REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1847/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], SAD, koju zastupa punomoćnik Tomislav Grgurić, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika PH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Draška Krajina, odvjetnica u Trogiru, radi nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-591/2023-2 od 5. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2636/2022 od 28. travnja 2023., na sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv u uvodu navedene drugostupanjske presude.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica se istom protivi te predlaže ga odbaciti.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pitanje za koje on cijeni da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koje glasi:
"Jesu li postojanje svijesti i volja da se oporučuje uz subjektivne okolnosti zbog kojih oporučitelj nije u mogućnosti pisano oporučno raspolagati te objektivne okolnosti usko tumačeni u odnosu na dosadašnju sudsku praksu?".
4. Ovaj sud je prijedlog u tom dijelu razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.,- dalje ZPP) u svezi odredbe čl. 385.a. st.1. ZPP.
5. U odnosu na to pitanje valja naglasiti da ono ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a st.1. ZPP jer ono nema opći karakter, tako da je odgovor na njega primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, pa posljedično nema ni potrebnih razloga važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naznačeno pitanje koncipirano je u odnosu na konkretan slučaj i ono nije pravno pitanje, a odgovor na njega bi bio, u biti, činjenične prirode. Stoga prijedlog ne sadržava pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. st.1. ZPP, pa je u tom dijelu prijedlog odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.
6. U preostalom dijelu prijedlog je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Podnositelj tvrdi da je u donošenju odluke došlo do povrede ustavnog prava na pravično suđenje propisanog odredbom članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav). Pozivajući se na zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i na pravilo o relevantnosti i dostatnosti razloga presude, tvrdi da su razlozi pobijane odluke utemeljeni na faktičnoj i pravnoj pogrešci koja za posljedicu ima uskratu pravne zaštite. Ovo da se osobito očituje u pravnom shvaćanju izraženom u drugostupanjskoj odluci prema kojem bi za valjanost usmene oporuke izvanredne okolnosti bile objektivno-izvanredna situacija koja je nastala neočekivano i nepredvidivo (rat, požar, potres...).
6.1. Pobijanom odlukom rečeno je: "... jer pravilno taj sud zaključuje da okolnosti za valjanost usmene oporuke pred svjedocima moraju biti izvanredne odnosno, objektivna izvanredna situacija u koja je nastala neočekivano i nepredvidivo (rat, požar, potres, pomorska ili druga tragedija) u kojoj je oporučitelj preminuo, pa i nenadana iznenadna bolest koja je dovela do smrtnog ishoda, kao i okolnost da oporučitelj u takvoj situaciji nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku (pisana oporuka), a situacija kako to tvrdi tuženik da je ostaviteljica par dana nakon usmene oporuke doživjela moždani udar i u bolnici umrla, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, sve da je to i bilo tako, a ne proizlazi iz provedenih dokaza odnosno iskaza svjedoka i tuženika, koji su u bitnim činjenicama različiti i nepodudarni pa time i neprihvatljivi, ne bi predstavljali izvanrednu okolnost da bi usmena oporuka pred svjedocima bila valjana.".
6.2. Uz rečena utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih je zaključeno da nisu postojale izvanredne prilike zbog kojih ostaviteljica nije bila u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, podnositelj nije učinio vjerojatnim povredu postupovnih odredbi ili pogrešnu primjenu materijalnog prava, koja bi posljedično dovela do povrede temeljnih ljudskih prava. Postojanje izvanrednih prilika je pravni standard, što znači da ovisi o okolnostima svakog slučaja. Za svoju odluku nižestupanjski sudovi dali su jasne i dostatne razloge i ne nalazi se arbitrarnosti u odlučivanju.
7. Stoga je i u tom dijelu prijedlog odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
