REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3736/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centar za socijalnu skrb Zagreb, Zagreb, Eugena Kumičića 5, OIB: 15904096423, kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, protiv tužene VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2640/2022-3 od 5. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-760/2020-37 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2640/2022-3 od 5. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 760/2020-37 od 20. travnja 2022. Pri tome valja naglasiti da je raniji tužitelj prestao postojati, te je sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25) Hrvatski zavod za socijalnu skrb preuzeo imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu raniji Centara za socijalnu skrb (čl. 317. Zakona o socijalnoj skrbi).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbaciti kao nedopušten, te traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je novčani iznos koji vjerovnik naplati temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke, postao njegovo vlasništvo i da li taj vjerovnik bezuvjetno i bezrezervno, ukoliko pravomoćna i ovršna odluka temeljem koje je taj iznos naplaćen bude ukinuta povodom revizije, dužan vratiti, bez obzira na odredbe čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
2. Da li odluka o lišavanju vlasništva u smislu čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mora sadržavati ocjenu o postojanju općeg javnog interesa kao nužne pretpostavke za takvo lišenje te procjenu ravnoteže između tog interesa i zaštite temeljnih prava pojedinaca?“.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavak 1. i članak 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, obzirom tuženica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti.
6. Naime, tuženica je navela da se pobijana presuda temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetima Solomun protiv Hrvatske (zahtjev 679/11), Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev 48921/13) i odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6384/15 od 30. svibnja 2017.
7. Navedene odluke Europskog suda za ljudska prava nisu usporedive s predmetnim slučajem u odnosu na legitimna očekivanja stranaka i sve okolnosti konkretnih slučajeva, dok je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6384/15 od 30. svibnja 2017. donesena u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u ovoj parnici, pa također ne predstavlja odgovarajući razlog za postavljena pitanja.
8. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
