Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2253/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te, člana vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice ACA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Orkić, odvjetnici iz Umaga, protiv prvotuženika 6. Maj d.o.o., OIB 56396370038, Umag, Tribje 2, zastupanog po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku iz Buja, drugotuženika AC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Minusio, [adresa] i trećetuženika "Orna" d.o.o. Savudrija, OIB 16408642878, Zambratija, Romanija 60 A, drugo i trećetuženici zastupani po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u ZOU Poldan, Gatara, Dizdarević, Vižintin i Komorski iz Rijeke, radi činidbe, odlučujući o žalbi prvotuženika 6. Maj d.o.o. i o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-259/2022-120 od 15. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba prvotuženika kao neosnovana te žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-259/2022-120 od 15. veljače 2024. godine u točki I, točki II, dijelu točke III izreke kojom je naloženo prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 24.774,71 euro i u točki V izreke.

II Odbijaju se zahtjevi drugo i trećetuženika te tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u točki IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku 6. MAJ d.o.o. Umag iz Umaga, Tribje 2 OIB 56396370038, da prestane uznemiravati tužiteljicu ACA OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava u pogledu nekretnine opisane i upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica s 1697 m2, na način da ukloni jedno kanalizacijsko (reviziono) okno, lijevano željeznim poklopcem, koje kanalizacijsko okno (šaht) se nalazi na nekretnini tužiteljice označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] cca 21,30 m od zapadne i cca 1,7 m od sjeverne granice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te jedan cjevovod fekalne kanalizacije koji se proteže pravolinijski od navedenog okna do drugog kanalizacijskog okna koje se nalazi cca 1,50-2 m južno od tromeđe katastarskih čestica k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] na nekretnini tužiteljice označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cca 2 mm istočno od opisane točke, kao i kanalizacijsku cijev koja je priključena na prvi šaht i nalazi se do granice s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da u cijelosti nastale rupe prilikom uklanjanja, zatrpa zemljom i poravna teren, kako je to bilo prije počinjenog uznemiravanja, te da mu se ubuduće zabranjuje svako ponašanje kojim se čini daljnje uznemiravanje kako u pogledu postavljanja kanalizacijskih cijevi i kanalizacijskog okna, svojatanja prava služnosti ili bilo kakvog tome sličnog uznemiravanja na zemljištu tužiteljice označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve to u roku od 15 dana.

II. U odnosu na VEKIĆ ALEKSANDRU OIB [osobni identifikacijski broj] iz Švicarske, Minusio, [adresa] i ORNA d.o.o. [adresa] OIB 16408642878 iz [adresa], tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku 6. Maj d.o.o. OIB: 56396370038, da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 24.774,71 eur. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja, 15. veljače 2024. , pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog, do zatraženog iznosa od 61.932,00 kn, tužiteljica odbija sa svojim zahtjevom.

IV. Nalaže se tužiteljici da GC OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ORNA d.o.o. [adresa] OIB 16408642878 iz [adresa], naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 35.200,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, 15. veljače 2024. godine pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika 6. Maj d.o.o. Umag za naknadom parničnog troška."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica i prvotuženik.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u točki II izreke i u točki IV izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

4. Prvotuženik 6. Maj d.o.o. pobija prvostupanjsku presudu u točki I izreke, dijelu točke III izreke kojim mu je naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.774,71 euro i u točki V izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljice drugo i trećetuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda te predlažu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Traže trošak odgovora na žalbu.

