Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1449/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Lacmanović Meić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, radi prestanka uznemiravanja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 243/2023-126. od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CB, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-243/2023-126. od 25. listopada 2024. pod toč.I., II. i III. izreke, kao i pod toč.IV. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da tuženik snosi svoj parnični trošak

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-243/2023-126. od 25. listopada 2024. pod toč.IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 369,93 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da tuženik uznemirava tužitelja u vršenju suvlasničkih ovlasti i suposjeda nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica [adresa], površine 849 m2, i to postavljenjem ograde u širini od 5,7 m (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da o svom trošku ukloni ogradu s nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica [adresa], površine 849 m2, u suvlasništvu tužitelja, i preda nekretninu tužitelju u neometan suposjed (toč. II. izreke). Zabranjeno je tuženiku svako daljnje uznemiravanje tužitelja u vršenju njegovih suvlasničkih ovlasti na opisanoj nekretnini (toč. III. izreke). Konačno određeno je da svaka stranka sama snositi svoje parnične troškove (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj se žali protiv presude pod toč. IV. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik se žali protiv toč. I., II., III. i toč. IV. izreke u dijelu u kojem je nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti, uz naknadu troškova postupka, kao i troškova žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu tuženi osporava žalbene navode tužitelj i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje u bitnom:

-da je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 267 m2

-da je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tužitelj upisan kao suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 849 m2, i to u 114/849 idealnog dijela

-da iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da je tužitelj upisan kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], kuća broj 30, površine 81 m2, i dvorište površine 186 m2 (ukupno 267 m2), da je GB upisana kao korisnica k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], oranica, površine 734 m2, a tuženik je upisan kao korisnik k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], kuća br. 28/A, površine 81 m2, i dvorište površine 298 m2 (ukupno 379 m2)

-da je uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su tužitelj i tuženik upisani kao suvlasnici predmetne zk. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 849 m2 i to tužitelj u 114/849 dijela, a tuženik u 182/2547 dijela

-da je predmet spora dio zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prema katastarskom planu odgovara preostalim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to upravo dio koji je ograđen i koji je u posjedu tuženika, a koji dio nije evidentiran kao dio nerazvrstane ceste, pa ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi i nije u vlasništvu Grada Zagreba već vlasništvu svih suvlasnika upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina]

- da se tužitelj kao jedan od suvlasnika s 342/2547 idealnog dijela aktivno je legitimiran u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i dopunskih očitovanja proizlazi da parcela tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno njezin knjižni dio Ureda za katastar, usklađena je oblikom i površinom s evidencijom zemljišnoknjižnog odjela ovog suda i odgovara zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a snimljene granice parcele ne odgovaraju evidenciji Ureda za katastar i zemljišnim knjigama jer je istočna ograda između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zarotirana u odnosu na granicu u katastarskom planu, tako da se dio posjeda tužitelja nalazi u dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nasuprot tome parcela tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno njezin knjižni dio evidencije Ureda za katastar, nije usklađen s evidencijom zemljišnoknjižnog odjela suda te navedena parcela odgovara dijelovima zk. č. br. [katastarska čestica],[katastarska čestica],[katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Snimljene granice parcele ne odgovaraju katastarskom planu i evidenciji zemljišne knjige, zapadna ograda između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zarotirana je u odnosu na granicu u katastarskom planu, tako da se dio posjeda tuženika nalazi i u dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sudski vještak je utvrdio da tužitelj koristi dio tuženikove parcele u površini od 12 m2, da tuženik koristi dio tužiteljeve parcele u površine u površini od 1 m2, da su granice predmetnih parcela zarotirane, da površina koju uživa tužitelj iznosi 308 m2 i nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na zk. č. br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok površina koju uživa tuženik iznosi 380 m2 i nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na zk. č. br. [katastarska čestica],[katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, utvrdio je da tužitelj prema evidenciji suda u zk. č. br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima u vlasništvu površinu od 381 m2, a pristupna cesta-makadam nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno zk. č. br. [katastarska čestica] i zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pored toga, ograđeni posjed tužitelja nalazi na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 244 m2, na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 57 m2, na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1 m2 i na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6 m2, dok se ograđeni posjed tuženika nalazi na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1 m2, na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 126 m2, na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 141 m2 i na dijelu zk. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 112 m2. Stanje na terenu ne odgovara stanju u katastru i zemljišnim knjigama, a u vrijeme kada su izrađeni geodetski elaborati RN-2226/86 i RN-4652/95 usklađenje katastra provođeno je bez izlaska na teren.

