Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. iz Osijeka, Kardinala A. Stepinca 4, protiv ovršenika BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-2685/2024-2 od 17. listopada 2024., dana 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja ABC i preinačuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-2685/2024-2 od 17. listopada 2024. te rješava:

Nalaže se ovršeniku BĆ naknaditi ovrhovoditelju ABC trošak ovršnog postupka u iznosu od 109,37 eura.

II. Nalaže se ovršeniku BĆ naknaditi ovrhovoditelju ABC trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura, dok se za više zatražen iznos zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv uvodno označenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud ocjenjuje da je zahtjev za naknadom troškova ovrhovoditelja neosnovan obzirom na to kako postupak izravne naplate kod FINA-e nije ovršni postupak u smislu čl. 1. Ovršnog zakona pa da bi ovrhovoditelj imao pravo na naknadu troškova izravne naplate. Takav stav smatra pogrešnim i neosnovanim ukazujući na odredbu čl. 209. u svezi s čl. 211. navedenog Zakona. Također ukazuje na odredbu čl. 4. st. 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te u svezi s tim na odredbu čl. 14. Ovršnog zakona. Osim toga, upućuje se na stajalište predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 29. ožujka 2019. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu te pobijano rješenje preinačiti, a podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje s time da se obveže tuženik naknaditi trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje OZ) pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa predmeta razvidno je da je ovrhovoditelj temeljem pravomoćnog i ovršnog platnog naloga Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj Pl-63/2024-5 od 21. svibnja 2024. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 13. rujna 2024., a 16. listopada 2024. zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe prvostupanjskom sudu.

7. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate. Tako donesenu odluku obrazlaže primjenom odredbe čl. 1. st. 1. OZ koji definira ovršni postupak kao postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava, pa kako postupak izravne naplate kod Financijske agencije da nije ovršni postupak u smislu navedenog članka, ovrhovoditelj da nije imao troškove ovrhe. Također navodi kako niti jednom odredbom OZ nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova izravne naplate kod Financijske agencije.

8. Po ocijeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom rješenju.

9. Naime, u konkretnom slučaju radi se o postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – sudske odluke kojom se provodi postupak prisilnog ostvarenje novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je na temelju odredbe čl. 209. OZ dano ovlaštenje i nadležnost za provođenje takvog postupka te je ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 14. st. 4. i 6. OZ ovlašten pred sudom tražiti ovrhu radi naknade troškova koji su bili potrebni za provođenje takve ovrhe.

10. Pravno shvaćanje da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka zauzeto je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 29. ožujka 2018. na što pravilno ukazuje žalitelj.

11. Dakle, ovrhovoditelju je valjalo pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) i to priznati zatraženi trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji, kao drugom sudioniku u tom postupku priznati iznos od 31,25 eura po Tbr. 11. toč. 6. Tarife te za sastav podneska za naknadu nastalog troška u iznosu od 15,63 eura po Tbr. 11. toč. 10. Tarife. Kako iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj dostavio zahtjev za izravnu naplatu te u prilogu istog potvrdu pravomoćnosti odnosno ovršnosti pripada ga trošak pribave iste u iznosu od 62,50 eura po Tbr. 36. toč. 2. Tarife. Naime, prema Tbr. 36. toč. 2 Tarife odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude. Isto pravno stajalište zauzeto je i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/23) od 5. lipnja 2023., kao i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. koje glasi: „Kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troškova za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.“.

12. Slijedom navedenog valjalo je sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ preinačiti pobijano rješenje te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Ovrhovoditelju je obistinjen trošak sastava žalbe po Tbr. 13. toč. 1. Tarife u iznosu od 62,50 eura primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, a nije za više zatražen iznos na ime sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura jer iz naredbe prvostupanjskog suda od 13. prosinca 2024. slijedi da žalba ne podliježe obvezi plaćanja pristojbe pa je odlučeno kao pod toč. II izreke ovog rješenja.

U Zadru 6. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović