REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4579/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Silvije Hraste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hraste & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia records d.d., Zagreb, Makarska 3, OIB:45495790992, kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi povrede autorskih prava i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2459/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-140/2021-96 od 10. svibnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2459/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-140/2021-96 od 10. svibnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
3. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li sud dužan sukladno odredbi čl. 53. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br. 157/2003, 79/2007, 125/2011, 80/2011, 141/2013, 127/2014, 62/2017, 96/2018 dalje: ZAPSP) prilikom određivanja primjerene naknade, uz ostalo uzeti u obzir one elemente na temelju kojih se može donijeti odluka o primjerenoj naknadi, a koji su povezani s osobom autora i naknadom koju on inače naplaćuje, s obzirom na činjenicu da je riječ o nacionalno i međunarodno priznatom i renomiranom autoru, o čemu svjedoče njegove brojne umjetničke, stručne i strukovne nagrade?
2. Ovisi li, prilikom utvrđivanja primjerene naknade iz čl. 53. ZAPSP uzimanje u obzir drugih elemenata na temelju kojih se može donijeti odluka o primjerenoj naknadi, kao što je to činjenica da se radi o poznatom i renomiranom autoru, o tome radi li se o novim autorskim djelima tužitelja ili su kriteriji za utvrđivanje primjerene naknade propisani odredbom iz čl. 53. ZAPSP primjenjivi i u slučaju kada se radi o novom načinu iskorištavanja već postojećih autorskih djela?
3. Utječe li činjenica da se ne radi o novom autorskom djelu tužitelja, nego o novom načinu iskorištavanja korištenih postojećih autorskih djela, na primjenu kriterija za izračun primjene naknade propisane odredbom čl. 53. ZAPSP, osobito u odnosu na činjenicu da relevantni element predstavlja i činjenica da se radi o poznatom i renomiranom autoru?
4. Je li zakonita presuda u kojoj sud prigodom odlučivanja o primjerenoj naknadi u konkretnom slučaju zanemaruje činjenicu da je riječ o nacionalno i međunarodno priznatom i renomiranom autoru, o čemu svjedoče njegove brojne umjetničke, stručne i strukovne nagrade?“.
4. Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluke Trgovačkog suda u Splitu broj P- 700/2022 od 7. ožujka 2024. i P-87/2020 od 21. veljače 2024. i odluku revizijskog suda broj Revd-2222/2020 od 26. listopada 2022.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti. Naime, navedena odluka revizijskog suda nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa ne predstavlja odgovarajući razlog za postavljena pitanja, dok pozivanje na praksu prvostupanjskih sudova nema značaj određenih razloga važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP (toč. I.).
7. U odnosu na prijedlog za dopuštenje tuženika valja ukazati da je odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP propisano da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
8. U odnosu na postavljena pitanja, tuženik je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
9. Za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima.
10. Budući da tuženik u prijedlogu nije naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti (toč. II.).
11. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (toč. III.), jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
