REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-100/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. BL, kćeri ČL iz [adresa], koju zastupa zakonski zastupnik ČL iz [adresa], a kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Bačić i partneri“ iz Zadra, protiv I- tuženika Osnova škola Vodice iz Vodica, kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Kapeli, odvjetnik u Šibeniku, te II-tuženika Vinoplod – Vinarija d.d. Šibenik, kojeg zastupa punomoćnik Paško Višić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu „Višić i partneri“ j.t.d. iz Šibenika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-852/2013-2 od 13. listopada 2014., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-327/2008 od 22. studenoga 2011., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija II-tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljici isplate na ime naknade neimovinske štete iznos od 198.000,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2008. do isplate (toč. 1.). Isto tako naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 18.376,30 kn, sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.176,30 kn od 1. siječnja 2008., te na iznos od 16.200,00 kn od dana presuđenja, pa do isplate (toč. 2.). Odbijena je tužiteljica s dijelom zahtjeva u visini od 118.156,70 kn (toč. 3.). Isto tako naloženo je tuženicima da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 46.496,23 kn, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (toč. 4.).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba mldb. tužiteljice, te u pobijanom dijelu toč. 3. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je mldb. tužiteljici dosuđen i daljnji iznos od 23.895,70 kn, od čega s osnova naknade neimovinske štete iznos od 22.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2008. do isplate, te s osnova imovinske štete iznos od 1.800,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenoga 2011. do isplate, te s osnova troškova liječenja daljnji iznos od 95,70 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2008. do isplate. U preostalom dijelu glede toč. 3. izreke, kao i glede odluke o troškovima postupka iz toč. 4. izreke žalba mldb. tužiteljice je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. 1.). Nadalje uvažena je žalba I i II-tuženika, te je preinačena odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 43.734,80 kn, u kojem je obračunat i razmjerni trošak žalbe tužiteljice u iznosu od 1.953,12 kn, dok je u preostalom dijelu, i to glede toč. 1. i 2. izreke, žalba tuženika odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev II-tuženika za naknadu troškova žalbe (toč. 2.).
3. Protiv presude suda drugog stupnja II-tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. II-tuženik predlaže da se revizija prihvati i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu, sve uz naknadu troškova postupka. Kod toga je dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju.
4. Prije svega valja naglasiti da je u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena 13. listopada 2014., te da je reviziju II-tuženik podnio 27. siječnja 2015. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske revizija je dostavljena na odlučivanje, od strane prvostupanjskog Općinskog suda u Šibeniku, tek 28. siječnja 2025., a što predstavlja nedopustivo postupanje prvostupanjskog suda.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija II-tuženika nije osnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1., prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U konkretnom slučaju mldb. tužiteljica je prilikom redovne nastave izvan školske zgrade, kao polaznik u vrijeme štetnog događaja drugog razreda osnovne škole, zadobila tešku tjelesnu povredu u skladištu II-tuženika na pokretnoj traci i to ozljedu desne ruke – zgnječenje desne šake. Nije sporno da u vrijeme nastanka štetnog događaja proces proizvodnje kod II-tuženika nije bio zaustavljen, da su učenici prethodno bili upozoreni na ponašanje u pogonu II-tuženika, te da je u jednom trenutku došlo do nekontroliranog odvajanja grupe učenika, u kojoj grupi se nalazila i mldb. tužiteljica, te nakon toga i do nastanka samog štetnog događaja.
9. Drugostupanjski sud smatra da ne postoji doprinos mldb. tužiteljice nastanku štetnog događaja, jer je ista u vrijeme ozljeđivanja bila u dobi od osam godina, našla se u životnoj situaciji koja joj nije bila svakodnevna, te da radi toga nije mogla shvatiti potencijalnu opasnost koja prijeti od pokretne trake i to neovisno o tome što je bila upozorena na potencijalnu opasnost.
10. Radi zadobivene ozljede mldb. tužiteljica je višestruko bila hospitalizirana, došlo je do odstranjenja dva članka četvrtog prsta, bila je podvrgnuta ukupno osam operativnih zahvata, radi čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana i lakog u trajanju od 90 dana, pretrpjela je strah jakog intenziteta u trajanju od mjesec dana, srednjeg u trajanju od dva mjeseca, a lakog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca. Osim toga, kod mldb. tužiteljice došlo je do smanjenja životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 45%, a isto tako pretrpjela je duševne bolove zbog naruženosti jakog stupnja, koja je uvijek uočljiva, kao i blažeg stupnja u odnosu na mjesta s kojim je transplantirana koža. Radi navedenog nižestupanjski sudovi su dosudili tužiteljici naknadu imovinske i neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 – dalje: ZOO).
11. II-tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Suprotno navodima II-tuženika navedena bitna povreda nije počinjena, pri čemu valja naglasiti da je pravo prvostupanjskog suda da ocjeni provedene dokaze i na temelju toga utvrdi činjenice. Prema shvaćanja revizijskog suda ocjena dokaza je provedena sukladno odredbama ZPP.
12. II-tuženik nadalje u reviziji ističe da je trebao biti oslobođen odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO. Prema st. 1. tog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaze da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. U st. 2. dalje je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao niti izbjeći, ni otkloniti.
13. Neovisno od činjenice da su učenici prilikom posjeta pogonu II-tuženika bili upozoreni da se ne smiju približavati pokretnoj traci, II-tuženik za nastalu štetu odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti kao vlasnik opasne stvari (pokretna traka u pokretu). Suprotno tvrdnji II-tuženika dijete u dobi od osam godina nije svjesno opasnosti koja prijeti, to tim više što se isto prvi puta našlo u takvoj situaciji. II-tuženik je trebao, zajedno s djelatnicima I-tuženika, osigurati i spriječiti da bilo koje dijete dođe u potencijalnu opasnost. Stoga prema shvaćanju revizijskog suda nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti II-tuženika u smislu citirane odredbe čl. 1067. ZOO.
14. Prema shvaćanju revizijskog suda pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da ne postoji niti podijeljena odgovornost na strani tužiteljice, pri čemu ovaj sud u cijelosti pravilnima prihvaća razloge navedene u obrazloženju drugostupanjske presude.
15. Budući revizijski navodi II-tuženika nisu osnovani, valjalo je reviziju II-tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 6. svibanj 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