9.Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik predmetno zemljište kupio 1994. i da je isto bilo ograđeno s tri strane, da ograda nije bila postavljena jedino na dijelu zemljišta koji graniči sa zemljištem u vlasništvu tužitelja te da je ograda između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] postavljena naknadno. Više saslušanih svjedoka potvrdilo je navode tuženika da je zemljište koje je kupio 1994. od ranije bilo ograđeno s tri strane te da je tuženik staru ogradu samo popravio, odnosno zamijenio novom pa da je tako i sporna klizna vrata postavio na mjestu na kojem se ranije nalazila žičana ograda. Navedeno znači da je tuženik je u posjedu spornog dijela čestice koji je upisan kao put od trenutka kada je kupio zemljište 1994. godine, međutim, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je dosjelošću stekao vlasništvo spornog dijela puta.

10.Navedeno utvrđenje sud prvog stupnja temelji na činjenici da je tuženik tijekom postupka upisan kao suvlasnik 182/2547 dijela nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 849 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. prosinca 2017. koji je sklopljen između OB, [adresa], kao prodavatelja, i tuženika kao kupca, što upućuje na zaključak da tuženikov posjed spornog dijela čestice puta nije bio pošten u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP, a što je osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću. Upravo činjenica da je tuženik naknadno kupio idealni dio sporne čestice za koji tvrdi da odgovara površini spornog dijela puta koji je ograđen i koji tuženik koristi kao svoje dvorište, potvrđuje zaključak da predmetni dio sporne čestice tuženik nije uživao kao samostalni i pošteni posjednik.

11. Osim toga, iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi kako su vlasnici kuća u [adresa]. dogovorili da će od dijelova svojih čestica formirati put i da su na to pristali svi uključujući i tuženika koji je trebao pomaknuti spornu ogradu bliže kući kako bi se mogao formirati kolni prolaz u dužini cijele ulice, dok je tuženik svoju suglasnost naknadno povukao, odnosno nije se držao ranijeg dogovora.

12. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud prvog stupnja utvrđuje kako tuženikov posjed spornog dijela puta nije pošten u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP te da stoga tuženik nije stekao vlasništvo dosjelošću nego da je suvlasnikom idealnog dijela predmetne čestice postao tek upisom u zemljišnu knjigu.

13. Iz dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ograđeni posjed tuženika među ostalim obuhvaća i 126 m2 zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je postavljanjem ograde i kliznih vrata onemogućio ostalim suvlasnicima da prolaze ili na drugi način koriste navedeni dio predmetne nekretnine,

14. Polazeći od iznesenih utvrđenja, da su stranke suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica [adresa] površine 849 m2, da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je na dijelu navedene nekretnine tuženik postavio kliznu ogradu, a u naravi se radi o ulazu u njegovo dvorište, prema ocjeni suda prvog stupnja postavljanjem klizne ograde tuženik je onemogućio tužitelju i ostalim suvlasnicima prolazak preko tog dijela zajedničke nekretnine, odnosno korištenje nekretnine u cijeloj površini, time je nesumnjivo povrijedio i ograničio suvlasnička prava tužitelja i ostalih suvlasnika. Pri tome, tuženik, kao jedan od suvlasnika, ima pravo pristupiti na sporni dio zajedničke nekretnine te se provoziti preko iste, ali nema pravo isključiti ostale suvlasnike da čine isto.

15. Stoga, primjenom odredbi čl. 37., čl. 42. i čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 154/14-dalje: ZVDSP), prihvaća zahtjev tužitelja odlučuje kao pod toč. I., II. i III. izreke presude.

16. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. st. 2. ZPP, ovaj sud drugog stupnja pronalazi kako pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju izravno ukazuje žalba tuženika, jer se presuda može ispitati zato što sadrži jasna i prihvatljiva utvrđenja o svim odlučnim činjenicama.

17. Sud prvog stupnja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem zahtjeva tužitelja, osim djelomično u odluci o troškovima postupka pravilno je primijenio materijalno pravo.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja u izvršavanju njegovih vlasničkih, odnosno suvlasničkih ovlasti, a koje su prema tvrdnjama tužitelja povrijeđene time što je tuženik postavio ogradu između nekretnina u vlasništvu stranaka, odnosno što je postavljanjem kliznih vrata onemogućio tužitelju, kao jednom od suvlasnika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolazak i korištenje nekretnine u njihovom suvlasništvu, a koja u naravi predstavlja put.

19. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Za poštenje posjednika potrebno je uvjerenje posjednika da je stvar koju drži u samostalnom posjedu njegova, utemeljeno na opravdanim okolnostima.

20. Ocjenom izvedenih dokaza utvrđeno je da se tuženik nalazi u posjedu spornog dijela zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 129 m2, koji predstavlja sastavni dio ograđenog dvorišta tuženika, a koji je u zemljišnim knjigama upisan kao put od trenutka kada je kupio zemljište 1994., da je 1997. između vlasnici kuća u [adresa] postojao dogovor da će od dijelova svojih čestica formirati put na što je pristao i tuženik koji je trebao spornu ogradu približiti kući radi formiranja kolnog prolaza u dužini cijele ulice, a koju suglasnost je tuženik naknadno povukao, odnosno nije se držao dogovora, da je tuženik tijekom postupka upisan kao suvlasnik 182/2547 dijela zk.č.br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 849 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 1. prosinca 2017., što upućuje na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da tuženikov posjed spornog dijela čestice nije bio pošten u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP, a što je osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću (čl.159. ZVDSP). Naime, nesavjestan posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.