6. U odgovoru na žalbu prvotuženika tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu prvotuženika odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

7. Žalba prvotuženika je neosnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da prvo, drugo i trećetuženici uklone postavljene kanalizacijske cijevi i okna na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], njezino vlasništvo, da zatrpaju zemljom nastale rupe pri uklanjanju i poravnaju teren i da im se zabrani ubuduće svako isto ili slično uznemiravanje nekretnine tužiteljice.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

10. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica nekretnine – kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se na istoj nekretnini nalazi kanalizacijska infrastruktura (kanalizacijske cijevi i kanalizacijska okna), da navedena nekretnina u naravi predstavlja neobrađenu oranicu koja je sa sjeverne strane ograđena betonskim kamenim zidom, sa zapadne strane žičanom ogradom i kamenim zidom te grmljem, s južne strane šumom, a na istočnoj strani seže do stabala, da se ista nekretnina nalazi unutar građevinskog područja (detaljni plan naselja Zambratija), da dio te nekretnine predstavlja zaštitni zeleni pojas, da je na dijelu nekretnine planirana prometnica, a jedan dio nekretnine je predviđen za stambenu izgradnju te da kanalizacijske cijevi idu ispod površine te nekretnine.

12. Iz provedenog postupka proizlazi da u odnosu na navedenu nekretninu vlasništvo tužiteljice ne postoji stvarna služnost (koja bi bila upisana u zemljišne knjige nadležnog suda), niti da je pokrenut sudski postupak u smislu osnivanja takve služnosti a isto tako da ne postoji sudska odluka o osnivanju stvarne služnosti te da nije u tom smislu provedeno nepotpuno izvlaštenje. Također je utvrđeno da je prvotuženik oko 2000. godine postavljao kanalizaciju u naselju te je tada postavio i predmetne kanalizacijske cijevi i okna na nekretnini koja je predmet ovog spora bez pravne osnove, da drugo i trećetuženici nisu izvršili navedene čine postavljanja kanalizacijskih cijevi i okana niti je prvotuženik to izvršio po nalogu niti u korist drugo i trećetuženih, da je kanalizacijski vod na nekretnini tužiteljice predviđen detaljnim planom uređenja naselja Zambratija ali je izvedba u navedenom dijelu odstupila od tog detaljnog plana, da je u vrijeme postavljanja kanalizacijske cijevi i okana predmetna nekretnina bila vlasništvo prednice tužiteljice, da kao što je već navedeno postupak izvlaštenja u odnosu na spornu nekretninu nije proveden te isto tako ne postoji suglasnost vlasnika za postavljanje konkretnih kanalizacijskih vodova i okana na nekretnini tužiteljice (niti suglasnost tužiteljice niti suglasnost njezinih pravnih prednika), da u vrijeme postavljanja infrastrukture kanalizacije drugo i trećetuženici nisu bili vlasnici nekretnina kojih su sada vlasnici, da prvotuženik predmetnu služnost nije stekao nekim pravnim poslom niti dosjelošću te da prvotuženik nije dokazao posljedično da ima neko pravo koje bi mu dopuštalo uznemiravanje tužiteljice na način da izvodi kanalizacijsku trasu preko nekretnine tužiteljice odnosno drži ukopane cijevi i okna na istoj nekretnini.

13. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika a odbio ga u odnosu na drugo i trećetužene.

14. Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (čl. 167. st. 2. ZVDSP).

15. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se radi o vlasničkoj tužbi (zaštita od uznemiravanja) koja ne zastarjeva, da je tužiteljica dužna dokazati da je vlasnica sporne nekretnine (što u ovom predmetu nije sporno) te da su je tuženici uznemiravali bespravno u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu te nekretnine. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da su je drugo i trećetuženici bespravno uznemiravali na način naveden u tužbenom zahtjevu jer drugo i trećetuženici niti su izvršili to uznemiravanje niti su dali nalog niti je u njihovu korist to uznemiravanje izvršeno. Isto tako valjano je ocijenio prvostupanjski sud da je prvotuženik taj koji je utuženim činima uznemiravao tužiteljicu bespravno jer je postavio predmetnu kanalizacijsku infrastrukturu na nekretninu tužiteljice, i to bez pravne osnove, te nije dokazao da ima neko pravo da to poduzme. Postavljanjem kanalizacijske infrastrukture na način kako je to izvršeno od strane prvotuženika tužiteljica je u odnosu na predmetnu nekretninu uznemirena u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu te nekretnine te je ograničena u radovima koje bi izvršavala na istoj.

