Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1723/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, J. Jelačića 12, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 31. siječnja 2025., poslovni broj P-1005/2019-72, 6. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom polju od 31. siječnja 2025., poslovni broj P- 1005/2019-72.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja naložio je tuženiku naknaditi tužitelju trošak od 155,23 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijani dio u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Iz spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud donio presudu pod poslovnim brojem P-1005/2019-45 od 14. ožujka 2023. u kojoj je u točki IV izreke naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.649,87 eur[1] /19.965,45 kuna, a koju presudu je potvrdio Županijski sud u Splitu presudom Gž-1189/2023-3. od 14. ožujka 2023.
4.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud priznao tužitelju trošak vještačenja od 331,81 eur, a koji trošak se odnosi na ime izrade nalaza i mišljenja vještaka (list 203 i 207 spisa).
4.2. Nadalje, iz spisa proizlazi da je financijsko-knjigovodstveni vještak dao i očitovanje na prigovor tuženika dana 4. listopada 2023. (list 221 spisa), za koje očitovanje je zatražio trošak od 1.169,60 kuna/155,23 eur (228 spisa). Sud je potom zvao tuženika na uplatu predujma radi podmirenja troškova (list 231 spisa), ali je isti odbio uplatiti ga s obrazloženjem da je istakao prigovore pravne naravi (list 252 spisa).
4.3. Sud je o zatraženom trošku vještaka odlučio nakon donošenja pravomoćne presude P-1005/2019-45 od 14. ožujka 2023. rješenjem poslovni broj P-1005/2019- 58 od 24. svibnja 2024. na način da je odbio zahtjev vještaka za isplatom navedenog troška. Navedeno rješenje je ukinuo Županijski sud u Puli rješenjem Gž-1502/2024-2. od 18. listopada 2024. te je vratio predmet na ponovno odlučivanje.
4.4. Nakon toga, sud je pozvao tužitelja na uplatu predujma od 155,23 eur radi podmirenja daljnjih troškova financijsko-knjigovodstvenog vještaka te je tužitelj i uplatio navedeni iznos i odmah zatražio naknadu troška od tuženika. Sud je potom odlučio o zahtjevu tužitelja na način da donio pobijano rješenje temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i naložio tuženiku naknaditi daljnji trošak vještačenja.
5. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je zatražio trošak sukladno čl. 164. st. 3. ZPP. Naime, tužitelj nije imao saznanja da je dužan uplatiti daljnji iznos predujma dok ga sud nije pozvao, a kako ga je sud pozvao nakon što je pravomoćno okončan prvostupanjski postupak, tužitelj niti nije mogao postaviti zahtjev za naknadu troškova prije zaključenja glavne rasprave (list 264 spisa). Kako je podnio zahtjev odmah nakon što je uplatio zatraženi predujam (l. 373 spisa), zahtjev je podnesen u roku iz čl. 164. st. 3. ZPP.
6. Nadalje, pogrešno tuženik smatra da nije dužan naknaditi tužitelju trošak očitovanja vještaka u smislu čl. 155. ZPP jer da su njegovi prigovori bili pravne naravi. Naime, tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP jer je izgubio u parnici, pri čemu se obaveza snošenja troškova odnosi na one koji su izazvani vođenjem postupka.
6.1. Kako je tuženik imao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka i pri tome se nije radilo o prigovorima isključivo pravne naravi, a vještak se očitovao na navedeni prigovor i pri tome zatražio trošak koji je u konačnici podmirio tužitelj, radi se o troškovima koji su nastali tužitelju vođenjem postupka te su bili opravdani u smislu čl. 155. ZPP.
7. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi daljnji trošak vještačenja, te je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Sudac:
Josip Grubišić
