Poslovni broj: Usž-4333/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], , zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika: Grad Zagreb, Gradonačelnik, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-80/2024-7 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-80/2024-7 od 4. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice podnesena zbog šutnje uprave, radi neodlučivanja o njezinom prigovoru izjavljenom protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1690, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 2. studenoga 2023. godine.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu na rješenje tuženika iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je 4. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave, jer tuženik o zakonom propisanom roku nije odlučio o njezinom prigovoru. Međutim, prvostupanjski sud je odbacio tužbu pozivajući se na praksu ovog Suda iz rješenja, poslovni broj Usž-1061/2024-3 od 11. rujna 2024., koja je, prema mišljenju tužiteljice, jedni pravni osnov temeljem kojeg je bilo moguće pravni lijek prigovor rješavati prema pravilima o pravnom lijeku žalbe. Naglašava da odredba članka 122. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), predstavlja lex generalis odredbu ZUP-a, kao općeg propisa, koja se u svezi s člankom 3. stavkom 1. ZUP-a primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a ne samo u postupanju u odnosu na pet prigovora koje ZUP kao lex specialis sam propisuje. Upućuje na odluku ovog Suda u predmetu poslovni broj Usoz-254/2023, u kojem je ovaj Sud utvrdio da je pravni lijek propisan u članku 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. dalje Odluka) zakonito propisan. U nastavku elaborira koji je smisao i svrha ZUP-a te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se ovdje ne primjenjuje odredba članka 122. ZUP-a. Smatra da se u konkretnoj upravnoj stvari koja je predmet spora, pravni lijek temeljem izričaja naziva prigovor, a što proizlazi iz članka 10. Odluke koja je odredba ocijenjena zakonitom presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. godine. U nastavku obrazlaže razliku između odredbe članka 121. i 122. ZUP-a te navodi da ih ovaj Sud proizvoljno tumači dajući nezakonitu ovlast tuženiku da riješi prigovor u daleko duljem roku od zakonom propisanog roka za njegovo rješavanje. Smatra da je odbacivanjem tužbe bez da se ulazi u meritum spora onemogućena u pravu na pristup sudu unatoč tomu što je izjavljen prigovor odnosno pravni lijek po ZUP-u. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora uvećanih za trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena.
6. Naime, tužiteljica je 4. siječnja 2024. podnijela tužbu zbog šutnje uprave sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točka 3. ZUS-a, navodeći da tuženik nije odlučio o njezinom prigovoru izjavljenom 30. studenoga 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1690, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 2. studenoga 2023. godine.
7. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao prijevremenu.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima.
9. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a, propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.
10. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.
11. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a. Uzimajući u obzir članak 121. ZUP-a drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku, odnosno prigovoru sui generis izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja, dužno je donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.
12. U konkretnoj upravnoj stvari, uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja), nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenoj u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.), smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.
13. Stoga se ovdje ne radi o prigovoru kao procesnom institutu koji je reguliran odredbama ZUP-a odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), ne radi se o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), ne radi se o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti se radi o situaciji iz članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).
14. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a.
15. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a, protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.
16. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.
17. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje, jer nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Prigovor tužiteljice podnesen je 30. studenoga 2023., pa je predmetna tužba zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavka 2. ZUS-a.
18. Uzimajući u obzir navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točka 1. ZUS-a kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.
19. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
20. Slijedom navedenog valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u vezi odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