16. Na žalbene navode treba reći da je sud prvog stupnja u skladu s odredbom čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelji u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

17. Na žalbene navode tužiteljice koja ističe da je tužila drugo i trećetužene i da su oni pasivno legitimirani iz razloga jer su isti protiv nje vodili dvije parnice zbog smetanja posjeda te da ona u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije znala kako će suditi sudovi pravomoćno u tim postupcima smetanja posjeda pa da je zato inverznom primjenom pravila o aktivnoj – pasivnoj legitimaciji tužila i te tuženike, valja reći da su takvi žalbeni navodi neodlučni jer je u ovom postupku odlučno samo to što, kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, drugo i trećetuženici nisu uznemiravali tužiteljicu utuženim činima te nisu pasivno legitimirani.

18. Na žalbene navode prvotuženika koji ističe da postoje isprave temeljem kojih su postavljene cijevi na nekretnini tužiteljice sukladno projektnoj dokumentaciji valja reći da takve isprave u postupku prvotuženik nije priložio već da i sam ističe da je kanalizacijska infrastruktura na nekretnini tužiteljice postavljena s odstupanjima od projekta. Također je kao što je već navedeno prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u vrijeme postavljanja predmetnih kanalizacijskih cjevovoda i okana nije postojala suglasnost tadašnjih vlasnika nekretnine.

19. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika te mu naložio da prestane uznemiravati tužiteljicu na način da ukloni jedno kanalizacijsko okno-šaht koji se nalazi na nekretnini tužiteljice kčbr [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te jedan cjevovod fekalne kanalizacije koji se proteže pravolinijski od navedenog okna do drugog kanalizacijskog okna kao i kanalizacijsku cijev koja je priključena na prvi šaht i nalazi se do granice s kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da rupe nastale prilikom uklanjanja zatrpa zemljom i poravna teren i da se ubuduće kani sličnog i takvog uznemiravanja tužiteljice u odnosu na predmetnu nekretninu, te je sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvo i drugotuženike kao neosnovan.

20. Prvotuženik neosnovano pobija dio točke III izreke kojim mu je naloženo tužiteljici naknaditi parnični trošak jer je prvostupanjski sud temeljio tu odluku na čl. 154. st. 1. ZPP. Također je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen zahtjev prvotuženika za naknadom parničnog troška (točka V izreke).

21. Na žalbene navode prvotuženika koji smatra da je tužiteljica povukla jedan tužbeni zahtjev pa da je u tom dijelu on uspio valja reći da se radilo o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima odnosno zahtjevu koji je tužiteljica povukla u postupku pa je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice te su stoga takvi žalbeni navodi neosnovani.

22. Međutim, žaliteljica osnovano pobija točku IV izreke kojom joj je naloženo drugo i trećetuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od 35.200,00 eura ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud propustio je utvrditi vrijednost predmeta spora temeljem kojeg je odmjerio trošak u točki IV izreke drugo i trećetuženicima te se ukazuje i na to da je u cijelosti prihvaćen zatraženi trošak drugo i trećetuženih, bez da je sud prvog stupnja ocjenjivao je li svaka pojedina radnja bila potrebna u postupku sukladno čl. 155. st. 1. ZPP. Također se ukazuje i na žalbene navode tužiteljice koje valja raspraviti a u smislu toga da je prvostupanjski sud priznao drugo i trećetuženiku daleko više podnesaka od propisana četiri obrazložena podneska po punoj Tarifi, da tužiteljici uopće neki podnesci nisu dostavljeni a za koje je priznat trošak drugo i trećetuženicima, da drugo i trećetuženik nemaju pravo niti na trošak po punoj Tarifi za sva održana ročišta u ovoj pravnoj stvari.

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu, a žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I izreke, točki II izreke, dijelu točke III izreke kojom je naloženo prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak i u točki V izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

24. Odbijeni su zahtjevi drugo i trećetuženika te tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu jer te parnične radnje nisu bile potrebne u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

25. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u točki IV izreke te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP).

26. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti navedene nedostatke te će tek potom biti u mogućnosti donijeti pravilnu odluku o parničnom trošku.

27. O trošku žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025. godine

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić