Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1767/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-87/2019-30 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-87/2019-30 od 22. ožujka 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevima tužitelja SJ i tuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Pn-87/2019-30 od 22. ožujka 2022. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 24.700,00 kuna/3.278,25 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od dosuđenih 24.700,00 kuna/3.278,25 EUR do utuženih 70.400,00 kuna/9.343,69 EUR odbijen kao neosnovan (za iznos od 45.700,00 kuna/6.065,43 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom). Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.770,00 kuna/500,36 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2022. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 45.700,00 kuna/6.065,43 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 9.390,00 kuna/1.246,27 EUR, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka, i to sastava žalbe u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 EUR.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 24.700,00 kuna/3.278,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu glede naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u pogledu imovinske štete s naslova izgubljene zarade presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.756,50 kuna/365,85 EUR.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 9. veljače 2022., radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 70.400,00 kuna/9.343,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2019. pa do isplate, koju štetu je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. srpnja 2016. u Virovitici, a za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kirurga dr. Darka Čupena proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede: istegnuće mekih česti vrata i istegnuće mekih česti leđa, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg u trajanju od 10 dana, te slabog u trajanju od 30 dana, da je primarni strah bio kratkotrajan, a da je zatim prešao u sekundarni strah koji je mogao trajati u jakom intenzitetu jedan dan, srednjem 10 dana, te slabom još oko 2 mjeseca, da trajne posljedice iznose 10% jer je tužitelj imao ograničenja u životnim aktivnostima koje je ostvarivao ili je izvjesno da bi ih u budućnosti ostvarivao, a to su ograničenje pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima, povremena bol u lijevom ramenu, osjećaj utrnutosti i slabosti lijeve šake, te povremene glavobolje i vrtoglavice, tako da zbog ovih posljedica tužitelj mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim radnim i životnim aktivnostima u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi,

- da je tuđa pomoć i njega bila potrebna tužitelju dva tjedna po 6 sati dnevno, 2 tjedna po 4 sata dnevno, te još 2 tjedna po 2 sata dnevno,

- da je vještak dr. Darko Čupen otklonio prigovore tuženika oko ocjene tuđe pomoći i njege, ističući da je ovaj vid neimovinske štete ocijenio prema medicinskoj dokumentaciji, težini ozljeda, tijeku liječenja te dugogodišnjem iskustvu kirurga, pri čemu je naveo da nepokretna osoba treba tuđu njegu i pomoć 24 sata,

- da je vještak otklonio i prigovor tuženika da je "ostale posljedice ozljeđivanja temeljio na nalazu EMNG lijeve ruke od 4. listopada 2010. godine", navodeći da to nigdje nije napisano, a da je nalaz i mišljenje temeljio na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, kliničkom pregledu tužitelja, pregledu osobnog zdravstvenog kartona te prema vlastitom dugogodišnjem radnom iskustvu kirurga i vještaka,

- da je u odnosu na prigovor tuženika u pogledu ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja vještak naveo da nije dužan ocjenu dati prema Pravilniku hrvatskog društva sudskih vještaka, jer kada se radi o ocjeni neimovinske štete ne određuje se kojim će se tablicama služiti, osim ako se ne radi o ugovornim osiguranjima, tako da je u predmetnom slučaju vještak koristio tablice iz knjige „Načela sudsko-medicinskih vještačenja“, autora prof. sudske medicine CJ i TJ, a kojima se danas koristi veliki broj vještaka i liječnika,

- da su nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Čupena izrađeni stručno, te da je vještak otklonio sve prigovore tuženika na jasan i argumentiran način,

- da je nesporno da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio na ime ukupne štete novčani iznos od 17.100,00 kuna/2.269,56 EUR,

- da tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada novčani iznos od 27.100,00 kuna/3.596,79 EUR,

- da tužitelj nije dokazao imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu budući da sud nije mogao utvrditi koliko je platio svjedokinji NJ za čišćenje kuće i ostale kućne poslove jer je svjedokinja u svom iskazu navela da mu je kućnu njegu pružala u razdoblju od mjesec do dva, a za što joj je tužitelj plaćao od 50,00 kuna/6,64 EUR do 100,00 kuna/13,27 EUR,

- da tužitelj nije dokazao imovinsku štetu u vidu troškova liječenja, budući da u postupku nije utvrđeno koliko puta je i kada tužitelj išao na terapije, niti koji mu novčani iznos za to pripada jer je novčani iznos od 200,00 kuna/26,54 EUR po jednom prijevozu koliko je plaćao osobama koje su ga vozile, proizvoljno određen, a nije provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje,

- da je tužitelj dokazao izgubljenu zaradu u iznosu od 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR koliko je platio svjedocima RJ i AJ za obavljanje poljoprivrednih radova, dok preostali zatraženi iznos izgubljene zarade nije dokazao,

- da stoga tužitelju pripada pravo na naknadu štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 42.100,00 kuna/5.587,63 EUR, pa kako među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku na ime nastale štete novčani iznos od 17.400,00 kuna/2.309,38 EUR, da tako tužitelju pripada razlika neisplaćene štete po konkretnom štetnom događaju u iznosu od 24.700,00 kuna/3.278,25 EUR.

8. Prvenstveno valja istaknuti da je obrazloženje prvostupanjske presude proturječno u dijelu koji se odnosi na konačni iznos naknade neimovinske i imovinske štete koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju, nakon što je prvostupanjski sud uzeo u obzir iznos koji je tužitelju nesporno isplaćen u mirnom postupku. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod točkom 4. navodi da je nesporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio na ime ukupne štete novčani iznos od 17.100,00 kuna/2.269,56 EUR, dok pod točkom 25. obrazloženja navodi da se radi o iznosu od 17.400,00 kuna/2.309,38 EUR, za koji iznos je prvostupanjski sud umanjio ukupno utvrđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete od 42.100,00 kuna/5.587,63 EUR. Stoga je pobijana presuda pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete konačni iznos od 24.700,00 kuna/3.278,25 EUR proturječna obrazloženju, odnosno u tom dijelu se presuda ne može ispitati, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Nadalje, obrazloženje pobijane presude proturječno je i u pogledu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a za koju prvostupanjski sud navodi da ju tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Darka Čupena, koji su pravilno prihvaćeni od prvostupanjskog suda kao stručni i argumentirani, tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna dva tjedna po 6 sati dnevno, 2 tjedna po 4 sata dnevno, te još 2 tjedna po 2 sata dnevno, a tužitelj je kao dokaz da mu je istu pružala NJ predložio njezino saslušanje, te je svjedokinja iskazala da mu je kućnu njegu pružala u razdoblju od mjesec do dva, a za što joj je tužitelj plaćao od 50,00 kuna/6,64 EUR do 100,00 kuna/13,27 EUR. S obzirom na navedeno, obrazloženje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu jer sud nije mogao utvrditi koliko je platio svjedokinji NJ za čišćenje kuće i ostale kućne poslove, nejasno je i proturječno stanju predmetnog spisa, a čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Također, u odnosu na troškove liječenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao imovinsku štetu u vidu troškova liječenja, budući da u postupku nije utvrđeno koliko puta je i kada tužitelj išao na terapije, niti koji mu novčani iznos za to pripada, niti je tužitelj na tu okolnost predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Međutim, tužitelj je u predmetni spis dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje nedvojbeno proizlazi da je radi liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužitelj odlazio na liječenje dva puta u Klinički bolnički centar Osijek, dva puta u Opću županijsku bolnicu Požega, dva puta u Opću bolnicu Virovitica, i 90 puta u Polikliniku Baturna za fizikalnu medicinu u Virovitici. Iz iskaza svjedoka RJ i NJ proizlazi da su u više navrata vozili tužitelja na terapije, za što im je tužitelj plaćao oko 200,00 kuna/26,54 EUR po prijevozu. S obzirom da iz dokaza provedenih u predmetnom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužitelj imao troškove liječenja, koje sud može utvrditi slobodnom ocjenom, a ne financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem jer je tužitelj fizička osoba i ne vodi poslovne knjige, i u tom dijelu je obrazloženje prvostupanjske presude proturječno stanju spisa, a čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Što se tiče izgubljene zarade tužitelja, ovdje valja istaknuti da tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku o naknadi štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 15.000,00 kuna/1.990,84 EUR, koliko je tužitelj platio svjedocima RJ i AJ za obavljanje poljoprivrednih radova, temeljio isključivo na iskazima navedenih svjedoka i iskazu tužitelja, iako u predmetnom postupku tužitelj nije dostavio nijedan materijalni dokaz da se u razdoblju štetnog događaja isti uopće bavio poljoprivrednom proizvodnjom (dostavljeni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta je od 6. ožujka 2019., a prometna nezgoda se dogodila 19. srpnja 2016., također identifikacijska iskaznica OPG ne sadrži podatak o datumu početka poljoprivredne proizvodnje).

12. Kako dakle iz svega proizlazi da u predmetnom postupku nisu utvrđene odlučne činjenice, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza svjedoka i isprava u spisu i samih tih dokaza u spisu, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredaba iz čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

14. Odluka o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža