Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5501/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OD Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024. pod toč. I. i II. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.831,08 EUR na ime stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.828,16 EUR na ime stečenog bez osnove na temelju više plaćenog iznosa zbog razlike u tečaju za valutu CHF, na način da se u tim dijelovima odbijaju tužbeni zahtjevi tužiteljice.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na sljedeće iznose:
- na iznos od 4,74 EUR od 01. listopada 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,88 EUR od 01. studenog 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,77 EUR od 01. prosinca 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,93 EUR od 01. siječnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,98 EUR od 01. veljače 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,73 EUR od 01. ožujka 2008. godine do isplate,
- na iznos od 5,12 EUR od 01. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,79 EUR od 01. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,90 EUR od 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,80 EUR od 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,84 EUR od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,86 EUR od 01. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,76 EUR od 01.listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 5,34 EUR, od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,86 EUR od 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 26,30 EUR od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 26,56 EUR od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 24,11 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 26,37 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 25,43 EUR od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,33 EUR od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 48,88 EUR od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 50,74 EUR od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,16 EUR od 01. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 49,12 EUR od 01.listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 50,44 EUR od 01. studenog 2009. godine do isplate,
- na iznos od 49,42 EUR od 01. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,67 EUR od 01. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 52,29 EUR od 01. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 47,00 EUR od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 53,20 EUR od 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 51,03 EUR od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 39,62 EUR od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,67 EUR od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 55,59 EUR od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 58,27 EUR od 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,91 EUR od 01.listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 55,54 EUR od 01. studenog 2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,96 EUR od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 50,99 EUR od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 49,58 EUR od 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,87 EUR od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,86 EUR od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 47,39 EUR od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 51,86 EUR od 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 50,52 EUR od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 55,52 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 54,38 EUR od 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 50,44 EUR od 01.listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,09 EUR od 01. studenog 2011. godine do isplate,
- na iznos od 42,41 EUR od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,35 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,72 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 41,92 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,16 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,75 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,30 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,56 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,83 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,49 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 41,63 EUR od 01.listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,34 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,04 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,24 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 42,46 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 38,72 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 42,92 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,14 EUR od 01. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,69 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 39,85 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,39 EUR od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,58 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 40,70 EUR od 01.listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,56 EUR od 01. studenog 2013. godine do isplate,
- na iznos od 40,31 EUR od 01. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 41,60 EUR od 01. siječnja 2014. godine do isplate,
i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na sljedeće iznose:
- na iznos od 2,36 EUR od 01. listopada 2005. godine do isplate,
- na iznos od 1,99 EUR od 01. studenog 2005. godine do isplate,
- na iznos od 2,08 EUR od 01. prosinca 2005. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 EUR od 01. siječnja 2006. godine do isplate,
- na iznos od 7,16 EUR, od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- na iznos od 1,70 EUR od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,27 EUR od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 8,72 EUR od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,18 EUR od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,36 EUR od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 2,14 EUR od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 4,53 EUR od 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 4,05 EUR od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 19,15 EUR od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 26,74 EUR od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 20,45 EUR od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 36,38 EUR od 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 29,98 EUR od 01.listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 21,94 EUR od 01. studenog 2010. godine do isplate,
- na iznos od 43,61 EUR od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 57,05 EUR od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,03 EUR od 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 54,11 EUR od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,64 EUR od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 47,74 EUR od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 67,36 EUR od 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 72,16 EUR od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 94,89 EUR od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 87,69 EUR od 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 74,18 EUR od 01. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 75,12 EUR od 01. studenog 2011. godine do isplate,
- na iznos od 75,14 EUR od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 79,23 EUR od 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,44 EUR od 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 87,42 EUR od 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 81,86 EUR od 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,32 EUR od 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 85,05 EUR od 01. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,83 EUR od 01. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 83,27 EUR od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 81,34 EUR od 01. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 79,58 EUR od 01.listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 82,21 EUR od 01. studenog 2012. godine do isplate,
- na iznos od 85,58 EUR od 01. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 83,63 EUR od 01. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 76,73 EUR od 01. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 85,66 EUR od 01. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,35 EUR od 01. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 82,30 EUR od 01. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 74,86 EUR od 01. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 72,92 EUR od 01. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 74,67 EUR od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 77,60 EUR od 01. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 84,64 EUR od 01.listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 80,11 EUR od 01. studenog 2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,51 EUR od 01. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 83,07 EUR od 01. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 63,31 EUR od 01. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 65,42 EUR od 01. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 64,42 EUR od 01. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,97 EUR od 01. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,54 EUR od 01. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,56 EUR od 01. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 64,43 EUR od 01. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 67,78 EUR od 01. rujna 2014. godine do isplate,
- na iznos od 67,10 EUR od 01. listopada 2014. godine do isplate,
- na iznos od 68,57 EUR od 01. studenog 2014. godine do isplate,
- na iznos od 71,11 EUR od 01. prosinca 2014. godine do isplate,
- na iznos od 69,82 EUR od 01. siječnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 127,09 EUR od 01. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 118,46 EUR od 01. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 123,55 EUR od 01. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 118,03 EUR od 01. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 125,64 EUR od 01. lipnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 122,69 EUR od 01. srpnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 116,49 EUR od 01. kolovoza 2015. godine do isplate,
- na iznos od 109,94 EUR od 01. rujna 2015. godine do isplate,
i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
III. Ukida se rješenje o parničnom trošku sadržano u toč. IV. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1150/2021-37 od 25. listopada 2024. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
IV. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4.st.1. Ugovora o [broj kredita]. sklopljenog dana 02.kolovoza 2005.g. između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika.
II/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3.st.3. Ugovora o [broj kredita]. sklopljenog dana 02.kolovoza 2005.g. između tužitelj i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog promjenjive kamatne stope isplati iznos od 2.831,08 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznos svakomjesečno više uplaćenog anuiteta od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008.g. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.g. a od 01.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. do konačne isplate, po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna, te od 30. prosinca 2023.g. do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koja kamata teče:
- na iznos od 4,74 eur od 01. listopada 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,88 eur od 01. studenog 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,77 eur od 01. prosinca 2007. godine do isplate,
- na iznos od 4,93 eur od 01. siječnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,98 eur od 01. veljače 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,73 eur od 01. ožujka 2008. godine do isplate,
- na iznos od 5,12 eur od 01. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,79 eur od 01. svibnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,90 eur od 01. lipnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,80 eur od 01. srpnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,84 eur od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,86 eur od 01. rujna 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,76 eur od 01.listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 5,34 eur, od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,86 eur od 01. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 26,30 eur od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 26,56 eur od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 24,11 eur od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 26,37 eur od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 25,43 eur od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,33 eur od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 48,88 eur od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 50,74 eur od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,16 eur od 01. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 49,12 eur od 01.listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 50,44 eur od 01. studenog 2009. godine do isplate,
- na iznos od 49,42 eur od 01. prosinca 2009. godine do isplate,
- na iznos od 51,67 eur od 01. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 52,29 eur od 01. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 47,00 eur od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 53,20 eur od 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 51,03 eur od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 39,62 eur od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,67 eur od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 55,59 eur od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 58,27 eur od 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,91 eur od 01.listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 55,54 eur od 01. studenog 2010. godine do isplate,
- na iznos od 56,96 eur od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 50,99 eur od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 49,58 eur od 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,87 eur od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,86 eur od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 47,39 eur od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 51,86 eur od 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 50,52 eur od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 55,52 eur od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 54,38 eur od 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 50,44 eur od 01.listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,09 eur od 01. studenog 2011. godine do isplate,
- na iznos od 42,41 eur od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,35 eur od 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,72 eur od 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 41,92 eur od 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,16 eur od 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,75 eur od 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 44,30 eur od 01. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,56 eur od 01. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,83 eur od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,49 eur od 01. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 41,63 eur od 01.listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,34 eur od 01. studenog 2012. godine do isplate,
- na iznos od 42,04 eur od 01. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 43,24 eur od 01. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 42,46 eur od 01. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 38,72 eur od 01. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 42,92 eur od 01. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,14 eur od 01. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,69 eur od 01. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 39,85 eur od 01. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,39 eur od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,58 eur od 01. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 40,70 eur od 01.listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 41,56 eur od 01. studenog 2013. godine do isplate,
- na iznos od 40,31 eur od 01. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 41,60 eur od 01. siječnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime stečenog bez osnove na temelju više plaćenog zbog razlike u tečaju za valutu CHF isplati iznos od 4.828,16 EUR sve sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznos svakomjesečno više uplaćenog anuiteta od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008.g. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015.g. a od 01.kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01. siječnja 2023. do konačne isplate, po stopi koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna, te od 30. prosinca 2023.g. do konačne isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koja kamata teče:
- na iznos od 2,36 eur od 01. listopada 2005. godine do isplate,
- na iznos od 1,99 eur od 01. studenog 2005. godine do isplate,
- na iznos od 2,08 eur od 01. prosinca 2005. godine do isplate,
- na iznos od 0,18 eur od 01. siječnja 2006. godine do isplate,
- na iznos od 7,16 eur, od 01. studenog 2008. godine do isplate,
- na iznos od 1,70 eur od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 4,27 eur od 01. veljače 2009. godine do isplate,
- na iznos od 8,72 eur od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,18 eur od 01. travnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 3,36 eur od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 2,14 eur od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
- na iznos od 4,53 eur od 01. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 4,05 eur od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 19,15 eur od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 26,74 eur od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 20,45 eur od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 36,38 eur od 01. rujna 2010. godine do isplate,
- na iznos od 29,98 eur od 01.listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 21,94 eur od 01. studenog 2010. godine do isplate,
- na iznos od 43,61 eur od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 57,05 eur od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,03 eur od 01. veljače 2011. godine do isplate,
- na iznos od 54,11 eur od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 44,64 eur od 01. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 47,74 eur od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 67,36 eur od 01. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 72,16 eur od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 94,89 eur od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 87,69 eur od 01. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 74,18 eur od 01. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 75,12 eur od 01. studenog 2011. godine do isplate,
- na iznos od 75,14 eur od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 79,23 eur od 01. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,44 eur od 01. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 87,42 eur od 01. ožujka 2012. godine do isplate,
- na iznos od 81,86 eur od 01. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,32 eur od 01. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 85,05 eur od 01. lipnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 84,83 eur od 01. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 83,27 eur od 01. kolovoza 2012. godine do isplate,
- na iznos od 81,34 eur od 01. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 79,58 eur od 01.listopada 2012. godine do isplate,
- na iznos od 82,21 eur od 01. studenog 2012. godine do isplate,
- na iznos od 85,58 eur od 01. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 83,63 eur od 01. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 76,73 eur od 01. veljače 2013. godine do isplate,
- na iznos od 85,66 eur od 01. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,35 eur od 01. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 82,30 eur od 01. svibnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 74,86 eur od 01. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 72,92 eur od 01. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 74,67 eur od 01. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 77,60 eur od 01. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 84,64 eur od 01.listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 80,11 eur od 01. studenog 2013. godine do isplate,
- na iznos od 83,51 eur od 01. prosinca 2013. godine do isplate
- na iznos od 83,07 eur od 01. siječnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 63,31 eur od 01. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 65,42 eur od 01. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 64,42 eur od 01. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,97 eur od 01. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,54 eur od 01. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 61,56 eur od 01. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 64,43 eur od 01. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 67,78 eur od 01. rujna 2014. godine do isplate,
- na iznos od 67,10 eur od 01. listopada 2014. godine do isplate,
- na iznos od 68,57 eur od 01. studenog 2014. godine do isplate,
- na iznos od 71,11 eur od 01. prosinca 2014. godine do isplate,
- na iznos od 69,82 eur od 01. siječnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 127,09 eur od 01. veljače 2015. godine do isplate,
- na iznos od 118,46 eur od 01. ožujka 2015. godine do isplate,
- na iznos od 123,55 eur od 01. travnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 118,03 eur od 01. svibnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 125,64 eur od 01. lipnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 122,69 eur od 01. srpnja 2015. godine do isplate,
- na iznos od 116,49 eur od 01. kolovoza 2015. godine do isplate,
- na iznos od 109,94 eur od 01. rujna 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.358,67 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, od dana 25. listopada 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o [broj kredita] od 2. kolovoza 2005., te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom potrošačkom ugovoru, za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U odnosu na navode tuženika da je prvostupanjski sud propustio rješenjem utvrditi djelomično povlačenje tužbe kada je tužiteljica podneskom od 7. srpnja 2024. smanjila svoj zahtjev za isplatu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, treba reći da time što prvostupanjski sud nije donio takvo rješenje, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 ZPP u vezi s čl. 193. ZPP, jer takav propust nije u konkretnom slučaju bio od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude. Budući da je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koja nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i uspjeh stranaka još nisu poznati, o naknadi pojedinačnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva o zahtjevu tuženika za naknadu troška za povučeni dio tužbe odlučuje se u odluci o glavnoj stvari.
8. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica sa Slavonskom bankom d.d. (prednikom tuženika) sklopila ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama dana 2. kolovoza 2005. te da je između stranaka sklopljen Aneks ugovoru o kreditu dana 21. siječnja 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje ZID ZPK/15).
9. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u pogledu nepostojanja pravnog interes tužiteljice na isticanje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog provedene konverzije, jer sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).
10. U provedenom postupku, glede utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupaka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer u tom dijelu prvostupanjska presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama, međutim, takav nedostatak je otklonio ovaj sud temeljem odredbe čl. 373.a ZPP jer je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
11. Iz ugovora o kreditu je vidljivo da je bio odobren stambeni kredit za kupovinu kuće u iznosu od 70.000,00 CHF u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja 20 godina. Prema čl. 3. ugovora na kredit se zaračunavaju kamate od 5,25% godišnje dekurzivno te efektivna kamatna stopa odnosno realna godišnja kamatna stopa iznos 5,57% (st. 1.), a kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća (st. 3.). Čl. 4. st.1. ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa tom ugovoru.
12. Iz ugovora o kreditu, koji je tipski ugovor, i saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da se radi o stambenom kreditu, dakle, da se radi o potrošačkom ugovoru.
13. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4. istog članka). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1 ZZP/03 je ništetnost odredbe.
14. Tužiteljica se u postupku pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi udruge potrošača, koja je u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ništetnost ugovorene valute CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 2221/18 od 3. rujna 2019.
15. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.
16. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF, a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za Eur) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo.
17. Odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.
18. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), s tim da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
19. Neosnovane su tvrdnje tuženika da se s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d., ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude jer predmetnom kolektivnih presuda nije bila ocjena ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih sa Slavonskom bankom d.d. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer je pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. temeljem Ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008. (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27. veljače 2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisalo je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko bank d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. pa se presude donesene u kolektivnim sporovima odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d. (tako i Vrhovni sud RH Rev 1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.).
20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo, jer navodi da joj prije sklapanja ugovora o kreditu nitko od zaposlenika banke nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, i da to nije znala ni prije i da joj je to bio prvi kredit.
21. Svjedok PL, zaposlenica tuženika, navodi da se ne sjeća tužiteljice, te jedino uopćeno navodi da su 2005. bili u ponudi krediti u CHF i EUR, da je svaka stranka dobila letak odnosno upute o kreditima gdje su s jedne strane stajali osnovni uvjeti, a s druge strane tabelarni iznos anuiteta, da su strankama govorili samo uvjete kredita dok o ugovornim odredbama kredita nisu govorili, da je sadržaj ugovora sastavljala pravna služba banke, da se tada nije moglo pregovarati o kamatnoj stopi odnosno da se ugovori veća ili manja kamatna stopa. Iz ovakvog iskaza ne proizlazi da je banka prije sklapanja ugovora obavijestila tužiteljicu o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.
22. Okolnost da su se nudili krediti u EUR i u CHF je bez utjecaja, jer tuženik nije dokazao da je tužiteljicu informirao o rizičnosti i mogućim posljedicama primjene valute CHF. Također, neodlučno je pozivanje tuženika na „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.“, iz koje proizlazi da se primjenjuje od 1. siječnja 2011., u situaciji kada se u ovom postupku ocjenjuje pravna valjanost odredbi ugovora o kreditu sklopljenog 2. kolovoza 2005. dakle, pet godina prije nego što su tim uvjetima regulirani parametri o kojima ovisi promjena početno ugovorene kamatne stope.
23. Tužiteljica je predmetni ugovor o kreditu zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP/03, sporne odredbe čl. 3. st. 3. i čl. 4. st. 1. ugovora o kreditu sadržajno su izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima, a tuženik na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljicom i da ju je unatoč tome što u ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu, prije sklapanja ugovora o tome obavijestio na drugi način, kao i da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.
24. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je tužiteljica trebala biti upoznata s parametrima na temelju kojih će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, a što u ovom postupku nije utvrđeno. Obzirom da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, radi se nepoštenim odredbama u smislu čl. 81. ZZP/03 jer tuženik prije zaključenja ugovora kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, i to čl. 81., 82. i 90., a zbog čega su navedene odredbe sukladno čl. 87. tog Zakona ništetne.
25. Stoga je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. i III. izreke koji se odnose na ništetnost spornih odredaba Ugovora o kreditu, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP odlučeno kao u izreci presude.
26. U odnosu na kondemnatorne zahtjeve treba reći da je neosnovan žalbeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer je nesporno da je upravo tužiteljica, kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila predmetni ugovor o kreditu slijedom čega je irelevantno je li kredit otplaćivao tužiteljica kao korisnik kredita, ili netko treći, kada su uplate izvršene upravo na ime obveze tužiteljice.
27. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U- III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su „…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primjene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu“.
28. Međutim, djelomično su osnovani navodi tuženika u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na kondikcijski zahtjev tužiteljice i to iz sljedećih razloga.
29. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
30. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju H1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Aneksa zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazi iz odredbe čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP).
31. Odredbe Aneksa koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.
32. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
33. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
34. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa ne obvezuju tužiteljicu jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.
35. Parnične stranke su sklapanjem Aneksa ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.
36. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog Aneksa bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.
37. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
38. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije te tužiteljica niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i njegovu valjanost tijekom postupka nije dovela u pitanje, u izračun konverzije uvrštene su sve uplate koje je tuženik za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, tako da iznosi koje tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nisu (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.
39. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
40. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženicom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.
41. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.831,08 EUR na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 4.828,16 EUR na ime preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti te zahtjeve primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti pod toč. II. izreke presude.
42. Tužiteljici jedino pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka Ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
43. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“
44. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. I. i II. izreke rješenja.
45. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. III. izreke rješenja).
46. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. IV. izreke rješenja).
47. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate te primijeniti materijalno pravo vodeći računa o gore izloženim shvaćanjima, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
