REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4386/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 1/2024-2 od 9. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-47/2023-46 od 14. studenoga 2023., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-1/2024-2 od 9. svibnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-47/2023-46 od 14. studenoga 2023.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeće pravno pitanje:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje ističe se da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-927/22-3 od 7. veljače 2023. odgovoreno na postavljeno pitanje na način da je rečeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
8. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana je odluka donesena je u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima.
9. S obzirom na gore navedeno u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe st. 1. i 2. čl. 389.b ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
