divljači u vozilo nastala imovinska šteta na opisanom vozilu u vlasništvu GC,

- da je predmetno vozilo na dan predmetnoga štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja br. [broj police osiguranja] s pokrićem sudara sa životinjama prema Uvjetima automobilskog kaska tužitelja,

- da je tužitelj 19. srpnja 2021. svome osiguraniku izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 424,71 EUR,

- da je predmetna divljač na javnu prometnicu istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio da je nezgoda isključivo rezultat iznenadnog istrčavanja srne na cestu, da tuženik nije iznio ni dokazao razloge za oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1067. ZOO-a, dok je visinu štete utvrdio sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, prihvaćajući izvid štete kao razuman i logičan u korelaciji s ostalim dokazima u spisu. Stoga je primjenom odredaba čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a i čl. 80. st. 6. ZL-a prihvatio tužbeni zahtjev.

12. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

13. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

14. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. -1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (srna) na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

15. Stoga, budući da je tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom predmetu odgovoran za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja, neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika (njegova osiguranika) za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u dijelu naznačenom u izreci ove odluke.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać