Poslovni broj: 13 Gž-134/2023-2

    Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                

                   Poslovni broj: 13 Gž-134/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K A

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Č., OIB: …, iz K., …, protiv tuženika I. K., OIB: …, iz K., …, radi zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-156/2022-13 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e             

Odbija se žalba tužitelja R. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-156/2022-13 od 7. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. Č. koji glasi:

"Zabranjuje se g. I. K. stvaranje galame koja se čuje u tužiteljevom stanu i u zajedničkom hodniku kako bi tužitelj mogao nastaviti neometano živjeti."«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži. U žalbi ističe kako smatra da su podaci o tome koliko je puta policija izlazila na predmetnu nekretninu jedini objektivni dokaz za predmet spora, jer je policija dolazila po njegovoj dojavi te bi čuvši galamu iz stana tuženika odlazila na intervenciju u njegov stan kako bi ga smirila i prekinula spomenutu galamu, a sve se to događala dvadesetak puta. Ističe kako je netočno da su se stranke suglasile da je telefonski razgovor tuženika snimljen pred njegovim vratima. Ističe i kako je predao četiri snimke na USB memoriji te da je snimka broj 1 snimljena u stanu tužitelja, a ostale tri na hodniku i to ne pred vratima tuženika, već na ulaznim vratima zgrade. Da je sud saslušao snimke sa mobitela tužitelja uvidio bi da su snimke snimljene na hodniku u direktnom razgovoru puno glasnije od one snimljene u tužiteljevom stanu. Sud prvog stupnja se ne obazire na priznanje tuženika da je na snimci telefonskog razgovora njegov glas. Ističe da sud prvog stupnja nije u pravu kada navodi da nije imao razloga sumnjati u pristranost svjedoka, budući da je sa svim svjedocima u zavadi, sa istima ne razgovara i ne pozdravlja više od pet godina te smatra da je zavada veliki razlog za pristranost. Sud prvog stupnja razmatra mogućnost mjerenja buke u decibelima što je bespredmetno, jer ni zakon ni kućni red ne tretiraju buku prema decibelima, već po čujnosti, da li se čuje u njegovom stanu i hodniku bez obzira na decibele.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja postavljen u smislu odredbe čl. 99. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) da se zabrani tuženiku stvaranje galame koja se čuje u njegovom stanu i u zajedničkom hodniku kako bi mogao nastaviti neometano živjeti.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza ocijenio da tužitelj, na kojemu je u smislu odredbi čl. 219. ZPP teret dokaza, nije dokazao da bi tuženik i njegova supruga svojim ponašanjem stvarali galamu odnosno prekomjernu buku govorom ili na druge načine koja bi se čula u stanu tužitelja i zajedničkom hodniku zgrade, odnosno da bi zvukovi iz tuženikovog stana bili takvog intenziteta da bi time učinili tegobnim stanovanje tužitelja u njegovom stanu, odnosno onemogućili mu nesmetani život u stambenoj zgradi u kojoj stanuje, već je utvrdio da se radi o uobičajenim zvukovima koji nastaju prilikom redovnog korištenja stana (govor, telefonski razgovor, televizija), kao i iz drugih stanova u toj zgradi.

8. Prema odredbi čl. 99. st. 1. ZVDSP, na koju se u konkretnom slučaju tužitelj poziva, ako je neki suvlasnik nekretnine drugoga suvlasnika, koji ga ničim nije izazvao, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnom ponašanjem, učinio mu tegobnim zajedničko stanovanje ili je počinio kažnjivo djelo protiv njegove imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti ili nekoga od njegovih ukućana, a nije riječ o djelima tako maloga značenja da bi ih trebalo zanemariti, tada povrijeđeni suvlasnik, ako i nije dobio od drugih dovoljnu podršku da bi većina donijela odluku iz čl. 98. st. 1. i 2. istoga Zakona, može tužbom zahtijevati od ovoga da se ubuduće suzdržava od takvih postupaka.

8.1. Stavkom 2. čl. 99. ZVDSP propisano je da se radnje i ponašanja suvlasnikova bračnoga druga i drugih članova obitelji koji s njim stanuju, kao i osoba koje s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine, a koje je on propustio spriječiti koliko je bilo moguće, uzimaju za radnje toga suvlasnika.

9. Eventualno stvaranje buke, na što se u konkretnom slučaju poziva tužitelj, pa i ako je ona prekomjerna, ne smatra se samo po sebi bezobzirnim, nepristojnim ili nedoličnim ponašanjem, kojim se čini tegobnim zajedničko stanovanje suvlasnika nekretnine u smislu čl. 99. st. 1. ZVDSP, već bi se u tom slučaju radilo o imisiji koja je propisana u čl. 110. istoga Zakona ako je prekomjerna, s obzirom na namjenu kakva je primjerena nekoj nekretnini.

10. U postupku je na nedvojben način, analizom iskaza saslušanih svjedoka u postupku koji stanuju u predmetnoj zgradi i dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima u spisu (snimkama tuženikovog telefonskog razgovora i verbalnog sukoba tužitelja i tuženika na hodniku), utvrđeno kako iz tuženikovog stana na zajednički hodnik zgrade dopiru uobičajeni zvukovi koji nastaju prilikom redovnog korištenja stana (govor, telefonski razgovor, televizija), kao i iz drugih stanova u toj zgradi, te da se ne radi o zvukovima koji bi bili takvog intenziteta da bi činili tegobnim tužiteljevo stanovanje u njegovom stanu, a niti tako što proizlazi iz snimki koje je tužitelj dostavio u spis. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja cijenio činjenicu kako tužitelj nije predlagao izvođenje dokaza mjerenjem buke koja dopire iz tuženikovog stana.

11. Neosnovano pri tome tužitelj u žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da su saslušani svjedoci nepristrani, s obzirom da je sa svim svjedocima u zavadi i sa njima ne razgovara više od pet godina. Naime, saslušani svjedoci stanuju u predmetnoj zgradi duži niz godina i u svojim izjavama da zvukovi koji dopiru iz tuženikovog stana ne odstupaju od uobičajenih zvukova po intenzitetu koji dolaze i iz drugih stanova ili balkona su suglasni i uvjerljivi te i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo razloga sumnjati u vjerodostojnost njihovog iskaza, budući da ukoliko tuženik eventualno i stvara buku u zgradi u kojoj stanuju bilo bi u interesu svih stanara te zgrade da tuženik prestane s takvim ponašanjem.

12. Tužitelj, kako to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja, u smislu odredbe čl. 219. ZPP, tijekom postupka nije dokazao da ga je tuženik, kao suvlasnik zgrade u kojoj tužitelj živi i čiji je suvlasnik, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem kojim mu je učinio tegobnim zajedničko stanovanje, odnosno tijekom postupka, osim što je ukazivao na prekomjernu buku koju tužitelj stvara svojim govorom u komunikaciji sa suprugom, u telefonskom razgovorima, te gledanjem televizije, nije niti tvrdio da tužitelj poduzima određene radnje koje bi se mogle okarakterizirati kao njegovo bezobzirno i nepristojno ponašanje prema tužitelju, kojim radnjama bi ga povrijedio i na koji način odnosno kako se to manifestira na samog tužitelja.

13. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

                                                Zadar, 21. studenog 2023.

                                                                                                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                                    Igor Delin, v.r.