REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1951/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-123/2022-5 od 12. veljače 2025., kojima su preinačeni presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-87/2019-22 od 16. rujna 2022. i dopunsko rješenje istog suda poslovni broj Pr-87/2019-24 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R- 123/2022-5 od 12. veljače 2025., kojima su preinačeni presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-87/2019-22 od 16. rujna 2022. i dopunsko rješenje istog suda poslovni broj Pr-87/2019-24 od 16. rujna 2022., tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

" 1. Je li tužitelj zbog nemogućnosti korištenja prava na stanku (pauzu) ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu u za to određenom novčanom iznosu po obračunskoj jedinici sata za svaki neiskorišteni sat pauze?,

2. Je li tužitelju uvjet za ostvarivanje prava na pravičnu novčanu naknadu prethodno podnošenje zahtjeva poslodavcu odnosno tuženiku za korištenjem slobodnih dana?,

3. Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, dužan provesti test razmjernosti i za dosuđeni trošak postupka, odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troška postupka zastupanja države u postupku nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu, te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja)?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo vlasništva te pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio sljedeće.

2.1. Tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio potrebne dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se prijedlog za dopuštenje revizije odnosi. Stoga, iz onoga što je dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće ocijeniti da su pravna pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (čl. 389.b st. 1. ZPP).

2.2. Unatoč navedenom, ovdje je za ukazati da pravna pitanja naznačena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što drugostupanjski sud odbija predmetni tužbeni zahtjev već iz samog razloga što tužitelj nije dokazao određeni broj neiskorištenih stanki i to neiskorištenih u određenom vremenu.

2.3. Pravno pitanje naznačeno pod rednim brojem 3., već zbog svoje same prirode ne može imati značaj pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što odgovor na to pitanje ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

2.4 Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo vlasništva, te pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug