REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1834/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Maks Skendžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d. d. OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-188/2024-3 od 4. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5460/2022-55 od 4. siječnja 2024., na sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, citirane u uvodu ove odluke. Zahtijeva troškove u povodu svog prijedloga.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:
"1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
2. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
3. Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?".
4. Kao razloge važnosti naznačenih pitanja tuženik je u odnosu na prvo pitanje naveo odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6858/2016-2 od 21. veljače 2017., u odnosu na drugo pitanje odluku ovog suda poslovni broj Rev-2781/2011-2 od 16. lipnja 2015. te Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019 od 14. rujna 2020. i Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-460/2022 od 9. svibnja 2022., a u odnosu na treće pitanje navodi da nema prakse ovog suda.
5. Ističe da je došlo do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda.
6.1. Tako je u prvom pitanju koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. i dr.
6.2. U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., te Revd-5086/2022 od 11. siječnja 2023.).
6.3. U odnosu na treće pitanje kojeg tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., te je pobijana odluka sukladna tom shvaćanju.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Predlagatelj ističe da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da je došlo do povrede prava zajamčenih odredbom čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) te čl. 13. st.1. i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). To prigovarajući dosuđenom tijeku kamata ,utvrđenoj ništetnosti, prekidu zastare, odbijanju dokaznog prijedloga, arbitrarnosti i neobrazloženosti odluke prema mjerilu relevantnosti i dostatnosti. Ovaj sud ne nalazi da bi podnositelj učinio vjerojatnim da je u pogledu materijalnopravnih pitanja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a niti da bi bila počinjena osobito teška postupovna povreda, što da bi dovelo do povrede temeljnih ljudskih prava tuženika. Odluka sadrži jasne, potrebne i dostatne razloge iz kojih proizlazi da su sudovi stvarno ispitali slučaj, utvrdili činjenično stanje, na isto primijenili materijalno pravo i pravilo o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto tako vezano za vještačenje, iz priloženog sadržaja žalbene, ne proizlazi da bi to bio istaknuti žalbeni prigovor, pa time u odnosu na takve tvrdnje nije iscrpljen dopušteni pravni put.
9. Stoga je u tom dijelu prijedlog odbačen jer iznesenim razlozima nije učinjena vjerojatnost postojanja teških povreda postupovnog prava i povreda u primjeni materijalnog prava. Na navedeni način je odlučeno sukladno ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