21. Tvrdnje da dio čestice koju je tuženik kupio od OB temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. prosinca 2017. predstavlja put, a ne njegovo ograđeno dvorište suprotne su navodima samog tuženika (ročište 29.rujna 2021.), kao i utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka.

22. Iz nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ograđeni posjed tuženika među ostalim obuhvaća i 126 m2 zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

23. Imajući u vidu da tuženik nije dokazao da je na predmetu spora, odnosno na dijelu kčbr. [katastarska čestica]. ko. [katastarska općina] površine 126 m2 i koji drži u samostalnom posjedu stekao pravo vlasništva ni da ima pravo na samostalan posjed tog dijela nekretnine, da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su stranke suvlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je na dijelu navedene nekretnine tuženik postavio kliznu ogradu, a u naravi se radi o ulazu u njegovo dvorište, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je postavljanjem klizne ograde tuženik onemogućio tužitelju (i ostalim suvlasnicima) prolazak preko tog dijela zajedničke nekretnine, odnosno korištenje nekretnine u cijeloj površini, čime je nesumnjivo povrijedio i ograničio suvlasnička prava tužitelja.

24. Pravilno je odbijeni zahtjev tuženika za prekidom ovog postupka jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je ispunjena pretpostavke iz čl 213. st.1. ZPP. Naime, nije utvrđeno da je tuženik podnio prijedlog za provođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, pri čemu je o prigovoru tuženika da je vlasništvo dijela predmetne kčbr. [katastarska čestica] stekao dosjelošću, sud prvog stupnja odlučio kao o prethodnom pitanju (čl. 12.st.1. ZPP).

25. Slijedom iznesenog, suprotni žalbeni navodi tuženika bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude.

26. U odnosu na troškove postupka

27. Iz sadržaja spisa proizlazi da su obje parnične stranke postigle djelomičan uspjeh u sporu, pa je opravdana odluka da u smislu čl.154.st.2. ZPP svaka stranka snosi svoj parnični trošak, a sve to budući su troškovi cjelokupnog postupka, što uključuje i žalbeni trošak stranaka, suprotno žalbenim navodima tužitelja podjednaki.

28. Neosnovano tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl.156. ZPP i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove koji su nastali u ponovljenom postupku. To iz razloga jer se o troškovima postupka odlučuje obzirom na uspjeh stranaka u cjelokupnom postupku. Nadalje, odredba čl. 156.st.1. ZPP određuje naknadu parničnog troška po načelu odgovornosti za krivnju odnosno slučaj, pri čemu se odgovornost za krivnju odnosi na one troškove parnice koje su pojedine stranke uzrokovale nesvrsishodnim radnjama, radnjama kojima se odugovlači postupak, radnjama koje su rezultat zloupotrebe procesnih ovlaštenja. Troškove uzrokovane takvim radnjama dužna je stranka koja je iste uzrokovala naknaditi protivnoj stranci bez obzira na uspjeh u parnici. U takvoj pravnoj situaciji nisu pravno odlučni žalbeni navodi da bi troškove trebalo suditi po principu krivnje iz odredbe čl.156.ZPP, budući se troškovi nastali u parnici sude po načelu uspjeha u sporu, a ne primjenom iznimke iz čl. 156. ZPP. Osim toga, podnošenje žalbe protiv sudske odluke je legitimno pravo stranke.

29. Pored toga, u smislu čl.156.st.3. ZPP sud o troškovima uzrokovanim krivnjom protivne stranke odlučuje na zahtjev stranke i takovu odluku dužan je donijeti neovisno o odluci o glavnoj stvari. Dakle, stranka koja smatra da joj je protivna stranka dužna naknaditi troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom mora staviti zahtjev za naknadu tih troškova i to onda kada su ti troškovi nastali, a o čemu se ovdje ne radi.

30. Međutim, neovisno o uspjehu u parnici tužitelju pripadaju materijalni troškovi predujma za očevid, predujma za geodetsko vještačenje i dopunu vještačenja u ukupno uplaćenom iznosu od 369,23 eura budući da se bez utvrđivanja činjenica tim dokazima nije moglo meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a radi se o materijalnom izdatku koji je snosio tužitelj u cijelosti.

31. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP odlučeno je kao pod toč.I. izreke, dok je primjenom čl. 373.toč.3. ZPP odlučeno kao pod toč.II. izreke.

32. Tužitelj je uspio sa žalbom samo u razmjerno neznatnom dijelu odluke o troškovima postupka (čl.154.st.5 ZPP), dok tuženik nije uspio sa žalbom (čl. 154.st.1. ZPP), pa troškovi žalbenog postupka padaju na njihov teret.

33.Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl.155.st.1. ZPP).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović