Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1975/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tužene OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćniku Luki Buratoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-91/2020-24 od 17. veljače 2025., dana 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-91/2020-24 od 17. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, u toč. I. izreke, utvrđeno je da je tužba povučena, a toč. II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj, prouzročeni parnični trošak u iznosu 609,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2025. do isplate, a toč. III. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.
2. Rješenje pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti rješenje u pobijanom dijelu i prihvatiti prijedlog tužitelja u odnosu na određivanje troškova parničnog postupka, podredno, ukinuti rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 609,38 Eur, obzirom je utvrdio da je tražbina tuženika u cijelosti podmirena isplatom na mirovini tužitelja, a što među strankama nije sporno, te je nakon toga tuženik opozvao zahtjev FINA-i za izravnu naplatu. Stoga do povlačenja tužbe, nije došlo zbog udovoljenja zahtjevu tužitelja u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP. Naime, tuženik je ostvario ono zbog čega je pokrenuo postupak prisilne naplate kod FINA-e te više nije imao razloga nastaviti sa ovrhom - i opravdano je povukao zahtjev za prisilnu naplatu, jer za to više nije imao opravdanog interesa.
6. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klaus protiv Hrvatske i presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, na koje s poziva tužitelj u žalbi, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju.
7. Slijedom navedenog, ovaj sud je proveo test razmjernosti te ispitao je li u konkretnom slučaju nalaganje tužitelju obveze plaćanja parničnih troškova tuženiku, predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.
8. Pravilo iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP prema kojem tko povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnični trošak ne može se smatrati protivnim odredbi čl. 1. Protokola I uz Konvenciju, jer bi tužena, trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.
9. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, koja tužba je pokrenuta temeljem Zaključka prvostupanjskog suda, posl.br. Ovr-44/2020-3 od 23. siječnja 2020., o upućivanju u parnicu ovršenika (ovdje tužitelja). Kako je tužitelj povukao tužbu, nakon što je tuženik povukao zadužnicu temeljem koje se je prisilno naplaćivao od tužitelja kao ovršenika, a tuženik je pristao na to povlačenje, jer je njegovo potraživanje namireno, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP, i naložio tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.
10. U odnosu na visinu dosuđenih troškova valja reći da se dosuđeni iznos troška odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 Eur Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) i trošak pristupa na dva ročišta u iznosu od 150,00 Eur za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), te sastav podneska od 3. prosinca 2024. u iznosu od 37,50 Eur (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), što je ukupno 487,50 Eur, uvećano za PDV, 609,38 Eur, pa se ne može govoriti o nerazmjerno velikim troškovima.
11. Također, ovaj sud je imao u vidu da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, a jednako tako niti sada u žalbi, ne navodi niti ne ukazuje na svoju materijalnu i financijsku situaciju, a da je teret dokaza na stranci koja tvrdi da postoje okolnosti zbog kojih bi bila narušena pravična ravnoteža između interesa tužitelja i tuženika.
12. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima nije narušila pravična ravnoteža, odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavljalo prekomjeran teret a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.
13. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Sudac
Ana Gradišek
